Početna strana > Rubrike > Politički život > „Suverenizam“ umesto suverenosti
Politički život

„Suverenizam“ umesto suverenosti

PDF Štampa El. pošta
Dušan Kovačev   
subota, 08. oktobar 2016.

U srpskom političkom govoru se izraz „suverenizam“ koristio retko i sporadično, kao samorazumljiv pojam, mada nije bio takav. Krajem 2014. godine ova politička poštapalica izazvala je razdor u DSS-u. Izraz je potom netačno pripisan ruskoj politikologiji. Vrlo brzo je njegova upotreba u Srbiji počela da zamire, ali nikad potpuno. Ipak, ovaj izraz je ostao paradigma potpune pojmovne dezorijentacije desnog centra u Srbiji i nestanka poverenja u državnu suverenost. 

Filozofija i pravna nauka raspolažu nedvosmislenim poimanjem suverenosti. Izraz suverenizam nije samorazumljiv, a domaći autori mu daju sasvim različita, redovno nepotpuna, negativna i čak sasvim suprotna značenja.

 Upotreba izraza suverenizam u inostranstvu

Još s kraja šezdesetih godina je u Kanadi postao aktivan Pokret suverenista Kvebeka (Mouvement souverainiste du Québec) čiji je cilj bio, i do danas ostao, demokratsko i legalno osamostaljenje ove države od federacije Kanade.

Integrisanje EU je pobudilo evroskepticizam u nacionalnim državama članicama. Francuski politikolog Zaki Laidi[1] je izrazom suverenizam artikulisao politički pokret čiji je cilj obnova okrnjenog nacionalnog suvereniteta, i suprotstavljenost mondijalizmu oličenom u rastu moći velikih međunarodnih asocijacija koje narušavaju suverenitet država (EU, STO i druge).[2] U političkoj praksi Francuske je upotreba izraza suverenizam aktuelizovana nakon nametanja pravnog dejstva „Bolkenštajnove direktive“ EU (Direktive o uslugama na unutrašnjem tržištu) Francuskoj. Konzervativni desničar Filip De Vilje je na sebe skrenuo pažnju javnosti u Francuskoj i van nje govoreći o suverenizmu.[3] Za sada je izraz suverenizam jasno određen samo u francuskoj politikologiji[4]. Francuska je rodno mesto pojma suvereniteta, kao i naučne artikulacije suvereniteta kao pravnog pojma (Žan Boden).

Kovanicu suverena demokratija je u politikološkoj javnosti Rusije najpre upotrebio politikolog i publicista Vitalij Tovijevič Tretjakov u članku „Suverena demokratija – o političkoj filozofiji Vladimira Putina“ 2005. godine.[5] Kovanicu suverena demokratija je potom iskoristio bivši šef kabineta predsednika RF Vladislav Jurjevič Surkov[6] 22. februara 2006. godine na skupu partije „Jedinstvena Rusija[7], a zatim na partijskom brifingu 28. juna 2006.[8] godine. Izraz „suverena demokratija“ su nakon Surkova koristili ruski političari. Kovanica je često upotrebljavana uoči parlamentarnih izbora 2007. g. u Rusiji. Izraz suverenizam koji se koristi u Kanadi, Francuskoj i EU nikako se svojom sadržinom ne može poistovetiti sa upotrebom kovanice suverena demokratija u savremenoj ruskoj politici.

Benjamin Tolić, hrvatski filozof, publicista i diplomata Tuđmanovog doba je u svojoj knjizi „Sanaderova dionica“ 2009. godine prvi upotrebio izraz suverenizam u Hrvatskoj, komentarišući čl. 141. Ustava R. Hrvatske (iz 1990. godine).[9]

Upotreba izraza suverenizam u Srbiji

Međunarodnim fenomenom desuverenizacije se bavilo više domaćih autora (filozofa, politikologa i sociologa), ali su oni po pravilu nisu pominjali izraz suverenizam kao političku alternativu procesu desuverenizacije. Prvi izuzetak je bio Jovo Komšić, 2007. g. koji suverenizam pominje kao suprotnost regionalizmu i globalizaciji u procesu evropskih integracija.[10]  Slobodan Antonić upotrebio izraz suverenizam 2008. godine u vidu izraza „suverenistička vlada[11]“. Dušan Pavlović i Slobodan Antonić u jednom odgovoru uslovno navode „suverenističke stranke“ u Srbiji[12], a 2010. godine Antonić pominje „suverenistički orijentisane intelektualce“.[13]

