Početna strana > Rubrike > Politički život > Igmanska inicijativa Borisa Tadića
Politički život

Igmanska inicijativa Borisa Tadića

PDF Štampa El. pošta
Marinko M. Vučinić   
četvrtak, 14. januar 2010.

Predsednik Republike Srbije Boris Tadić poželeo je pre nekoliko dana da nam demonstrira državničko umeće preuzimanja odgovornosti za donošenje teških i dalekosežnih odluka koje nemaju trenutnu većinsku podršku građana. On smatra da će njegov predlog o donošenju rezolucije o Srebrenici, kao deo ispunjavanja naših međunarodnih i evropskih obaveza, s vremenom poslužiti za umekšavanje tvrdokornog i remetilačkog srpskog hroničnog nacionalizma.

„Političari su ti koji moraju da preuzmu odgovornost za takve teške istorijske i političke odluke jer ih zbog toga građani i biraju na izborima, a onda ih na sledećim izborima nagrađuju i kažnjavaju“, obrazlaže Tadić ovu očigledno iznuđenu političku inicijativu. U prošloj izbornoj kampanji predsednik Boris Tadić nikada u obraćanjima biračima nije pomenuo mogućnost donošenja skupštinske rezolucije o Srebrenici i za tu inicijativu svakako nije dobio podršku građana, a kasnije ni parlamenta. Osnovna ideja predsednika Srbije sadržana je u njegovoj tvrdnji da nam samo politika koja podrazumeva prethodno odavanje pošte žrtvama drugih naroda otvara mogućnost da možemo da pomenemo i naše žrtve i tražimo poštovanje za njihovu patnju i stradanja. Kao da prvo treba da se kvalifikujemo priznavanjem naše krivice i tako zaslužimo jedinstvenu priliku da se pomenu i osude zločini počinjeni i nad srpskim narodom.

Pored preuzimanja odgovornosti za nepopularne političke poteze, u opisu posla svakog političara, a posebno ozbiljnog državnika jeste nastojanje da se u političkom delovanju zastupaju principi doslednosti i elementarne političke načelnosti. U predlogu donošenja rezolucije o Srebrenici očigledan je nedostatak političke odgovornosti i doslednosti. U isto vreme kada je u Banjaluci pokrenuo ovu inicijativu predsednik Republike je podsetio da se već izvinio građanima Hrvatske, ali i Bošnjacima i Albancima za zločine koji su u ime Srbije činili neki pripadnici srpskog naroda. „Ponovo to činim, jer verujem da ne samo u vreme verskih praznika treba da uputimo izvinjenje jedni drugima, zbog zločina koji je u naše nacionalno ime neko činio u prošlosti. Bio bih srećan kada bi takvo izvinjenje bilo upućeno i srpskom narodu. Samo kada razumete tuđu muku i kada budete u stanju da se uživite u tuđu muku i nevolju imate i sposobnost da poštujete sebe i svoju žrtvu“, ističe predsednik Srbije.

I kakve je rezultate postigao ovakav postupak izvinjavanja? Do sada nikakve. Naprotiv, i dalje se još većom snagom i u Bosni i Hrvatskoj insistira na kolektivnoj krivici srpskog naroda a svako nastojanje da se progovori o žrtvama srpskog naroda proglašava se za pokušaj relativizacije zločina počinjenih u ime srpskog naroda. To je već toliko puta ponovljena ideološka mantra, kojoj se sada otvoreno pridružuje predsednik Republike ispunjavajući kriterijume Igmanske inicijative da nikada ne koriste argumente tipa a šta oni nama čine, već da svoju osudu rezervišu za odgovorne u sopstvenim redovima, očekujući s pravom od drugih, sličnih njima, da na isti način postupe u ovoj sredini. Ovo je zakasneli pokušaj predsednika Republike Srbije da konačno stekne status balkanskog Vilija Branta.

Međutim, šta je moguća politička pozadina ovako nepotrebno isforsirane političke inicijative? U njoj možemo prepoznati trag izbornog marketinga i pokušaj da se otvori prostor za čvršću saradnju i podršku tzv. građansko liberalne Srbije i prihvatanje njenih ideoloških postulata o značaju suočavanja srpskog naroda sa prošlošću kao glavnim uslovom za demokratsku konsolidaciju srpskog društva u kome još uvek preovladava zloslutni nacionalizam, ksenofobija i zatvorenost. Jedino kad Srbi konačno priznaju i prihvate kolektivnu krivicu za raspad zajedničke države i zločine počinjene u građanskom ratu, onda će moći da brane i sopstvene žrtve. Očigledno je reč o političkoj proceni da bi na sledećim izborima glasovi građanske i liberalno demokratske Srbije mogli biti od presudne važnosti i zato je potrebno doneti rezoluciju o Srebrenici kao glavni ustupak mogućem koalicionom partneru Liberalno demokratskoj partiji, čiji je predsednik nedavno izjavio da Srbija tužaka Hrvatsku i poštapa se žrtvama iz Jasenovca. „Mi smo ovom tužbom praktično sebi uskratili pravo da postavimo pitanje zašto nam se to u Hrvatskoj desilo“, kaže mogući politički partner u novoj vladajućoj koaliciji.

Pozivanje na rezoluciju o Srebrenici, koju je Evropski parlament u Strazburu usvojio 15. januara, samo je opravdanje za ovaj očigledni zaokret u nacionalnoj politici Demokratske stranke i Borisa Tadića. Ova nova predsednička inicijativa poručuje nam da pored toga što Demokratska stranka nema konzistentnu i jasno profilisanu politiku u mnogim oblastima (socijalni položaj građana, privatizacija, poreska politika, socijalna pravda), nema ni doslednu nacionalnu politiku, već se kreće između dva politička klatna – nacionalnog i građanskog.

U analizi holandske nevladine organizacije „Srebrenica Historical Project“ iznete su kritičke ocene rezolucije Parlamenta u Strazburu. „Rezolucija Evropskog parlamenta nepravilno masakr od najviše 8000 osoba tretira kao zločin koji je po značaju i težini ravnopravan sa holokaustom šest miliona Jevreja tokom Drugog svetskog rata. To predstavlja neprihvatljivo relativizovanje i minimiziranje jednog pravog genocida koji se stvarno dogodio na tlu Evrope tokom 20. veka, i koji je od svih prihvaćen kao neosporan. Pri tome, Evropski parlament nepravedno ignoriše žrtve srpskog naroda u i oko Srebrenice u trogodišnjem periodu rata pre jula 1995. godine i on upadljivo propušta da identifikuje počinioce tih okrutnih zločina. Ova notorna nedoslednost rezoluciju Evropskog parlamenta lišava svakog privida moralne ozbiljnosti i samim tim Narodnoj skupštini Republike Srbije onemogućava da joj se pridruži.“

Upravo je reč o moralnoj problematičnosti inicijative da se donošenje rezolucije o Srebrenici predstavlja kao osnovni uslov da se progovori o zločinima počinjenim nad srpskim narodom. Ovu dilemu neće ublažiti ni donošenje dve odvojene rezolucije. To je samo još jedno svedočanstvo o dubokim podelama koje postoje i opstaju u našem društvu.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner