| Politički život | |||
Ustaški „bal vampira“ u hrvatskom Saboru |
|
|
|
| utorak, 04. novembar 2025. | |
|
Mi imamo danas veće ustaše od ustaša Hrvoje Klasić
“U Jasenovcu nije bilo masovnih smaknuća, to je bio prvenstveno internacijski i radni logor za hrvatske Židove i Rome (Srbi se naravni i ne pominju, kao da ih nije ni bilo) a u majstorske radionice radnog logora dobrovoljno su se javljali i iz drugih delova NDH za praksu u tim radionicama. U logoru nije bilo veće skupine dece, osim dečaka iz Jasenovca i okolice koji su pohađali školu za razne obrte. Nisu se onde duže zadržavali, a niti su bili ubijani. Na popisu Jasenovačkog spomen područja stoji da je ubijeno 20, tisuća dece, no takva masovna ubistva ne potvrđuje nijedan verodostojan izvor. Jasenovac nije bilo lečilište, ali nije bilo ni mučilište“. On je takođe u knjizi “Radni logor Jasenovac (o kojoj je Mirjana Kasapović rekla da je toksični šund) tvrdio da jasenovački zatočenici nisu masovno ubijani nego su najviše umirali od bolesti, iscrpljenosti i starosti, u odmazdama zbog pokušaja bega i počinjenih kriminalnih dela, od savezničkog i partizanskog zračnog bombardovanja logora te od skupnog bega iz logora. Pero Šola na tom morbidnom tzv. naučnom skupu je tvrdio da je najmanje 14 hiljada žrtava iz Jasenovca izmišljeno jer su imena tih ljudi pronađena u kasnijim dokumentima tadašnje Jugoslavije jer su preživeli Drugi svetski rat. I drugi učesnici su dali svoj doprinos daljem minimiziranju i obesmišljavanju broja žrtava koji su stradali u jasenovačkom stratištu ,čak je osporen i broj žrtava od 40 hiljada o kojima je govorio Franjo Tuđman. Do koje mere ide taj stepen bezočnosti i bezobzirnosti može se videti u ovoj tvrdnji I. Vukića “Da sam u svojim istraživanjima došao do podataka da je tamo ubijeno sedam hiljada ljudi koliko ih je ubijeno u Srebrenici, ja bih se prestao baviti daljim istraživanjima. Ali nije bilo tako, jer sam u svojim istraživanjima došao do podataka prema kojima je ukupan broj žrtava u Jasenovcu puno manji“.
Ovakav skandalozan i avetinjski tzv. naučni skup o Jasenovcu, mestu u kojem je izvršen genocid nad srpskim narodom, održan je pod okriljem dičnog hrvatskog Sabora. I to u državi koja je članica Evropske unije i to bez ikakvih reagovanja predstavnika njenih struktura, što se nije desilo ni nakon ustaškog orgijanja na Tompsonovom koncertu. A pri tome neprestano slušamo kako je antifašizam jedna od temeljnih evropskih i civilizacijskih vrednosti, a pri tome se u Hrvatskoj otvoreno i bez ikakvog zazora propagiraju ustaška ideologija a Jasenovac proglašava za obični obrtnički radni logor .Ovo je još jedan očiti dokaz više do koje mere je EU kao tzv. najveći mirovni projekat nakon Drugog svetskog rata ogrezla i potonula u baruštinu licemerstva i hipokrizije. Treba reći ovom prilikom da su saborski zastupnici Socijal- demokratske partije delili učesnicima ovog skarednog skupa fotografije i letke u kojima se podseća na ustaške zločine u Jasenovcu. Predsednik SDP- a S. Gajdaš Dončić je povodom ovog „znanstvenog“ skupa izjavio “Dopuštanja održavanja ovakvog skandaloznog događaja u saborskim prostorijama kao i tolerisanja ustaškog zločinačkog poklika „Za dom spremni“ posebno tokom saborskih sednica nanosi ozbiljnu štetu i ugledu hrvatskog Sabora kao najvišeg predstavničkog tela građana, te posredno podstiče društvenu toleranciju prema povesnom revizionizmu i negiranju zločina“.
