Početna strana > Prenosimo > Da li će posle Koštuničine Nemci tražiti i Nikolićevu i Vučićevu odgovornost?
Prenosimo

Da li će posle Koštuničine Nemci tražiti i Nikolićevu i Vučićevu odgovornost?

PDF Štampa El. pošta
Milan Dinić   
petak, 12. jul 2013.

(Svedok)

Srbija je danas bliža Evropskoj uniji (EU). Kako i koliko, to, valjda, najbolje zna Aleksandar Vučić koji je u javnosti prikazan kao osoba koja krči put Srbije u Evropu.

 

Jedan od nemačkih zahteva koji najviše izaziva pažnju je „otkrivanje i procesuiranje odgovornih za napad na nemačku ambasadu“ na protestu „Kosovo je Srbija“, 21. februara 2008, povodom jednostrane nezavisnosti koju su proglasile privremene vlasti u Prištini.

 

Bolje od njega, čini se, to znaju samo oni u Nemačkoj – Angela Merkel, Bundestag i njegov (za stratege srpske politike očito svemoćan) spoljnopolitički odbor.

Ovog 28. juna, za Vidovdan, iščekivali smo šta će reći EU i da li će nam dodeliti datum za početak pristupnih pregovora. Već tada, Nemačka je uzdignuta i u nebesku kategoriju srpskog političkog života, pošto su tog dana oči pre bile uprte u Berlin nego u Brisel, i to je sve uvijeno u milje kosovskog zaveta, Miloša Obilića, simboličnog datuma...

Međutim, kako se ispostavilo, dobili smo odgovor koji najbolje oslikava i vremensku izgubljenost Srbije na EU putu: početak pregovora najkasnije poslednjeg dana januara 2014, a možda i ranije.

Kao da Zapad odlično poznaje dušu i prirodu Srba – ovakvom porukom ostavili su nas da nagađamo: da li jesmo ili nismo dobili famozni „Datum“?!

Ipak, kako se ubrzo ispostavilo postoji još nekoliko uslova koje je postavila Nemačka od koje je datum najviše zavisio.

Jedan od njih, koji najviše izaziva pažnju, jeste otkrivanje i procesuiranje odgovornih za napad na nemačku ambasadu na protestu „Kosovo je Srbija“, 21. februara 2008, povodom jednostrane nezavisnosti koju su proglasile privremene vlasti u Prištini.

Kako je u jednoj televizijskoj emisiji rekao i najmoćniji (formalno drugi) čovek ove vlade u rekonstrukciji, Aleksandar Vučić, on je od Nemaca tražio da prilože konkretne podatke i dokaze.

 

Problem je u tome što, do pre mesec dana kada je ovaj zahtev ispostavljen, niko u Srbiji, čini se, nije ni znao da je napada na nemačku ambasadu bilo, a još manje da je ona zapaljena, kako se to u početku tvrdilo, kada je prvi put ovo pitanje postavljeno.

 

"Nema problema, ne želimo da štitimo nikoga, dajte samo nešto od toga da ne bismo hapsili redom po ulici - dajte snimke iz vaše ambasade sa sigurnosnih kamera i mi ćemo pokazati da ćemo sve da uhapsimo, ali nemojte od nas da očekujete da uhapsimo (Vojislava) Koštunicu ili (Aleksandra) Nikitovića, jer je neko pisao po novinama. Niko neće biti hapšen, jer je nešto napisano u novinama", rekao je tada Vučić.

Tako srpski mediji već danima bruje o tome kako je napadnuta ambasada Nemačke i kako je bitan uslov da se to reši.

Međutim, problem je u tome što, do pre mesec dana kada je ovaj zahtev ispostavljen, niko u Srbiji, čini se, nije ni znao da je napada na nemačku ambasadu bilo, a još manje da je ona zapaljena, kako se to u početku tvrdilo, kada je prvi put ovo pitanje postavljeno.

