Kulturna politika | |||
Otužni memento građanske Srbije |
![]() |
![]() |
![]() |
subota, 13. oktobar 2012. | |
Čak se i govor na sahrani profesora Vojina Dimitrijevića ukazao kao pogodna mogućnost i prilika da Vesna Pešić održi ostrašćeno političko i ideološko slovo o zloćudnom srpskom nacionalizmu i velikosrpskim idejama. Govoreći o ljudskim kvalitetima i naučnim dostignućima profesora Vojina Dimitrijevića, Vesna Pešić nije u ovom prigodnom obraćanju propustila da iznese i svoje toliko puta ponovljene političke stavove radikalne kritike srpskog nacionalizma, opisujući pri tome političko angažovanje građanski-orijentisanih intelektualaca koji nisu hteli da se učlane u DS kao tobože nacionalno umerenu stranku. Zato je tu bila stranka reformističkih snaga Ante Markovića koja je uzaludno nastojala da spase Jugoslaviju pred naletom velikosrpskog nacionalizma, ali i Građanski savez koji je odbacio politiku Velike Srbije i ratove za nju, ali i nevladine antiratne organizacije u kojima je delovao i Vojin Dimitrijević. Vesna Pešić je u svom oproštajnom govoru naglasila da se profesor Vojin Dimitrijević politički i ideološki opredelio za radikalnu kritiku srpskog nacionalizma i ratova za Veliku Srbiju i aktivno se angažovao da ratni zločini budu kažnjeni, ismevao je nacionalističke zablude i stereotipe, glupo falsifikovanje istorije i neznanja narodnih intelektualaca ili tzv. patriota. Verovatno po Vesni Pešić postoji i posebna vrsta nenarodnih intelektualaca posvećenih razobličavanju srpskog nacionalizma i srpskih istorijskih zabluda i mitova. U nepomirljivu kritiku srpskog nacionalizma očigledno spada i ideološka ocena Vesne Pešić da se suština srpskog nacionalizma u vreme razbijanja SFRJ-a sastojala u vođenju osvajačkih ratova za veliku Srbiju, što uključuje i agresiju na Hrvatsku i Bosnu.
A profesor Dimitrijević je upravo za predstavnike građanske Srbije bio najveći korifej borbe za ljudska prava. Vesna Pešić je rekla da se znalo i gde su se smele objaviti njegove umrlice. Verovatno je na tom spisku i Politika koju nije čitao, a u kojoj je nakon vesti o njegovoj smrti objavljena Petričićeva ilustracija o ugašenom svetlu demokratije i ljudskih prava u Srbiji. Da paradoks bude veći, u mnogim komentarima ideološki jurišnici građanske Srbije pozivaju se upravo na tu ilustraciju ugašenog svetionika. Još jednom se pokazalo da svaka ideološka instrumentalizacija postiže sasvim drugačiji cilj, što se moglo videti i ovom prilikom kada je Vesna Pešić umesto dostojnog oproštajnog govora nastupila kao ostrašćeni ideolog građanske Srbije i radikalni kritičar srpskog nacionalizma i ideja Velike Srbije. Ovakav otužni memento građanske Srbije i ideološku instrumentalizaciju nije zaslužio profesor Vojin Dimitrijević. |