Politički život | |||
Srbi na Kosovu i Metohiji i poštovanje evropskih vrednosti |
![]() |
![]() |
![]() |
subota, 11. oktobar 2025. | |
U ovom dramatičnom upozorenju i vapaju Pokreta za odbranu Kosova i Metohije ukazuje se, kao i mnogo puta do sada, na završni čin razaranja državnih institucija Srbije, ovoga puta preuzimanjem zdravstvenih i obrazovnih institucija koje još uvek rade u sistemu srpske države. Za razliku od ostalih institucija i delatnosti koje su zahvaljujući veleizdajničkoj politici A. Vučića predate tzv. „kosovskoj državi“. Ustanove zdravstva i prosvete od presudne su važnosti za dalji opstanak Srba na Kosovu i Metohiji, one su sada izložene teroru albanskih vlasti koje ne poštuju njihova elementarna ljudska i nacionalna prava, uz očiglednu saglasnost tzv. „međunarodne zajednice“.
Očigledna je spremnost i rešenost tzv. „kosovske vlasti“ da udari na ova dva preostala stuba srpske države na Kosovu i Metohiji. I sve se to odvija pod okriljem zahteva međunarodne zajednice, bolje reći SAD i Nemačke kao glavnih pokrovitelja tzv. kosovske nezavisnosti, za neophodnost integracije zdravstva i prosvete u sistem tzv. kosovske države. U skladu sa svojom politikom puzajućeg priznanja tzv. kosovske nezavisnosti i predaje državnog suvereniteta Srbije, naprednjačka vlast i A. Vučić su pristali da se obavi ova vrsta integracije. Profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Prištini sa sedištem u severnom delu Kosovske Mitrovice Dejan Mirović je takav odnos naše države potvrdio tvrdeći sa puno osnova da A. Kurti samo sprovodi ono na šta je Vučić pristao. „Predsednik Srpske liste Zlatan Elek, ministri Zlatibor Lončar i Marko Đurić, kao i direktor kancelarije za KIM Petar Petković svesno obmanjuju javnost kada tvrde da nema pristanka za integraciju Univerziteta i zdravstva u albanski secesionistički sistem. Oni to rade po nalogu velikog vođe da bi umirili srpsku javnost i zaposlene na Univerzitetu i zdravstvu. Istovremeno, Vučić se izjašnjava i za manje bitne stvari upadljivo ćuti jer ne sme da se zameri pravim autorima Francusko-nemačkog plana, Ohridskog sporazuma i Lajčakovog statuta“. U istom tonu je i reagovanje profesora Dušana Čelića: „Ovo je možda još jedna prilika da im kažemo da će taj njihov projekat multietničkog Kosova sa ukidanjem Srpskih institucija propasti. Biće samo albansko Kosovo. Obrazovanje i zdravstvo su dva stuba na kojima uz SPC srpski narod egzistira, bez toga nije moguće zamisliti perspektivu Srba na KiM“. Ovakve stavove profesora Mirovića i Čelića potvrđuje i Branislav Stojisavljević iz Kosovske Mitrovice: „Ako nam preuzmu i zdravstvo i prosvetu, mi smo završili sa našim opstankom na KiM. To što rade su zaista najveći mogući zločini, i ovo je jedna vrsta genocida, zato sam zabrinut. Ukoliko zdravstvo i prosvetu, šta da rade naši lekari, medicinsko osoblje, naši đaci i studenti, nastavnici, profesori“. Da osećaj tragičnosti i napuštenosti i otvorene izdaje od strane Beograda i A. Vučića bude veći i razorniji za Srbe na Kosovu i Metohiji jasno pokazuje vapaj i obraćanje zdravstvenih radnika sa skupa održanog nakon policijskog upada u KBC Kosovska Mitrovica, jer molbu za pomoć upućuju Kvinti, misiji EU, UNMIK-u, OEBS-u, KFOR-u, samo ne majci Srbiji kako se to jasno kaže u ovom saopštenju Pokreta za odbranu Kosova i Metohije.
Da hipokrizija i licemerje vlasti u Beogradu bude veće postarao se ministar zdravlja Z. Lončar, koji je izjavio da je „zahvaljujući podršci predsednika Srbije A. Vučića država uspela da obezbedi 400 novih radnih mesta u zdravstvenom sistemu Republike Srbije za narod u AP na Kosovu i Metohiji, čiji će konkretan rezultat biti vidljiv veoma brzo“. Verovatno kao što smo vrlo brzo videli i sprovođenje njihovih velikih pregovaračkih pobeda, a pri tome Zajednica srpskih opština na koju se ova vlast neprekidno poziva kao na svoj najveći diplomatski uspeh, nije (niti će biti) formirana ni nakon 13 godina od potpisivanja neustavnog Briselskog sporazuma. Ovaj beskrupulozni udar A. Kurtija na srpsku prosvetu i zdravstvo dešavao se u vreme kada su se u Beogradu odvijali Dani Amerike, ona inače je glavni pokrovitelj tzv. kosovske nezavisnosti i eliminisanja svih srpskih institucija sa Kosova i Metohije. SAD i Nemačka uz sadejstvo Engleske i Francuske glavni su zagovornici tzv. „mirne i multietničke reintegracije Srba u tzv. kosovski sistem“, bez obzira na to što se na Kosovu i Metohiji decenijama odvija neskriveni teror i kršenje ljudskih i nacionalnih prava srpskog naroda ali i poništavanje svih evropskih vrednosti koje su u ovoj našoj Pokrajini odavno brutalno pogažene.
U danima kada se sprema najteži udar na srpski narod na Kosovu i Metohiji pod patronatom SAD i tzv. međunarodne zajednice, na danima Amerike koji su posvećeni „unapređenju strateškog dijaloga (ni manje ni više) Srbije i SAD“, mogli smo videti izjavu M. Đurića ministra spoljnih poslova Srbije. „Međutim, ono što je konstanta u tom teškom vremenu to je kontinuirano unapređenje odnosa između naše dve zemlje, uprkos teškim okolnostima ponekad turbulentnim, izazovnim sa kojima se suočavamo. Kada je reč o saradnji Srbije i Amerike, ovo je vreme velikih mogućnosti i novih šansi“. Za ovog državnog činovnika je konstantno podržavanje tzv. kosovske nezavisnosti od strane SAD spada u okolnosti koje su ponekad turbulentne, ali zato on veruje u „unapređenje strateškog dijaloga SAD i Srbije i mogućnost novih šansi“ - verovatno će se to dešavati kada ne bude više srpske države i Srba na Kosovu i Metohiji.
U isto vreme je predsednik A. Vučić razgovarao sa brigadnim generalom Nacionalne garde Ohaja M. Vudrafom o unapređenju saradnje kroz program partnerstva Srbije i države Ohajo. Predsednik A. Vučić je posle razgovora izjavio „zahvalan sam za priznanje koje sam dobio od generala Vudrafa za posvećenost unapređenju saradnje kroz program državnog partnerstva Srbije i Ohaja“. Ovakav trijumfalistički način oglašavanja o tzv. „unapređenju saradnje SAD i Srbije“ samo dodatno potvrđuje do koje mere su ovaj naprednjački režim i A. Vučić odvojeni od realnog života i ogrezli u otvorenoj veleizdaji i spremnosti da žrtvuju srpski narod na Kosovu i Metohiji, a sve zbog opstanka na vlasti i strateškog unapređivanja srpsko-američkih odnosa. Zato se u Saopštenju Pokreta za odbranu Kosova i Metohije s puno prava ističe da „Identitetski stožer srpskog naroda sa nadistorijskim značenjem za Srbiju i Srbe kao narod, postao je samo ulog u igri moćnih i režima lišenog minimuma ljudskosti i časti. Svakako, ta nacionalna sramota mora se pre svega pripisati režimu koji, korak po korak, predavao Pokrajinu i svoj narod na milost i nemilost albanskim separatistima i zarad jemstva tzv. kolektivnog Zapada datog vođi zauzvrat“. U ovom saopštenju se sa puno prava pokreće i pitanje reagovanja i delovanja većinske javnosti u Srbiji ali i političkih i društvenih činilaca koji čine politički život u našoj zemlji. Ne radi se samo o tome da „većinska javnost ne može da poveže razloge desetomesečnog društvenog bunta protiv režima sa strahotama života sunarodnika u još uvek zajedničkoj