U tom tonu je bilo i reagovanje istoričara Hrvoja Klasića “Ne samo što je to sramota i što se događa u hrvatskom društvu. Mene ovo što smo videli danas i što se događa unazad nekoliko meseci, a u principu i proteklih 35 godina, jako podseća na priču oko „Za dom spremni“. Mi imamo danas veće ustaše od ustaša. Neverovatno je da imaju takvu hrabrost. Ali, zašto i ne bi, u ovakvoj Hrvatskoj to je mejnstrim. I ne bih rekao da je to revizionizam, to je otvoreno ustaštvo. Ovde se sada ustaštvo nastoji prihvatiti kao oblik hrvatskog patriotizma. Ne muče me u ovom slučaju revizionisti, jer su beznačajni u svetu nauke i hrvatskom društvu, mene brinu ovi političari kraj njih. Koliko su spremni zažmuriti i koliko relativizovati, kad su spremni to učiniti za najveću sramotu hrvatske istorije. Ako te zločince vide kao patriote. Šta će se dogoditi sutra u ovom valu desnog ekstremizma“. Saborska zastupnica SDSS –a Dragana Jerkov, kao predstavnica srpskog naroda, ocenila je da je „ Održavanje skupa u Saboru sramota i šamar svakom građaninu Hrvatske. Saborske prostorije su postale mesto za promociju i zagovaranje negiranje ustaških zločina“.
Bilo je važno u ovom tekstu navesti medijska i druga istupanja javnih i političkih ličnosti u Hrvatskoj povodom održavanja ovog blago rečeno revizionističkog i tzv. naučnog skupa o Jasenovcu u hrvatskom Saboru. Jer paradoksalno on nije dobio ni približan odjek i značaj u našoj javnosti , naprotiv , propraćen je neshvatljivim mukom i prećutkivanjem u našim medijima, političkim organizacijama, nevladinom sektoru, među istoričarima i posebno državnim ustanovama. Kada su državni organi i vladajuća naprednjačka stranka u pitanju teško da se od njih išta suvislo i smisleno može očekivati jer su oni svojevremeno odbili da podrže u Narodnoj skupštini predlog Rezolucije o genocidu nad Srbima u Jasenovcu u vreme NDH-a. Verovatno bi adekvatno reagovanje na ovaj skup održan u hrvatskom Saboru bila dodatna prepreka na njihovom putu ka Evropskoj Uniji koji sada ponovo postaje njihovo presudno strategijsko opredeljenje za koje su spremni da žrtvuju i naše Kosovo i Metohiju. Ali prosto je neshvatljivo da nijedan državni organ nije uputio zvanični protest vladi i Saboru Hrvatske povodom skupa koji je najteža uvreda za sve žrtve Jasenovca a posebno za srpski narod koji je u NDH-a doživeo genocid. Nije se oglasila ni naša ambasada u Hrvatskoj niti je ambasador Hrvatske u Srbiji pozvan na konsultacije u naše ministarstvo spoljnih poslova koje je moralo da uputi protesnu notu hrvatskoj vladi. Izostala je i reakcija predsednice Narodne Skupštine A. Brnabić (ona se inače svakodnevno obraća u našoj javnosti zdušno braneći njenog velikog vođu) povodom ovog skupa u hrvatskom Saboru. Ali je ona zato u Parizu u vreme održavanja ovog saborskog skupa izjavila da su evropski partneri veoma zainteresovani za srpski litijum i da je Srbija viđena kao kredibilni i pouzdani partner u EU. Njoj je očigledno važnije da se još jednom istakne i preporuči kao pouzdani garant evropskim partnerima kojima je obećano otvaranje litijuma i konačna predaja Kosova i Metohije, nego što će osuditi avetinjski ustašoidni skup u hrvatskom Saboru. Toliko, o našim velikim patriotama i rodoljupcima koji se tako „istrajno „bore za srpski svet i srpski nacionalni interes a radi se samo o njihovoj neutaživoj želji da sačuvaju svoju vlast i imovinu koju su stekli u ovom kleptokratskom diktatorskom režimu.
