| Komentar dana | |||
Autokratski režimi teže da uđu u sve sfere društva i uspostave apsolutnu kontrolu |
|
|
|
| četvrtak, 30. april 2026. | |
|
Pre nekih desetak dana me je nazvao prijatelj i začuđeno rekao: „Ne mogu da verujem, ovi su pokušali da ukradu i izbore za studentski parlament. Ne razumem šta će im to, to je nebitna organizacija koja se bavi pravima i standardom studenata, nema nikakvu izvršnu vlast“. Već svestan situacije, priznajem da nisam bio ni malo iznenađen. Iznenađenje sam doživeo još pre nekoliko godina, kada sam pre republičkih izbora, saznao da je u lokalnom kulturno-umetničkom društvu, održan sastanak sa izvođačkim sastavom i roditeljima dece pripremnih grupa, na kome je traženo da se glasa za SNS, jer je opština pomogla kupovinu nošnje i putovanja.
Dugo sam se bavio folklorom, bilo je u prethodnom periodu raznih vlasti, neke su u većoj, neke u manjoj meri, podržavale ovaj vid amaterske kulturne delatnosti, ali NIKADA NIKO, pa čak ni za vreme Slobodana Miloševića, nije izneo ovakav zahtev pred pripadnike folklornog ansambla. Nakon raspitivanja, saznao sam da je takav sastanak održan u fudbalskom klubu, košarkaškom klubu i drugim udrženjima građana. Svedoci smo slične situacije na izborima za „Lekarsku komoru Srbije“, koja je strukovno udruženje lekara, u koje ne bi trebalo da se ulazi na osnovu političkog opredeljenja, već stručnosti. Sem preuzimanja ovih, naizgled nebitnih organizacija, možemo konstatovati da su u prethodnom periodu, pod delimičnu ili potpunu kontrolu, stavljene i neke od najbitnijih državnih institucija.
Prethodnih nekoliko godina, vlast je uspostavila apsolutnu kontrolu televizija sa nacionalnom frekvencijom, a u toku je pokušaj preuzimanja i poslednje dve kablovske televizijske stanice, na čiju uređivačku politiku do sada nisu imali uticaj. Pored televizija sa nacionalnom frekvencijom, gotovo sve regionalne televizijske i radio stanice su pod direktom kontrolom lokalnih ili republičkih vlasti. Društvene mreže i internet su jedini medijski prostor koji je još uvek ostao slobodan, mada je u toku priprema novog zakona o javnom redu i miru, koji predviđa novčane, ali i zatvorske kazne, za prekršaje na internetu, koji se mogu poprilično slobodno tumačiti. Parlament, kao zakonodavni organ i mesto u kome bi trebalo da se odvija politički život, doveden je do apsurda i u potpunosti podređen predsedniku države i vladi. Pokušaj bilo kakvog dijaloga i argumentovane rasprave u narodnoj skupšitini je od strane vladajuće većine, unapred opstuiran i onemogućen. Ništa bolja situacija nije ni u trećoj grani vlasti. Svakodnevna su kršenja propisa i zakonskih normi, na koje niko ne reaguje. Ubacivanjem svojih lojalista u sudove i tužilaštva, vlast sprečava pokretanje krivičnih postupaka protiv svojih funcionera, kriminalaca ili tajkuna bliskih vladajućoj strukturi.
Nakon rušenja objekata u Savamali 2016.godine, za koje niko nije odgovarao, učestalo je pojavljivanje maskiranih kapuljaša, angažovanih od strane vlasti, za obračun sa neistomišnjenicima. Stranka na vlasti ima svoje batinaške odrede, koji upadaju na lokalne skupštine ili na ulicama vrše nasilje nad građanima, dok policija sve ovo nemo posmatra. Prisustvo ovakvih, paravojnih i parapolicijskih formacija, neodoljivo podseća na Nemačku i Italiju tridesetih godina prošlog veka. Zbog svega navedenog, jasno je da je u Srbiji tokom poslednjih godina izgrađen kriminalno-mafijaški režim, koji je već preuzeo značajan deo privrede, a preti da preuzme sve državne institucije i resurse. Ukoliko na narednim izborima, ne dođe do promene vlasti, bićemo blizu uspostavljanja potpunog autokratskog režima, koji je već ušao u sve sfere društvenog života i preti da uspostavi apsolutnu kontrolu. Ovo bi značilo potonuće u duboki ponor, iz koga bi bilo izuzetno teško izaći u dužem vremenskom periodu.
|