Kulturna politika | |||
Novo vino, a mešine stare - oligarhijske |
![]() |
![]() |
![]() |
subota, 26. januar 2013. | |
U rad resornih odbora biće uključen i veliki broj nestranačkih ličnosti a glavni akcenat biće u osmišljavanju konkretnih politika u prioritetnim oblastima: zdravstvu, prosveti, industriji, poljoprivredi, zapošljavanju, ulozi sindikata, ravnomernom regionalnom razvoju i informacionim tehnologijama. Resorni odbori ovako postavljeni treba da u narednom periodu doprinesu programskom profilisanju stranke i njenom jasnijem ideološkom određenju. Božidar Đelić kao novi koordinator resornih odbora je posebno istakao da sama činjenica da je novi predsednik DS Dragan Đilas preuzeo da vodi resorni odbor za ekonomiju i saradnju sa sindikatima jasno svedoči o socijal-demokratskom opredeljenju stranke. Morali bismo da verujemo za sada samo na reč Božidaru Đeliću a to baš nije tako lak poduhvat. Jer zašto bi ključni dokaz da se stranka koja je do sada veoma uporno sledila neoliberalne političke koncepte ideološki profiliše kao socijal-demokratska osim što se Dragan Đilas (kao uspešan poslovni čovek koji je stekao solidan kapital) neprestano deklariše kao pristalica socijalne pravde. Ali to svakako nije dovoljno, jer proći će mnogo vremena dok se u našoj javnosti DS počne ozbiljno prepoznavati kao partija koja deli socijal-demokratske vrednosti, naprotiv, ona to treba da kroz mukotrpno vraćanje narodnog poverenja tek da ostvari. A za to je neophodan dug proces ideološkog i teorijskog preispitivanja i programskog profilisanja, uporan rad sa članstvom na novim programskim osnovama, a to su tek početni uslovi da ova stranka pokaže i kroz svoje konkretno delovanje da pripada socijaldemokratskom političkom spektru. Najveći problem i u ranijem delovanju resornih odbora je u tome što oni nisu imali nikakvu ulogu u kreiranju programa i kadrovskim konsultacijama stranke koja je bila na vlasti. Izostao je demokratski dijalog, niti je poštovana demokratska procedura u sprovođenju određene politike, što i dalje obeležava delovanje Demokratske stranke, što se može videti i na primeru kako je određeno novo rukovodstvo resornih odbora. Veoma je indikativno da prilikom ovog oživljavanja rada resornih odbora nije ni spomenuto ranije delovanje Centra resornih odbora kada ga je veoma uspešno vodio Slobodan Gavrilović i kada je u njegovom radu ostvareno upravo ono što se sada nudi kao velika inovacija i mogućnost stvaranja ozbiljne opozicione platforme. Suštinsko pitanje je zašto je u proteklom periodu apsolutno marginalizovano delovanje resornih odbora, a ni sad se ne vrednuje njegov raniji rad. Tada je u Centru bilo okupljeno blizu 2000 ljudi različitog stručnog profila (uključujući i nestranačke ličnosti), a objavljena je i knjiga Za bolji put Srbije, zbirka programa koje su sačinili članovi tadašnjih resornih odbora. Pri tome je u okviru Istraživačko-izdavačkog centra pokrenuta veoma ozbiljna izdavačka delatnost i objavljeno mnoštvo veoma vrednih izdanja. Veoma je uočljivo da sada prilikom određivanja novih rukovodilaca resornih odbora niko nije našao za shodno da obavi konsultacije i razgovore sa ranijim koordinatorom resornih odbora Slobodanom Gavrilovićem i ljudima koji su vodili pojedine oblasti ili da ih uključi u formiranje predloga za novo rukovodstvo resornih odbora. Niko nije ni pomislio da se zahvali dosadašnjim članovima resornih odbora koji su u stvari i sačuvali samu ideju postojanja resornih odbora kao ključnog faktora u programskom oblikovanju delovanja stranke. Stranka očigledno nastavlja sa svojim kadrovskim provetravanjem pa su sada na red došli i resorni odbori. Kada se samo pogleda spisak novih predsednika resornih odbora može se se jasno videti da ne postoji elementarni kontinuitet sa ranijim delovanjem, ali je zato očigledno da se i dalje nastavlja sa kadrovskom praksom koja je i dovela do poraza na izborima. Angažovani su “provereni” kadrovi DS (oni uzgred već imaju po nekoliko poslaničkih i stranačkih funkcija) koji su samo dokaz više da DS nema snage i volje da se u njeno delovanje uključe zaista novi, politički i moralno nepotrošeni ljudi.
Može se uskoro očekivati da će novi resorni odbor DS, uzimajući u obzir ovakve stavove njegovog novog predsednika, uskoro postati ozbiljna konkurencija Centru za kulturnu dekontaminaciju, što znači da se može očekivati samo “dijalog” intelektualaca koji pripadaju tzv. građanskoj političkoj opciji koja ima osnovni zadatak i posvečenu misiju da se bori protiv srpskog nacionalizma, antimodernizma i antievropejstva. Pored toga što je Dragan Đilas u Centru resornih odbora okupio neku vrstu “vlade u senci” Demokratska stranka je dobila “veliko pojačanje“ prelaskom Aleksandre Jerkov (nekadašnje istaknute funkcionerke LSV-a) u njene redove, ona je kooptirana u Predsedništvo stranke i uskoro će biti imenovana za njenog portparola. Ona će biti malo sofisticiranija verzija Jelene Trivan, a mogla bi bliskošću svojih dekontaminatorskih stavova značajno pojačati i rad resornog odbora za kulturu. Ovo je stara praksa u našim partijama da se obavljaju ovakvi politički transferi koji samo pokazuju do koje mere je izgubljena svaka principijelnost u vođenju stranačke politike. Do juče je Aleksandra Jerkov bila jedan od najžešćih kritičara Demokratske stranke a sada će preko noći postati njen istaknuti funkcioner. Zar se time ne vređaju i nipodaštavaju desetine hiljada članova stranke koji su njoj proveli mnogo godina a da nisu dobili priliku da iskažu svoje mogućnosti i znanje. Ovo je pravi šamar za članove stranke i izraz velikog nepoštovanja za sve one koji su njeni stari i dosledni članovi. Zar u sadašnjem sastavu Demokratske stranke ne postoji odgovarajuća ličnost koja može obavljati funkciju portparola, već se ova funkcija tretira kao deo političke trgovine na našoj političkoj pijaci. I u drugim razvijenim demokratskim zemljama se dešava da se menjaju stranački dresovi (u Engleskoj se to desilo samo nekoliko puta i to se smatra ozbiljnim moralnim problemom) ali se ne postaje automatski član predsedništva nove stranke i njen glasogovornik. Način kako je formirano novo rukovodstvo resornih odbora Demokratske stranke koji su dobili na značaju tek kada je ona izgubila vlast pokazuje da je ova organizacija još veoma daleko od stvarne demokratizacije odlučivanja i da se i dalje teško menjaju ustaljeni oligarhijski principi u njenom rukovođenju i delovanju. |