Posebno je pitanje zašto su naši mediji u potpunosti prećutali ovaj skandalozni događaj u hrvatskom Saboru. To za njih nije bila važna vest niti je zasluživala kolumne dežurnih komentatora. Osim tekstova u Večernjim Novostima i male notice u režimskoj Politici ostali mediji nisu našli za shodno da se oglase ni prenošenjem agencijskih vesti .To se posebno odnosi na tzv. profesionalne i objektivne medije kao što su TV N1. i NOVA S, listove Danas (osim teksta D. Markovine prenetog sa Peščanika) i NOVA , koji su uvek spremni da osude svaku pojavu srpskog nacionalizma i govore o preovlađujućoj pojavi i pošasti revizionizma u našoj novijoj istoriografiji i odricanju od antifašizma, ali i da ističu nespremnost srpskog društva za suočavanju sa prošlošću već se neprestano ističe preovlađujuća prisutnost samoviktimizacije srpskog naroda. Nismo mogli ni da čujemo reagovanje uvek agilnih ljudsko-pravaških organizacija koje su neprestano na braniku odbrane evropskih vrednosti i ljudskih prava . Izostalo je i oglašavanje etabliranih boraca i borkinja protiv srpskog nacionalizma i istorijskog revizionizma kao što su D. Stojanović, S. Milošević, M. Bešlin, I. Čolović, D. Ilić, S. Ilić, S. Biserko. D.M. Pintar, R. Vučetić. M. Pisari, I. Milenković, V. Sekulović, J. Komšić ( spisak bi bio poduži). Očigledno da ovaj događaj za njih nije od veće i bitnije važnosti jer su oni zaduženi da se bore u svom dvorištu i ekskluzivističkom zabranu protiv malignog srpskog nacionalizma koji je za njih i danas naš najveći politički problem, bez obzira što su nove generacije i pobunjeni građani tokom ovih protesta uspeli da patriotizmu vrate njegov izvorni smisao i značaj.
Ni pripadnici pro-evropskih i građanistričkih stranaka ZLF, DS, PSG, Narodni pokret, SSP (koje baštine i pretežno zastupaju ideologiju Druge Srbije i Građanskog saveza) nisu našli za shodno da kao parlamentarne stranke osude ovaj skandalozni događaj u hrvatskom Saboru. Oni su sada zauzeti stvaranjem održive pro-evropske alternative ovom diktatorskom režimu (kako bi birokrate i funkcioneri iz EU imali sa kim da razgovaraju) a pitanje Jasenovca i genocida počinjenog nad srpskim narodom u NDH-a odavno nije na njihovoj političkoj agendi, jer moramo realno i pragmatično gledati u budućnost i slediti evropske vrednosti bez obzira što su one izgubile svoju snagu i uverljivost. Ni nacionalno i suverenistički opredeljenje organizacije i stranke nisu se takođe oglasile o „znanstvenom“ skupu održanom u hrvatskom Saboru što dovoljno govori o stepenu njihove organizovanosti i spremnosti da zajednički deluju u odbrani srpskih nacionalnih interesa. Nije se svakako moglo očekivati da će Katolička crkva u Hrvata osuditi ovaj ustaški bal vampira u hrvatskom Saboru ali je apsolutno neprihvatljivo da se nije čulo reagovanje Srpske pravoslavne crkve jer se radi o događaju koji je bez presedana, da se u okrilju hrvatskog Sabora negiraju zločini i genocid počinjen nad srpskim narodom u NDH-a. Kako i na koji način da razvijamo našu kulturu sećanja ako ne branimo uvek i na svakom mestu istinu o genocidu i stradanju našeg naroda u Jasenovcu jer je vremenom pored kosovskog zaveta i on postao nerazlučivi deo našeg identiteta i istorijske svesti.
|