Nakon izbornog poraza DSS 2014. godine Igor Ivanović i Dušan Proroković iznose tezu o potrebi „saborne i suverenističke politike“.[14]  Tokom septembra 2014. završio se postupak kandidature za predsednika DSS. Kandidati su bili Miloš Aligrudić i Sanda Rašković Ivić, i oni su tom prilikom započeli raspravu o suverenizmu. Dana 7. oktobra Sanda Rašković Ivić iznosi pred javnost tezu o potrebi okupljanja „suverenističkog bloka“.[15] Aligrudić je 10. oktobra kritikovao tezu o suverenizmukoju je iznela Rašković-Ivić kao odstupanju od političkog programa DSS.[16]  Istog dana Dušan Proroković (kasnije postao šef Političkog saveta DSS) javno je preporučio: „Kada govorimo o ideji ili konceptu suverenizma, dobro bi bilo da se odmaknemo od pravne nauke i uobičajenih definicija. Jer, ako se držimo klasičnog objašnjenja kako je suverenitet izričito pravo vršenja zakonodavne, izvršne i sudske vlasti na određenoj teritoriji, možemo još i doći do zaključka kako su sve međunarodno priznate države i dalje suverene. U međunarodnom pravnom poretku koji je artikulisan propisima OUN pomenuti zaključak nije izvodljiv, već pravno obavezujući. Međutim, faktičko stanje pokazuje da se efikasnost primene međunarodnog prava radikalno onemogućava od strane SAD. Zbog toga se i sve češće govori o suverenizmu “[17]. Vojislav Koštunica 17. oktobra 2014. g. (dan pre zasedanja GO DSS) napušta stranku  obraćajući se: „Nedavna Skupština DSS pokazala je da Stranka, iz pragmatičnih  i tobože taktičnih razloga želi da se okrene ideji `suverenizma`, koja u politici ima različita i neodređena značenja. Ona ne može biti zamena za političku neutralnost, jasno i odsečno  srpsko stanovište i stav da Srbija, sarađujući sa svima, nipošto ne treba da bude član EU.“[18]Koštunicine stavove je podržao značajan broj bivših stranačkih funkcionera i mnoštvo osnivača DSS, pa i oni napuštaju stranku[19]. Vladeta Janković je izneo prognozu da DSS više neće biti opoziciona stranka Vučićevom režimu“[20]. Sanda Rašković Ivić je pokušala da objasni zašto upotrebljava „termin suverenizam“.[21] U Pečatu 24. oktobra, Aleksandar Nikitović navodi činjenice iz istupanja Sande Rašković Ivić o suverenizmu[22].

Novo rukovodstvo DSS je pokušalo okupljanje „patriotsko-suverenističkog bloka“.[23] Predsednica DSS pokušava da objasni poreklo izraza suverenizam kojeg koristi[24]. „Ja sam pojam suverenizma sad upravo uzela iz evropskih pokreta od Marin le Pen, od Najdžela Feridža (sic), od Štrahea, od ljudi iz Nemačke, odnosno evroskeptika nemačkih, mađarskih, to je evropski trend, taj suverenizam“. Sanda Rašković Ivić nije bila svesna mračne prošlosti jednog od izvora za svoje poimanje suverenizma. Hajnc-Kristian Štrahe je aktuelni lider liberalne, nacionalističke i na pan-germanističkim idejama zasnovane  Slobodarske partije Austrije, nakon što je godinama bio desna ruka Jerga Hajdera. Prvi lideri SPA bili su Anton Rajntaler i Fridrih Peter, obojica bivši članovi NSDAP, dakle više nego nezgodno društvo za idejne  pozajmice. Vladan Glišić (Dveri srpske) potom istupa s netačnom tezom da je „suverena demokratija“ isto što i suverenizam[25]. Siniša Kovačević izjavljuje da je „podrazumevajuća politička pretpostavka da su sve političke stranke jedne zemlje patriotske i da bi on to okupljanje nazvao blokom prosvećene desnice, blokom suverenizma ili resuverenizma“.[26]Istovremeno, Đorđe Vukadinović „kaže da još nema definitivnog naziva tog bloka, ali da bi se on mogao nazvati patriotskim, suverenističkim, nacionalnim“.[27]  Slobodan Samardžić, koji je u međuvremenu napustio DSS, tvrdio je o kampanji Rašković Ivić: „Njena interna kampanja jasno je pokazala da tu ideju (političke neutralnosti, prim. aut)  želi da zameni jednom drugom. Politički gledano, tzv. suverenizam i politička neutralnost razlikuju se u tome što prva ideja može da istrpi oportuni stav prema EU, a druga jasno govori da u Uniju ne treba ići. Poslednjih dana primećujem da je retorika suverenističkog društva opet ona stara, ali to još više navodi na opravdanu sumnju da im reči i ideje nisu bitni.“[28]