zemlji“, već o širem istorijskom i političkom kontekstu. Razlozi su mnogo dublji i složeniji jer i pre studentskih protesta i velike narodne pobune protiv ovog diktatorskog režima pitanje položaja Srba na Kosovu i Metohiji je u potpunosti marginalizovano sa sve preovlađujućim stavom (poteklim iz građanističkih i proevropski orijentisanih političkih krugova) da je „Kosovo definitivno izgubljeno i da je to rešena stvar oko koje ne treba gubiti vreme i snagu“, uz obavezni dodatak da „u politici moramo biti realni i prihvatiti realno stanje“, bez obzira što je do njega došlo kršenjem svih normi ne samo međunarodnog prava već nasiljem i terorom koji sprovode albanski predstavnici tzv. „kosovske države“ protiv srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. Za ovakvu situaciju su najodgovorniji A. Vučić i njegovi poslušnici na Kosovu i Metohiji ali pripadnici i glasogovornici građanističkih i proevropskih stranaka koji se izuzetno retko oglašavaju o položaju Srba na Kosovu i Metohiji ali i kada to čine radi se o ponavljanju opštih mesta i politikantskih floskula o mogućnosti ostvarivanja suživota Srba i Albanaca. Ništa manje nije pogubna ni uloga nacionalno i suverenistički orijentisanih stranaka i političkih organizacija jer ni na presudno važnom pitanju očuvanja i odbrane Kosova i Metohije (osim deklarativnog izjašnjavanja i povremenih jalovih saopštenja) nisu uspele da se objedine i postanu značajan politički faktor koji bi svojim delovanjem Narodnoj skupštini i celom našem društvu da pitanje Kosova i Metohije mogle da održe u središtu naše javnosti kao jedno od presudnih i najvažnijih državnih i političkih pitanja ne samo opstanka Srba na Kosovu i Metohiji. O tome najbolje svedoči propali pokušaj ujedinjavanja nacionalnih i suverenističkih snaga na proteklim parlamentarnim izborima 2023. godine. Za nas je danas suštinsko pitanje kako se desilo da stradanje Srba na Kosovu i Metohiji dočekuje muk i nereagovanje u našoj javnosti, posebno u mesecima velike narodne pobune koji su ispunjeni teškom borbom za pravdu i slobodu koji su inače najdrastičnije ugroženi na našem Kosovu i Metohiji. I to u vreme kada Srbi na Kosovu i Metohiji sve otvorenije govore da su napušteni od vlasti u Beogradu koja sprovodi putem Srpske liste isti način kleptokratske i kriminalizovane vladavine kao i u drugim delovima Srbije, suzbijajući svaki pokušaj da se oformi drugačija politička alternativa Srba u ovoj našoj pokrajini. Studentski pokret i pobunjeni građani su tokom ovih deset meseci bili istrajno posvećeni borbi za elementarne demokratske i civilizacijske vrednosti ali je tokom vremena pitanje Kosova i Metohije dobijalo sve više na značaju. Studentski pokret je u svojoj političkoj i ideološkoj heterogenosti uspeo da povrati značaj samom pojmu patriotizma i nacionalnog interesa o čemu svedoči skup koji je održan na Vidovdan ove godine. To se ne može nikako prenebregnuti u ocenama koje se neosnovano izriču da studentski pokret nije dovoljno patriotski i nacionalno orijentisan, jer se radi o novim generacijama koje su potpuno drugačije politički socijalizovane i imaju autentično shvatanje politike i posebno patriotizma koji su toliko puta jasno pokazali. Ni Pokret za odbranu Kosova i Metohije nije dovoljno odlučno i na vreme podržao suštinu studentskih protesta, posebno što se on u svojim saopštenjima i u svom delovanju bezrezervno zalagao za rušenje veleizdajničkog režima A. Vučića što je bila i ostala glavna pretpostavka i uslov za promenu politike Srbije na Kosovu i Metohiji. Zato je posebno važno što je usledio poziv studentskog pokreta na skup 11. oktobra koji će biti posvećen podršci kolegama sa univerziteta u Prištini sa sedištem u Kosovskoj Mitrovici i sunarodnicima sa Kosova i Metohije.