Autor ovih redova bio je prisutan na demonstracijama 21. februara i o tome je izveštavao i na stranicama ovog lista.

Ne sećam se da je tada iko pomenuo nemačku ambasadu, a kamoli da je bilo reči o nekom velikom napadu na nju.

 

U raznim varijantama pretraživali smo podatke u vezi paljenja nemačke ambasade 2008, nigde nismo našli nijednu fotografiju na kojoj se vidi da je na zgradi ambasade išta polomljeno i da išta gori!

 

„Svedok“ je pregledao sopstvenu arhivu, arhivu tekstova drugih novina, kao i internet, tražeći slike i podatke koji govore o paljenju nemačke ambasade na mitingu „Kosovo je Srbija“ 2008.

Pošto smo u raznim varijantama pretraživali podatke u vezi sa paljenjem nemačke ambasade 2008, nigde nismo našli nijednu fotografiju na kojoj se vidi da je na zgradi ambasade išta polomljeno i da išta gori!

Pretražili smo i tekstove u kojima se pominje nemačka ambasada i napad na nju.

U 2008, kako je pokazalo pretraživanje novinskog arhiva „Ebart“, ima svega četiri(!) članka koji pominju „nemačku ambasadu“. U jednom članku (Glas Javnosti, 22. februar 2008) pominje se da je došlo do kamenovanja ambasade Nemačke, da je izgorela zastava ispred ambasade i stražarska kućica.

Dakle, napada je ipak bilo. Ali, svi tekstovi iz tog perioda i kasnije, brujali su gotovo i isključivo o paljenju američke ambasade, dok je nemačka bila samo jedna u nizu od onih koje su kamenovane, ali to nije više ni pominjano. Tu spadaju i turska, britanska, belgijska, slovenačka, hrvatska, kanadska ambasada...

Dakle, većina predstavništava koja se nalaze u ulici Kneza Miloša.

 

Pretražili smo i tekstove u kojima se pominje nemačka ambasada i napad na nju. U 2008, kako je pokazalo pretraživanje novinskog arhiva „Ebart“, ima svega četiri(!) članka koji pominju „nemačku ambasadu“. U jednom članku (Glas Javnosti, 22. februar 2008) pominje se da je došlo do kamenovanja ambasade Nemačke, da je izgorela zastava ispred ambasade i stražarska kućica.

 

Nesumnjivo je da kamenovanje nečije ambasade (pa i Nemačke) jeste čin koji nije prihvatljiv i, pre svega, nezakonit i kažnjiv.

Kao i otimanje teritorije jedne nezavisne države, uostalom!

Ipak, teško je razumljivo da otkrivanje onoga ko je bacio kamen (ili kamenje) na nemačku ambasadu može da se postavi kao uslov daljih integracija Srbije u EU.

Prvo što je to apsolutno protivno evropskim principima jer se (čuvena floskula) ne može cela jedna nacija kazniti zbog pojedinca ili pojedinaca.

Sa druge strane, šta ako se posle Nemačke sa istim zahtevom jave i Velika Britanija, Belgija, Slovenija, pa i nova članica EU – Hrvatska?!

Što bi se reklo, čeka nas još mnogo međuuslova i međukoraka.

Međutim, iako ne postoji nijedan snimak polomljenog prozora ili plamena u nemačkoj ambasadi (barem ga do sada niko nije predočio), postoji na hiljade slika i snimaka rušenja Beograda – 1999, 1941-1945, 1914...

 

Većina tekstova iz tog perioda i kasnije, brujali su gotovo i isključivo o paljenju američke ambasade, dok je nemačka bila samo jedna u nizu od onih koje su kamenovane, ali to nije više ni pominjano. Tu spadaju i turska, britanska, belgijska, slovenačka, hrvatska, kanadska ambasada... 

 

Sva tri puta Nemci su imali vodeću, u dva navrata i odlučujuću ulogu.