Zabuna oko izraza suverenizam neočekivano je produbljena istupanjem Slobodana Orlovića u Politici 7. novembra. Poistovetio je izraz suverenizam s pojmom suverenosti koga je u svojoj ličnoj percepciji degradirao. Ignorišući teoriju suvereniteta, Teoriju države i prava, Ustavnog i Međunarodnog prava, suverenitet je sveo na „samostalnost odlučivanja“ priznajući ga isključivo nuklearnim vojnim supersilama. Orlović doslovno piše: „…pojam, suverenizam (suverenost) je pri definisanju savremene države i njene politike sasvim neobuhvatljiv. Trebalo bi da je suverena država ona koja samostalno odlučuje. Ali na svetu je takvih država svega nekoliko i to među onima koje imaju nuklearno naoružanje (SAD, Rusija, Kina). Suverenost je za ogromnu većinu država puka akademska formulacija (Lajbnic) i kitnjasti ukras (Laski).“[1] Simplifikovanje suvereniteta na moć samostalnog odlučivanja nuklearne supersile ipak nije originalna zamisao Orlovića. Jednako poimanje suverenteta je ranije izneo popularni američki komedijaš  DŽon Bojer[2]. Taj promoter globalizma objavio je da je njegova životna misija „…motivisanje, obučavanje i inspirisanje studenata da budu potpuno uključeni u rapidno globalizovani 21. vek (…) što će proizvesti globalne građane i lidere pripremljene da pozitivno oblikuju budućnost SAD i sveta“.[3]

DSS  17. oktobra 2014. g. objavljuje da je predsednica ove stranke „već započela pregovore za formiranje suverenističkog bloka“.[4]  Istog dana DSS i Dveri su održale zajedničku konferenciju za medije[5]. Predsednica DSS je 19. novembra 2014. g. javnosti iznela stav o nepostojanju suvereniteta Srbije[6]: „Mi smo mala zemlja, mi se borimo za svoj suverenitet, mi se borimo, a mi ga nemamo. Mi ga prepuštamo Evropskoj uniji jer nama iz Brisela stiže i Zakon o radu i Zakon o zaštiti pacijenata i razni zakoni i razne strategije, sve se tamo piše i mi to mrtvi hladni usvajamo. Mi napuštamo deo svog suvereniteta, a DSS se zalaže da Srbija bude nautralna u budućnosti i da se, naravno, brani suverenitet na svakom koraku. Odbrana suvereniteta na svakom koraku jeste da koliko možete odlučujete o sebi.“ Upotreba izraza suverenizam potom zamire i sve ređe se pojavljuje u javnom govoru.

Jula 2016. Đorđe Vukadinović veoma uslovno, obazrivo i obzirno pominje izraz suverenizam iznoseći elemente negativnog definisanja tog izraza: „Ekonomski i politički `suverenizam` (predstavlja) oslanjanje na sopstvene snage i vođenje računa prvenstveno o sopstvenom interesu.“ (…) „Politički i ekonomski `suverenizam` u ovom smislu koji imam na umu nije kompatibilan sa politikom `evrointegracija` po svaku cenu, koju sprovodi (i) ova vlada“.[7] Vrlo brzo nakon Vukadinovića, Slobodan Antonić je pojam suverenizam pomenuo u kontekstu ostavke Sande Rašković Ivić, vezujući „suverenističko stanovište“ i kritičku poziciju prema aktuelnom političkom režimu za antibriselsku i antivašingtonsku političku orijentaciju DSS-a kao „suverenista“.[8] Ipak, ni tada Antonić nije definisao pojam koji označava izrazom suverenizam. Međutim, izričito je upozorio: „Distinkcija DSS-a kao jedinog kritičara režima istovremeno sa suverenističke i demokratske pozicije, praktično će nestati. I DSS će se svesti samo na još jednog mini-satelita režima (poput SPO-a)“.[9]

Gradivni elementi pojma „suverenizam“ u Srbiji

Pravo je pojam suverenosti vekovima gradilo dugo i brižljivo. Filozofija, sociologija i politikologija su prepoznale proces desuverenizacije kao posledicu napredovanja mondijalizma (odnosno globalizma). Suverenizam je (najpre u Francuskoj) definisan kao proces povratka suvereniteta država članica EU i taj izraz se prihvata u onim članicama EU koje nacionalni suverenitet tokom procesa evrointegracija nisu zaštitile posebnim pravnim ustanovama. Tek nekolicina domaćih autora iznela je stavove važne za domaće (ne)razumevanje poimanja izrazasuverenizam:

„Suverenizam je „suprotnost regionalizmu i globalizaciji u procesu evropskih integracija“. (Jovo Komšić).