U svom pozivu oni kažu „Zalažemo se za pravednu državu i poštovanje Ustava, dužni smo da podsetimo javnost da je Univerzitet u Prištini deo našeg univerzitetskog sistema i da budemo solidarni sa našim kolegama te zajedno prekinemo medijski mrak. Moramo podići svest o represiji i problemima koji se na Kosovu i Metohiji svakodnevno dešavaju i da odlučno odbijamo da ćutimo pred nepravdom. Pozivamo sve da nam se pridružite 11. oktobra i zajedno pokažemo solidarnost sa našim narodom na Kosovu i Metohiji“.
Ovaj poziv studenata u blokadi na skup posvećen Kosovu i Metohiji prekida neshvatljivi i sramni muk koji je prisutan u Srbiji kada se odlučuje o sudbini i opstanku Srba na Kosovu i Metohiji koji trpe najbrutalnije udarce na dostojanstvo i istorijsku samosvest srpskog naroda ne samo u ovoj našoj pokrajini već i u celoj Srbiji. Da stepen bezočnosti i licemerja bude veći i očigledniji pobrinuo se A. Vučić najavljujući „velike“ skupove svojih pristalica (očekujući prisustvo 200.000 ljudi) koji će biti posvećeni Kosovu i Metohiji ne bi li na taj način još jednom pokazao svoju "brigu" za srpski narod uoči lokalnih izbora na kojima će ponovo „trijumfovati“ njegova Srpska lista po istom principu na kojem i Aca Srbin „pobeđuje“ na izborima u Srbiji. A upravo je on svojom izdajničkom politikom doveo srpski narod na ivicu opstanka na Kosovu i Metohiji i pokrenuo sada teško zaustavljiv talas sve većeg iseljavanja Srba. Što je veća njegova izborna „pobeda“ na Kosovu i Metohiji to je sve manje srpske države na Kosovu i Metohiji a položaj Srba postaje sve teži i tegobniji. Poslednji je čas da se u srpsku društvenu i političku javnost vrati u centar interesovanja i političkog angažovanja pitanje položaja srpskog naroda na Kosovu i Metohiji jer ako se to ne dogodi sva istrajna i nenasilna borba za slobodu i pravdu i rušenje ovog diktatorskog režima biće uzaludna ako se ne zaustavi iseljavanje Srba sa Kosova i Metohije i ne obezbede garancije i uslovi za ostvarivanje njihovih ljudskih nacionalnih prava u okviru srpske države.
„Zato stavljamo na znanje: ukoliko režim na čelu sa svojim vođom sprovede i poslednji čin svoje veleizdaje – zaključivanje pravnog priznanja ‘Kosova’, i ukoliko mu srpski narod to dopusti, nijedan pokušaj uklanjanja tog režima neće uroditi plodom. Jer konačno priznanje ‘Kosova’ može samo da učini večnim savez Vučića i zapadnih sila“. Kaže se s puno osnova i prava u saopštenju Pokreta za odbranu Kosova i Metohije. Na godišnjem obraćanju predsednice Evropske komisije o stanju EU Ursule fon der Lajen govoreći o ciljevima za odbranu do 2023. godine je izjavila „Evropa će braniti svaki kvadratni centimetar svoje teritorije“. Ovo je posebno važna poruka za sve one koji se tako istrajno i bezrezervno pozivaju na poštovanje evropskih vrednosti. Vreme je da i mi glasno i otvoreno kažemo da ćemo braniti svaki centimetar naše teritorije kao istinske zaloge za očuvanje našeg nacionalnog dostojanstva, identiteta, istorijske tradicije i opstanka srpskog naroda ne samo na Kosovu i Metohiji, poštujući evropske vrednosti u čiji korpus svakako spada i nepovredivost granica i poštovanje suverenosti svih evropskih država i naroda. |