U vreme srpske revolucije 1804–1815. svi su politički pro­jek­ti (sem jednog koji je stavljan na papir iz političke nužde) pola­zi­li od toga da su Bosna i Hercegovina, Dalmacija i Dubrovnik jedna nacionalna celina, zajedno sa Beogradskim pašalukom i Crnom Gorom.

Na pitanje da li je Bosna i Hercegovina država, državna zajednica ili zajednica država, dobili bismo različite odgovore, zavisno ko bi odgovarao na ovo pitanje. Kad se analizira sadržaj Ustava BiH, očite su karakteristike BiH. 

I, kao treće, prema slovu Dejtonskog sporazuma rok trajanja trojice inostranih sudija bio je ograničen na deset godina, što znači da je sastav Ustavnog suda bez stranaca trebalo da izabere parlamentarna skupština BiH još prije čitavu deceniju.

Nakon 5 oktobra, SRJ odustaje od kontinuiteta sa SFRJ,podnosi novi zahtev za članstvo u UN i jednostrano povlači tužbu protiv BiH Ovaj gest dobre volje je pratilo i uspostavanje diplomatskih odnosa (i serija izvinjenja najviših državnih fukcionera iz Beograda). SRJ podnosi i Incijativu da MSP ex officio preispita svoju jurisdikciju.

Dalje, za razliku od Ganića i Divjaka, u slučaju Nasera Orića postoje najmanje dva insajderska svedočenja dobro poznata javnosti. Jedno je svedočenje Ibrana Mustafića iz njegove knjige “Planirani haos” koje je potom ponovio u više navrata u izjavama medijima.

Dok Vučić govori o “bubicama“ koje su ga prošle - valjda misleći na svoj radikalski period u kome se zalagao za “Veliku Srbiju” - bošnjački političari, počev od Izetbegovića, očigledno ne misle da su oni imali bilo kakve “bubice“, već da su njihovi politički ciljevi oduvek bili ispravni.

Činjenica da je prvi čovjek stranke reizabran, te da je stranka definisala vrlo jasne magistralne linije budućeg djelovanja, omogućava da se proces transformacije i modernizacije stranke, koji je od početka Bosićevog predsjednikovanja provodilo rukovodstvo SDS-a, privede kraju, i stranka očisti od ideoloških ostataka zasnovanih na nekakvim drugačijim agendama.

Zato je, na podsticaj "Avaza", iz analogije Kumanovo-Zvornik po liniji islamskog terorizma, otkrio da Srbi profitiraju na antiislamskoj histeriji u Evropi. Ispada, dakle, nije problem islamofobična Evropa, pa čak ni islamski teroristi koji su je ugrozili, nego RS koja sve to koristi.

Indikativne su bošnjačke reakcije na društvenim mrežama jer otkrivaju šta iskreno misli nacionalno-verska baza. Malo ih je koji Ibrićev ubilački čin, bez relativizacija, osuđuju kao pokazatelj da islamski terorizam stiže i u naše krajeve.

Bošnjaci će se prije svega konačno morati suočiti sa realnošću, da je konstantno propagiranje suživota sa Srbima i Hrvatima i državnom jedinstvu, za koje su često bili spremni ustupke unaprijed pružati, besmisleno.