U Republici Srpskoj, pod dirigentskom palicom istih sila koje su uz pomoć domaćih saradnika u Ukrajini upravo završile svoj rušilački posao (bar oni tako misle), odigravaju se pripreme za isti proces. Mete su jasno definisane, mizanscen za izvođenje puča pod lažnom zastavom uveliko se postavlja.

Razvlačenje problema ostavlja prostor za sumnju da zvaničnici EU, zapravo, nameravaju da indicije o umešanosti političara u korupciju iskoriste za njihovo ucenjivanje zarad postizanja svojih ciljeva, a ne za stvarnu pomoć u pravcu smanjenja korupcije u BiH.

Otkuda to da su sva ova četiri toliko međusobno različita aktera, direktno ili indirektno involvirana u predizbornu kampanju za jesenje izbore u RS, toliko jedinstveno negativno fokusirana na Dodika? Srpska ima i premijerku i predsjednika Parlamenta, predstavnika u Predsjedništvu i u Savjetu ministara BiH, a njih niko ne pominje.

Sarajlije su se naivno „ufurale“ u tu priču i sebi uvrtile u glavu da su stvarno „pupak svijeta“, a i svi ostali Bošnjaci da treba samo da kukaju da su im Srbi napravili genocid, da su i Hrvati agresori, da im je međunarodna zajednica okrenula leđa, da ih je 300 hiljada pobijeno iz čista mira,  da su im svi nešto krivi i dužni - i gotov posao.

Najveća greška je očekivanje da se nemiri preliju u Republiku Srpsku, odnosno da socijalno-klasno jedinstvo nadvlada etničko-entitetsku podijeljenost. Sličnih pokušaja bilo je i ranije.

Vrlo je upadljivo insistiranje na rušilačkom i destruktivnom karakteru bunta, nasilnom rušenju institucija sistema, s ciljem da se apeluje na patriotske emocije bošnjačkog naroda. Lagumdžija je podsjetio da zgrada Predsjedništva BiH nije gorjela ni za vrijeme „agresije“.

Cela ta zavrzlama, zapravo, najviše govori o tome ko je na evropskoj “levici” i “desnici” zainteresovan više za bošnjačke, a ko za hrvatske političke ciljeve, a retoričko upiranje ka što bržoj “transformaciji” dejtonske BiH u “evropsku” predstavlja samo jedno (ne)zgodno pomagalo.

Pa šta su onda htjeli onom „čestitkom“ ilustrovanom leševima? Da uvrijede Srbe? Da prodube bošnjačku mržnju? Da onemoguće normalizaciju entitetskih i nacionalnih odnosa u BiH? Ponajprije bi se reklo da je bošnjačka politika naprosto izgubila kompas i da njeni protagonisti ne znaju šta hoće.

Podrška „matjuške“ Rusije je po značaju gotovo ravna onoj iz matice, ili čak i važnija u trenucima kada Srbija, kompromisima na bezalternativnom putu u EU, razočara ne samo Banjaluku, nego i Moskvu. Možda je i to objašnjenje što je Dodik imao rekordan broj susreta sa Lavrovim, Šojguom, Milerom, pa i Putinom.

Obrazloženje koje su ponudili sarajevski istražioci da “nisu dovoljno tehnički opremljeni” odavno ne prolazi ni u Haškom sudu, pa bi se onda slobodno moglo zaključiti da sarajevski “mali Hag” nije dobacio do svog holandskog uzora ni u delu (pred)istražnih radnji, a o suđenjima da se i ne govori.