Ako prihvatimo da je Nemačka za svoja zlodela u dva svetka rata okajala grehe i platila kaznu, šta ćemo sa agresijom 1999?!

Ako je Nemačka, kao vodeća zemlja EU, tako detaljna i decidna u istrživanju i svakog najmanjeg incidenta, pa i paljenja staražarske kuće i lomljenja prozora njene ambasade u Beogradu februara 2008. godine (o čemu jedino svedoče navodi teksta iz „Glasa javnosti“), da li će, sledeći takav „evropski duh“, nemačke vlasti prihvatiti da kažu ko je odgovoran što je protivno međunarodnom pravu otet deo teritorije Srbije, što je Nemačka u tome učestvovala, i što je to i vojno pomogla kada su njeni avioni nelegalno palili i žarili i Beogradom, ali i širom tadašnje SRJ?!

I, glavno pitanje – da li će Nemačka kazniti počinioce tog zločina?!

Naravno, ovo je samo retorsko pitanje, koje bi, verovatno, postavila Pašićeva ili neka druga srpska vlada, kada bi bila suočena ultimatumima uvijenim u sitna crevca...

Ova trenutna vlada (na putu rekonstrukcije) pre će, izgleda, naknadno snimiti scenu napada na nemački ambasadu, čisto kako bi preskočili i taj uslov na putu EU integracija...

 

Nesumnjivo je da kamenovanje nečije ambasade (pa i Nemačke) jeste čin koji nije prihvatljiv i, pre svega, nezakonit i kažnjiv. Kao i otimanje teritorije jedne nezavisne države, uostalom! 

 

Ipak, budući da (za sada) nije poznato ko je izvršio napad na nemačku ambasadu, poznato je nešto drugo: protestni skup 21. februara 2008. organizovali su združeno i vlada i opozicija, a jedan od organizatora tog skupa bio je i današnji predsednik Srbije, Tomislav Nikolić.

Uz to, skupu 21. februara 2008. prisustvao je čitav vrh tadašnje Srpske radikalne stranke, među kojima je bio i Aleksandar Vučić.

Prema tome, možda će u cilju istrage, a na zahtev Nemačke, o otkrivanju napadača na nemačku ambasadu da se saslušaju i trenutni predsednik Srbije i prvi potpredsednik srpske vlade?!

Nemci to još nisu (barem nije poznato da jesu) zvanično tražili. A možda bi mogli...

Ako ne sad, onda kada ovi odu sa vlasti, kao što se danas to radi Vojislavu Koštunici...

Uostalom, ko zna, možda ako Srbija jednog dana i konačno postane član EU, možda bi Nemačka mogla, prema evropskom nalogu za hapšenje (oko čije se primene sada spori sa Hrvatima) mogla da traži da joj se izruče svi značajniji akteri koji su 2008. imali ikakave veze sa demonstracijama u Beogradu, pa da Nemci sami prosude ko je tu i za šta kriv...

Ako se uzme u obzir u kakvom je stanju srpsko „reformisano pravosuđe“, možda nam to bude još jedna poučna evropska lekcija...

Šta je na mitingu “Kosovo je Srbija”, 21. februara 2008, rekao sadašnji predsednik Srbije,a tadašnji zamenik predsednika SRS

Kao zamenik predsednika Srpske radikalne stranke, okupljenima na platou ispred Doma Narodne skupštine u Beogradu obratio se i Tomislav Nikolić.

On je poručio da će Srbija sačuvati svako svoje dete na Kosovu, svaki pedalj svoje teritorije, jer ne bude li Kosova neće biti ni Srbije.

Nikolić je okupljenima obećao da se neće smiriti dok Kosovo ne bude pod kontrolom Srbije.

Nikolić je tada rekao da je to najveći miting koji je Srbija ikada videla, dodajući "danas smo svi isti, danas nema razlike, svi u srcu nosimo samo Kosovo".

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner