Kulturna politika | |||
Da li je i Hašim Tači dobio svoj valentinski dar? |
![]() |
![]() |
![]() |
nedelja, 17. februar 2008. | |
- o poklonima i ljubavi -
Srpski odjeci i reagovanja na Dan zaljubljenih su, kao u uvek, nešto posebno. Dok po novinama tražimo vesti o tome jesu li se Ovi naši dogovorili, hoće li da pukne neka nova bruka ili bomba, i šta će biti posle nedeljnog vatrometa u Prištini, nestvarno deluju reklame za brushaltere od 100 evara, haltere i parfeme “kojih nijednoj ženi nikad nije dosta”, kako nam poručuju novinski mudraci. Ili : “izađite iz klišea, poklonite nešto izuzetno: muškarci vole da dobiju novi model mobilnog telefona, na primer.” Ko to može da kupi, pitate se vi. Zna se – tranzicioni odlikaši, nevina deca postsocijalističkih hajduka, srećni nameštenici stranih banaka, sponzori za svoje VIP miljenice, nije da nema mušterija.Većinski, izmučeni Srbi, i inače nedovoljno vični kulturi poklanjanja (osim u graničnim situacijama kao što su rođenje deteta ili svadba), zaista nisu stigli do tako visokog nivoa potrošnje – po ceni od jednog bodija ili “vrhunske kolekcije za negu tela” može da se (ogrevom) greje celu zimu, i Baba Martu da pregura... Valentin je naišao na zaista mršave srpske prilike. Jedan beogradski par dobio je na telefonskom kvizu nagradno noćenje u elitnom gradskom hotelu. Po podne uoči odlaska proveli su u pravljenju sendviča jer je u “nagradu” uračunat popust od deset odsto na večeru, koja inače košta 100 evra! Glavni argument zagovornika Dana zaljubljenih je da je reč o pozitivnom i plemenitom osećanju kao što je ljubav, i da nije nikad naodmet da se ljubavlju bavimo. Sa tim se nije složila uprava jednog koledža u Stokholmu koja je zabranila prodaju ruža na dan Svetog Valentina da se tinejdžeri u koje niko nije zaljubljen ne bi osetili zapostavljenima. “Prestali smo da prodajemo ruže jer bi ih neki učenici mogli dobiti na desetine, a drugi nijednu”, objasnili su. Slično izjašnjavanje “palo” je među beogradskim prvacima – odgovarajućeg dana tema časova bila je ljubav, a sprovedena je i neformalna anketa o tome “ko se kome dopada”. Možda je, povodom te ankete, ipak trebalo nešto da pitaju upravnika švedskog koledža. Iako je već i poslovično obaveštenim vrapcima jasno da je Dan zaljubljenih potrošačka šećerlema, nekako su sumnjivi motivi kritičara ovih praznika: te to nije “naša tradicija”, te nema veze sa ljubavlju – znači li to da ovi znalci neće da se otvore za poklon ili da nemaju kome da ga daju? Znači – najčešće. Dalo bi se kvaziteoretisati o mudrom Srbinu koji ne kupuje uvoznu maglu; o “plemenitom divljaku”, kojeg će od civilizacijske dekadencije spasti sopstvena zaostalost i siromaštvo – ali ništa od toga. Sve loše strane savremene civilizacije spremno smo prigrabili, jedino nam dobrobiti izmiču. Možda jesmo divlji, ali mudri i plemeniti.... A ukoliko u Tačijev kabinet, kao što je najavljeno, od ponedeljka stignu valentinski darovi iz zapadnoevropskih metropola, trebaće nam sva mudrost sveta – ovako posvađanim, nevoljenim i nezaljubljenim. |