Početna strana > Rubrike > Kulturna politika > Sačuvajmo drveće, deca neka ginu!
Kulturna politika

Sačuvajmo drveće, deca neka ginu!

PDF Štampa El. pošta
Stefan Karganović   
četvrtak, 16. decembar 2010.

„Ugledni“ građani srpske prestonice ovih dana bili su počastvovani dobijanjem pozivnice da u četvrtak, 9. decembra, svojim prisustvom doprinesu uspehu jednog eminentnog skupa. Radi se o predavanju koje će te večeri u 17 časova u prostorijama i u organizaciji Beogradskog centra za bezbednosnu politiku održati Stole Ulriksen, šef odeljenja za bezbednost i upravljanje konfliktima, itd. itd. u Norveškom institutu za međunarodne odnose. Najavljena tema je „Ratovanje malih država u koaliciji – iskustvo malih zemalja u mirovnim misijama u Avganistanu.“

U sklopu sve žešćeg pritiska koji se vrši na Srbiju da se odrekne politike neutralnosti i da potpiše današnji ekvivalent pristupnice Paktu osovine, za pretpostaviti je da realna analiza opcija koje se pred Srbijom nalaze i njihovih stvarnih posledica nije sastavni deo misije g. Ulriksena niti je to ideja domaćina koji su ga pozvali.

Pošto Norveška jeste jedna mala zemlja koja je tokom poslednjih nekoliko godina stvarno prikupila određeno iskustvo u okviru koalicionog ratovanja u Avganistanu, nema sumnje da bi g. Ulriksen srpskim slušaocima mogao ponešto interesantno da saopšti na tu temu. Jedna od tih stvari je činjenica da je zaključno sa 27. junom 2010 godine, otkako se Norveška 2004. godine priključila svojim koalicionim partnerima u Avganistanu, pet norveških majki zavijeno u crno usled pogibije njihovih sinova, dok je nekoliko norveških dečaka bilo ranjeno, od kojih dvojica kritično.[1]

Ali mogli bismo se kladiti da prikaz rezultata učešća Norveške u koalicionim ratovima koji nemaju nikakve veze sa njenim bezbednosnim ili nacionalnim interesima – neće biti predmet izlaganja koje će g. Ulriksen održati pomodnim Beograđanima, angažovanim dok njihova zemlja tone i propada na rešavanju pitanja međunarodne bezbednosti u dalekim predelima sveta. U sklopu sve žešćeg pritiska koji se vrši na Srbiju da se odrekne politike neutralnosti i da potpiše današnji ekvivalent pristupnice Paktu osovine, za pretpostaviti je da realna analiza opcija koje se pred Srbijom nalaze i njihovih stvarnih posledica nije sastavni deo misije g. Ulriksena niti je to ideja domaćina koji su ga pozvali. Prava svrha posete g. Ulriksena je da anticipira proces srpskog „integrisanja“, što je na političkom nivou i u kuloarima idejno srodnih „NVO“ zasigurno već i dogovoreno. Jedino otvoreno pitanje koje preostaje jeste kako da se to tehnički izvede. To se postiže, između ostalog, kroz „edukaciju“ onih slojeva srpskog društva za koje se smatra da su već u načelu skloni rešenju čije se prihvatanje zahteva i od kojih se očekuje da će zatim korišćenjem svog uticaja moći da smekšaju stavove i da neutrališu otpor većine.

Gost iz Norveške dolazi u Beograd da agituje za formiranje nove multinacionalne Waffen SS pod komandnom palicom Hitlerovih geopolitičkih naslednika.

Zato, budimo pošteni i nazovimo stvari njihovim pravim imenom. Gost iz Norveške dolazi u Beograd da agituje za formiranje nove multinacionalne Waffen SS pod komandnom palicom Hitlerovih geopolitičkih naslednika. Ali g. Ulriksenu se nema šta prebaciti, on prosto radi svoj posao. Oni kojima će eventualno imati nešto da se prebaci, to su srpski roditelji ukoliko svojim oportunističkim ćutanjem signaliziraju pristanak dok traje priprema terena za korišćenje njihove dece po belome svetu u svojstvu topovskog mesa.

Norveška je zemlja čiji je poznati državnik iz perioda okupacije tokom Drugog svetskog rata svojim prezimenom obogatio svetski politički leksikon. Da se podsetimo, Avganistan nije njen prvi „istočni front“ gde su do sada ratovali norveški legionari, boreći se rame uz rame sa drugovima iz ostalih zemalja koje su se uklapale u ondašnji Novi poredak. Međutim, sa stanovišta pravih interesa građana Srbije, a posebno budućnosti njihove dece, ni tadašnja ni sadašnja norveška iskustva u domenu koalicionog ratovanja nisu nešto što bi, čak i u nekom novom pakovanju, Srbiji moglo biti od koristi.