„Suverenizam ima veze sa „suverenom demokratijom“. „Suverenističko stanovište“ je antibriselsko i antivašingtonsko. Suverenizam je vrsta  kritičke pozicije aktuelnog političkog režima u Srbiji. DSS Sande Rašković Ivić je jedini nosioc suverenističke pozicije“. (Slobodan Antonić).

Suverenizam nije pravni pojam i njegovo poimanje nema veze s uobičajenim definisanjima i objašnjenjima, naročito klasičnim objašnjenjima tog pojma. Međunarodno priznate države nisu više suverene. Pitanje suvereniteta se mora sagledati iz najšireg, pre svega političkog kontksta. (Dušan Proroković).

Suvernizam je suverena demokratija (Vladan Glišić).

Suverenizam i suverenitet su sinonimi, njihova sadržina je samostalnost odlučivanja, a ovo svojstvo savremene države i politike poseduju isključivo tri države koje su nuklearne supersile – SAD, Rusija i Kina, dok je za sve ostale države suverenost puka akademska formulacija i kitnjasti ukras(Slobodan Orlović).

Suverenizam je evropski trend (Sanda Rašković Ivić).

„Ekonomski i politički `suverenizam` (predstavlja)  oslanjanje na sopstvene snage i vođenje računa prvenstveno o sopstvenom interesu.“ (…) „Politički i ekonomski `suverenizam` u ovom smislu koji imam na umu nije kompatibilan sa politikom `evrointegracija` po svaku cenu, koju sprovodi (i) ova vlada“. (Đorđe Vukadinović)

 „Suverenizam“ kao postmodernistička politička poštapalica

Danas gradivo domaćeg poimanja izraza suverenizam čine stavovi koji su duboko protivrečni i kroz odeđene pogrešne zaključke se granaju u pet smerova, ka:

Poricanju suverenosti kao pravnog pojma i njegovoj politizaciji poistovećenjem sa suverenizmomkao sinonimom;

Pogrešnom poistovećenju suverenosti sa vrednosnim ciljem jednog konkretnog (ruskog) demokratskog političkog režima;

Zameni pojma suverenosti svemoćnošću odlučivanja supersile o nuklearnom holokaustu;

Ličnom poimanju suverenizma kao kritičkog političkog stava protiv evroatlantskog poretka i globalizma;

Teleološkim stanovištem o ekonomskoj i političkoj samostalnosti.

Kako je izraz suverenizam zapadni uvoz u naš javni govor, njegovo pogrešno poistovećenje sa istočnom „suverenom demokratijom“ i sklonost ka kompromitovanju humanizma ukazuje na davno prevaziđene manire „istmoderne“. Poistovećenje suverenosti sa faktičkom samostalnošću političkog odlučivanja jasno ukazuje na prihvatanje relativnih vidova stanja postmodernosti[10] kao datosti. Protiv terminološke zbrke preporučujem nalaze savremenog ruskog autora Sergeja Kara-Murze koji se veoma dugo bavi razotkrivanjem tehnika manipulacije političkim govorom[11]. Upotreba postmodernističke poštapalice umesto bitnog političkog činioca izazala je raskol i agoniju celog srpskog desnog centra, pa ih je ubrzo odvela da traže pomoć od DS, LDP i drugih stranaka sasvim suprotnih, ali pro-globalističkih opredeljenja.

Naravoučenije o suverenizmu

Rasprava o izrazu suverenizam liči na jalovu sholastičku polemiku o univerzalijama, ali je pokazala da su novi politički akteri srpkog desnog centra napustili poverenje u suverenost radi rezignacije pred faktičkom svemoći. Do jeseni 2014. godine je desni centar u Srbiji razlikovao vlast pravne države od faktički zloupotrebljenih državnih ustanova u cilju globalističke svemoći, a stanje zloupotrebe i povrede prava i državne vlasti dosledno razlikovao od faktičkog stanja. Mnogo opasnija posledica tog procesa je pad poverenja javnosti u suverenost R. Srbije kao pravne države i u načelo vladavine prava. Odbacivanjem poverenja u suverenost vlastite zemlje radi jedne političke poštapalice, desni centar se odrekao sopstvene političke supstance radi političkog manirizma.

Skupo smo plaćeni. Zašto da poričemo suverenost sopstvene države koju su generacijama branili i gradili naši preci? Kako graditi jedinstvo desnog centra oko poštapalice pod kojom svako podrazumeva nešto drugo?

Politiku suverenizma kao zloduh prati individualni oportuni politički pragmatizam predstavnika  desnog centra u političkoj praksi Srbije. Čim postanu politički faktor njegovi predstavnici redovno stupaju u koaliciju s Vučićevim režimom. Politička praksa nedvosmisleno dokazuje da jesuverenizam srpskog desnog centra danas u stvari vid političkog larpurlartizma.  

[1] Orlović, Slobodan – Znaju li šta su hteli i šta hoće, Politika, 7. 11. 2014. Isti tekst je autor objavio na NSPM pod naslovom koji neposredno upućuje na DSS. Videti: Sukobi u DSS: Znaju li šta su hteli i šta hoće, NSPM, 11. 11. 2014.

[2] Sajt DŽona Bojera.

[3] Navod je preuzet iz naslovnog odeljka sajta u kojem DŽon Bojer objavljuje svoju životnu misiju. „Predavanje“ o suverenitetu:  „Sovereignty – What is it? How do you get it?“.

[4] DSS neće sa radikalima, DSS, 17. 11. 2014.

[5] Zajednička konfrencija za medije Dveri i DSS-a, Dveri, 17. 11. 2014.

[6] Gostovanje Sande Rašković Ivić u emisiji „Jedan na jedan“ Danice Vučenić, RTV, 19. 11. 2014.

[7] Vukadinović, Đorđe – Šta je alternativa, Politika, 13. 7. 2016. g.

[8] Antonić, Slobodan – Kriza ili preuzimanje DSS, FSK, 9. 8. 2016. g.

[9] Antonić, Slobodan – Kriza ili preuzimanje DSS, FSK, 9. 8. 2016. g.

[10] Harvey, David – The Condition of Postmodernity, An Enquiry into the Origins of Cultural Change, Blackwell, Cambridge, Massachussets, 1992.

[11] Kara-Murza, Sergej – Manipulacija svešću, Nikola Pašić, Beograd, 2008, knj. I, str. 320, 322-324; knj, II str. 460, 462, 471.

[1] Zaidi Laki (Zaki Laïdi) je politikolog, francuski teoretičar političkog suverenizma i. direktor istraživanja Centra za evropske studije Instituta za evropska istraživanja u Parizu. Blizak je fransuskoj Socijalističkoj partiji. Naučno je obradio pojam suverenizma u knjizi „Veliki raskid“ (La grande Preturbation) 2004. godine.

[2] Zaki Laidi – La grande perturbation, Paris, Flammarion, 2004. Traduction anglaise, The great disruption, Cambridge. Polity, 2007. Delimično dostupno u engleskom prevodu The Great Disruption, 2008.

[3] Filip De Vilje (Philippe De Villiers) je bio predsednički kandidat konzervativnog, evroskeptičnog, centralističkog i antifederalističkog Pokreta za Francusku 2007. g (Mouvement pour la France). Ovaj francuski evroskeptik je upotrebio izraz suverenizam u Figarou 15. 2. 2006. g. kada se suprotstavio sprovođenju Direktive o uslugama na unutrašnjem tržištu (Bolkenštajnove direktive) EU.

[4] Francuski suverenizam (Autorizovani članak Vlade R. Francuske)

[5] Tretьяkov, Vitaliй – Suverennaя demokratiя (O političeskoй filosofii Vladimira Putina), Rossiйskaя gazeta, 28. 4. 2005.

[6] Vladislav Jurjevič Surkov

[7] Dlя opredeleniя novogo političeskogo kursa. Stenogramma vыstupleniя zamestitelя Rukovoditelя Administracii Prezidenta — pomoщnika Prezidenta RF Vladislava Surkova pered slušatelяmi Centra partiйnoй učebы i podgotovki kadrov VPP «Edinaя Rossiя» 7. 2. 2006. g.

