Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska | |||
Belgijski model i paralele sa BiH |
![]() |
![]() |
![]() |
utorak, 26. mart 2013. | |
(Press RS)
Zvaničnik Belgije, koja je živi primer da je takav poredak ne samo funkcionalan, nego i efikasan i produktivan, potvrdio je na svečanoj sednici Narodne skupštine RS ono isto što zvaničnici Srpske tvrde već sedam godina. I trpe "međunarodne" prigovore zbog "zapaljive retorike", "rušenja BiH", "secesije" i sl. BiH i Belgija Jan Peumans, hvala bogu, nije govorio o tradicionalnom bosanskom multi-kulti komšiluku, o ratnim zločinima i žrtvama, etničkim čišćenjima i povratnicima, o slovu i duhu Dejtonskog sporazuma, o Sejdiću i Finciju, popisu stanovništva i o novom ultimativnom roku koji su nam zadale briselske evrokrate. Jednostavno je ispričao kako su Flandrijci i Valonci svoju zajedničku, svojevremeno unitarnu Belgiju preoblikovali u federalnu državu čije stanovništvo uživa najviši životni standard u Evropi. "Radili smo to dugo, strpljivo i uporno, mirnim pregovorima, uz uzajamno poštovanje kolektivnih osećanja i interesa. Nije bilo jednostavno i tražilo je velike napore i političara i građana", istakao je Peumans. A njegov domaćin Igor Radojičić je, takođe za govornicom, izveo brojne paralele sa situacijom u BiH i u belgijskom modelu prepoznao argument protiv ne samo sarajevske teze da se "isključivo centralizacijom odnosno razvlašćivanjem entiteta, može stvoriti ekonomski i politički funkcionalna država".
Peumansov tuš
Sada se odjednom uvodi novi fleksibilniji termin "koordinacija" i to ne samo u zajedničkim organima, nego i među entitetima - direktno. To daje izvesnu nadu da su u Vašingtonu i Briselu procenili da je "belgijski model" jedino rešenje za održivu BiH i da je izlaganje flandrijskog političara u Banjaluci vraćanje u igru ideja o radikalnoj decentralizaciji, visokim autonomijama i (kon)federalizaciji. Belgija je, istina, prošle godine prošla kroz višemesečnu unutrašnju krizu na ivici raspada države, ali je političkom voljom Flandrijaca i Valonaca i prevladana. Poslednja diktatura Ako te "političke volje", koju je Peumans posebno istakao, ne bude kod sva tri naroda u BiH, alternative su - diktatura ili raspad. Zapadni politikolozi su odavno ukazali da je "Bosna poslednja diktatura u Evropi". To će i ostati sve dok ima visokog predstavnika koji sa bonskim ovlaštenjima stoji iznad slobodno izabranih narodnih predstavnika i demokratski donesenih zakona, bez obzira na to što je Valentin Incko u poslednje vreme zaista spustio gard. A onog momenta kada faktički već nezavisno Kosovo zaokruži i svoje severne granice, teško da će neko pronaći bilo koji argument, osim argumenta sile, da Srbima u BiH ospori pravo na samoopredeljenje do otcepljenja. Naravno, Sarajevo ne mora priznati nezavisnu Srpsku, baš kao što ni Beograd neće nezavisno Kosovo. Ali, bože moj... |