Građani Srbije ostaće joj trajno zahvalni ako bi im umesto specijalista za prodavanje magle Norveška poslala kvalifikovane stručnjake da im upravo te važne detalje objasni.

Ali zato Norveška bez sumnje ima nešto vrlo korisno što bi Srbiji mogla da pokaže. Ona ima jedno vrlo značajno iskustvo koje bi trebalo da podeli sa Srbijom ako joj želi dobro. Norveška nije članica Evropske unije, ali uprkos tom ogromnom hendikepu ona je uspela da svoj društveni poredak i ekonomski sistem, kao i svoj način života, uzdigne do zavidnih visina a da i dalje ostane evropska zemlja, i sve to o čemu Srbi sanjaju – postigla je mimo te bezalternativne organizacije. Kako je Norveškoj to pošlo za rukom? Građani Srbije ostaće joj trajno zahvalni ako bi im umesto specijalista za prodavanje magle Norveška poslala kvalifikovane stručnjake da im upravo te važne detalje objasni.

Oh, da. Na dnu pozivnice koju je razaslao domaćin, Beogradski centar za bezbednosnu politiku, stoji „kul“ upozorenje: Razmisli pre nego što odštampaš, think before you print.[2] Plemenita svrha ove poruke očigledna je i vrlo pohvalna: treba zaštiti drveće. Ima li srpskih roditelja koji su bar toliko zainteresovani da od koalicionog ratovanja zaštite svoju decu?


[2] From: Beogradski centar za bezbednosnu politiku [mailto: Ova adresa el.pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli ]

Sent: Tuesday, December 07, 2010 12:45 PM

Subject: BCBP - Predavanje Stole Ulriksena o iskustvima malih zemalja u mirovnim misijama u Avganistanu, cetvrtak, 9. decembar

Postovana/i,

Beogradski centar za bezbednosnu politiku (BCBP) Vas poziva na predavanje gospodina Stole Ulrikesna (Ståle Ulriksen), sefa Odelenja za bezbednost i upravljanje konfliktima u Norveskom institutu za medjunarodne odnose (NUPI) u cetvrtak, 9. decembra u 17:00h u prostorijama Centra (Gundulicev venac 48/I).

Predavanje pod nazivom „Ratovanje malih drzava u koaliciji – iskustva iz Avganistana“ bice posveceno temi multinacionalnih operacija i iskustvima pojedinih zemalja u okviru Medjunarodnih snaga za bezbednosnu pomoc (ISAF) koje se u Avganistanu od 2001. na osnovu rezolucije 1386 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija a pod vodjstvom NATO-a od 2003. godine.

Gospodin Ulriksen, politikolog koji se tokom poslednjih deset godina nalazio na rukovodecim polozajima u Norveskom institutu za medjunarodne odnose (NUPI) nalazi se na celu Odelenja za bezbednost i upravljanje konfliktima od 2007. Pocevsi od iste ove godine Stole Ulriksen angazovan je i kao predavac na Norveskoj mornarickoj akademiji pri katedri za medjunarodne odnose. Neke od istrazivackih oblasti kojima se najvise bavio tokom rada u Norveskom institutu za medjunarodne odnose su vojna saradnja u Evropi, norveska odbrambena i bezbednosna politika, bilateralna saradnja i politicki okviri vojne saradnje. Centralna oblast njegovog rada su multinacionalne operacije kojima se bavi sa stanovista vojne teorije i doktrine ali i operativnog koncepta kao sto su civilno-vojni oblici saradnje u okviru multinacionalnih operacija na Balkanu, Avganistanu i u africkim zemljama.

Stole Ulriksen ce predavanje odrzati na engleskom jeziku. Prevod nece biti obezbedjen. Zbog ogranicenog broja mesta, molimo Vas da Vaše prisustvo potvrdite na: Ova adresa el.pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli do srede, 08. decembra 2010.

Srdacno,

tim Beogradskog centra za bezbednosnu politiku

Beogradski centar za bezbednosnu politiku (BCBP)

Gundulićev venac 48, 11 000 Beograd

tel/fax: 011/3287 226 i 011/3287 334

www.ccmr-bg.org

Beogradski centar za bezbednosnu politiku naslednik je

Centra za civilno-vojne odnose, osnovanog 1997. godine.

Razmisli pre nego što odštampaš Think before you print

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner