| Srbija i Crna Gora | |||
Takozvani ekspert o takozvanim Srbima |
|
|
|
| sreda, 21. maj 2008. | |
U tekstu o crnogorskim predsjedničkim izborima („Srpski odgovor“), samo uzgred sam pomenuo raniji komentar Branimira Markovića („Zadnja rupa na diplama“), tačnije rečeno detalj koji ozbiljno dovodi u sumnju načelnu dobronamjernost njegovih stavova. Naime, ovaj komentator je ustvrdio da su srpske stranke svojim „karikaturalno arhaičnim imidžom“ uveliko doprinijele vlastitoj getoizaciji. Mali problem za Markovića je u tome što ova ocjena, iako rasprostranjena i privlačna, ne odgovara istini. Svi učesnici na crnogorskim predsjedničkim izborima imali su gotovo identičnu kampanju, osmišljenu i realizovanu uz pomoć sličnih agencija, u šta se lako mogao uvjeriti svaki posmatrač. Isticanje navodne srpske „karikaturalne arhaičnosti“, sa tako pogubnim posledicama, može biti samo potpuno neznanje ili tendenciozna laž.U novom javljanju, međutim, komentator ide dalje. Njegov ton je još nadmeniji, prepun neshvatljivog omalovažavanja. Na više mjesta u tekstu on predmet svoje kritike uporno imenuje kao: „tzv. Srbe u Crnoj Gori...“. Ne znam ni ko je ni odakle je Branimir Marković, ali znam da je ovaj način oslovljavanja veoma uvredljiv i primitivan - katastrofalno polazište za bilo kakvu raspravu o nacionalnim pravima. Što se tiče sadržaja njegovih primjedbi, dogodila se interesantna stvar. Marković se okomio na problematično „značenje ključnih reči – nacionalna država, matična nacija, narod, etnička grupa i sl.“, koje ja navodno proizvoljno koristim u dva kratka pasusa. Time se valjda dokazuju opšta inferiornost i konfuzija Srba iz Crne Gore („imamo posla sa ljudima koji nisu sposobni ni da prepoznaju problem a kamoli da ga reše“) u stvarima koje se tiču njihove sudbine . Pritom, naš ekspert nije bio u stanju da prepozna da su upravo ti pasusi doslovno citiranje Vila Kimlike, ponuđeni kao mala ilustracija načina na koji se ovi problemi tretiraju u zapadnom i istočnoevropskom kontekstu. (Vidi: „Može li se izvoziti liberalni pluralizam?“, Vil Kimplika i Magda Opalski, Beogradski centar za ljudska prava, Beograd 2004.) Naravno, u teoriji i praksi manjinskih prava danas postoje mnogi sporovi i krupne razlike, ali da se Kimlika proglasi smetenjakom i neznalicom, da se njemu pripiše takva kategorijalna zbrka - to se još nije desilo. Ne mogu sa sigurnošću da pretpostavim odakle dolazi baš ovoliko zle volje, pa ću ponoviti: vjerovatno iz potpune bezosjećajnosti za kontekst i ljude izložene opasnoj državnoj diskriminaciji. |