[8] Naša rossiйskaя modelь demokratii nazыvaetsя «suverennoй demokratieй», V. Ю. Surkov, brifing, 28 iюnя 2006.

[9] Benjamin Tolić, „Sanaderova dionica“, Zagreb 2009., str. 13-14, ISBN 978-953-95898-1-1

[10] Komšić, Jovan – Principi evropskog regionalizma, Asocijacija multientičkih gradova Jugoistočne Evrope – Philia, Novi Sad, Skupština AP Vojvodine, 2007.

[11] Antonić, Slobodan – Predsednik i većina, NSPM, 15. 5. 2008.

[12] Pavlović, Dušan i Antonić, Slobodan – Odgovor na kritike, 15. 8. 2008.

[13] Antonić, Slobodan – Izvorna i projektovana Druga Srbija, NSPM, 11. 3. 2011.

[14] Ivanović, Igor, Dušan, Proroković – DSS ili imali nade za nas? Novi Standard, maj 2014.

[15] Mitrinović, B – Nacionalni blok bez DS nije moguć, Politika, 7. 10. 2014. g. Članak je na Novom standardu prenet pod promenjenim naslovom „Suverenizam ili put ka neutralnosti“.

[16] Izbori u DSS: „Suverenizam“ protiv „političke neutralnosti, uz poneki nizak udarac (Rasprava Miloša Aligrudića, Dragana Jočića i Aleksandra Nikitovića sa Sandom Rašković Ivić), 12. 10. 2014.

[17] Proroković, Dušan – O ideji suverenizma, FSK, 10. 10. 2014.

[18] Pismo Vojislava Koštunice Demokratskoj stranci Srbije, 14. 10. 2014.

[19] DSS napustili Jočić, Janković i Nikitović, RTS, 17. 10. 2014.

[20] Isto.

[21] Mi treba da počnemo od suverenizma. Budimo iskreni i realni u tome koliko je Srbija zaista suverena država. Kako mi možemo da budemo neutralni, ukoliko ne znamo gde nam je granica? Kako možemo da budemo država, ukoliko imamo okupacionu stranu u našoj južnoj pokrajini? Potom, ako kao anti-NATO zemlja, imamo veliku NATO bazu u Bondstilu? Ako se nama u Briselu pišu zakoni koje mi moramo sprovoditi u Srbiji, ako nacionalne strategije, kojih ima 106, budu neprimenjive u 90% slučajeva?! (…) A koncept neutralnosti je odličan za Srbiju u budućnosti. Zašto sada oslonac na Rusiju? Mi već idemo ka EU, a mislimo da to nije dobro. Oslonimo se stoga na Rusiju, a velike sile će se tada dogovoriti hoće li Srbija moći da bude neutralna, ili ne, kao što su se dogovorile u slučaju Švajcarske. Nije se Švajcarska sama toga setila i uradila. (…) Razgovaraćemo sa svim strankama koje su zainteresovane. I ovde bih želela da istaknem razlog zašto upotrebljavam termin „suverenizam„, a ne „neutralnost“. Neke stranke se zalažu za neutralnost, druge za evroazijske integracije, treće za veliku Srbiju, a mi treba da se zajedno okupimo oko pitanja odbrane slobode i suvereniteta Srbije, bez obzira na to u kojem pravcu neko želi da ide. Možda i neki koji se zalažu za EU, mislim na stranke nacionalnih manjina, pritom bi želele nešto drugo, ali bi branile slobodu i suverenitet, takođe, i one treba da budu tu. Sanda Rašković-Ivić: Briselski sporazum je kao pacijent zreo da bude sahranjen, Kosovo Server Portal, 21. 10. 2014.

[22] Nikitović, Aleksandar – Koga činjenice obavezuju, Pečat, 24. 10. 2014.

[23] Vasiljević, Š – Sanda stožer patriotskog bloka, Večernje novosti, 25. 10. 2014.

[24] Gostovanje Sande Rašković Ivić u emisiji „Goli život“ Milomira Marića, Happz TV, 25. 10. 2014.

[25] M. S – Vladan Glišić – Ljudi da sami odlučuju o svom životu, Danas, 26. 10. 2014.

[26] Tanjug – Da li je moguć patriotski blok, B92, 26. 10. 2014.

[27] Isto.

[28] Vasiljević, P – Slobodan Samardžić: Nacionalni blok maglovita ideja, Večernje novosti, 28. 10. 2014.

 (Fond strateške kulture)

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner