Kulturna politika | |||
Tranziciono podmetanje Zlatka Pakovića |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 14. mart 2012. | |
Govoreći o zaista neprimerenom, patetičnom i politikantskom govoru Dragoslava Bokana kolumnista Danasa je u stvari nastojao da diskvalifikuje ne samo ostale učesnike ove promocije već i samog autora knjige Bosanski rat. Međutim, to je već toliko puta oprobani metod političkog i ideološkog obračunavanja sa onim ljudima koji imaju drugačije mišljnje o uzrocima rata ne samo u Bosni. I u samom pozivu izdavača „Službenog glasnika“ data je suštinska informacija o značaju objavljivanja ove knjige. Na kraju 20. veka svet je usmerio pogled u bosansku ratnu dramu i šekspirijansku tragediju. Knjiga Bosanski rat obuhvata zapise prelomnih trenutaka u novijoj istoriji Srbije, od 16. aprila 1992. do 17. decembra 1995. kada je Nikola Koljević, u ime Republike Srpske, potpisao mirovni sporazum u Jelisejskoj palati. Ova knjiga je, verovatno, najznačajnije svedočanstvo o ulozi velikog pisca srpske sudbine i nekadašnjeg predsednika SR Jugoslavije Dobrice Ćosića u stvaranju mira, konstituisanju Republike Srpske i njegovim političkim i diplomatskim idejama koje je Srbiju trebalo da uvedu u demokratsko društvo. Nepristrasno i kritički, Ćosić svedoči o političkim pritiscima i ucenama Evropske zajednice i dogovorima iza zatvorenih vrata, predrasudama i fanatizmu političkog vrha Srbije i bosanskih Srba, neostvarenim planovima i propuštenim šansama, Dejtonskom sporazumu i miru. Bosanski rat je knjiga koja nam daje odgovor na naša pitanja o tome šta se zaista događalo preko Drine. O ovoj knjizi kao izuzetno značajnom istorijskom i literarnom svedočanstvu koja će svakako izazvati mnogo kontroverzi i rasprava govorili su veoma argumentovano učesnici ove promocije – profesor Darko Tanasković i književnici Marko Krstić i Vladimir Kecmanović. U svom obraćanju Dobrica Ćosić je sledio osnovni ton svoje knjige u kojoj su postavljena mnoga pitanja o istorijskoj i ljudskoj dimenziji bosanskog rata kao najsvirepijeg međunacionalnog, verskog i građanskog rata na ovim prostorima. Ali to sve nije bilo važno za Zorana Pakovića jer je on nastojao da potencirajući samo pojavljivanje D. Bokana na promociji knjige Dobrice Ćosića još jednom potvrdi svoje stanovište o bitnosti čovečnosti. “Za suštinu onoga što nazivamo čovek (za bitnost “čovekosti“, da ne kažem, moralistički čovečnosti) nacionalna pripadnost ne znači savršeno ništa“. Politički egzibicionizam D. Bokana i Z. Pakovića samo su lice i naličje jedne te iste ideološke jednostranosti i isključivosti. |