Mi moramo da budemo svesni da smo mali narod, i to zahvaćen velikim rastakanjem. To znači da smo narod koji podjednako pati od megalomanije i, ne manje, od kompleksa inferiornosti. Nama i klasici malo znače. Zaboravljamo pisce koje ne bismo smeli da zaboravimo.

Pošto se već pokazalo da ne mogu da uspostave dominaciju nad čitavom BiH, odlučili su da to učine barem na cijelom prostoru FBiH. A Lagumdžijine političke marifetluke na račun Hrvata tokom tri godine bezočno su podržavali od v.p. Valentin Incko i ambasador Patrik Mun.

Moderni Srbin odabrao je kukavičku liniju manjeg otpora i njime je zavladao duh predaje maskiran u razne iluzije koje ga varaju da je skok iz svakodnevice u obećanu zemlju blizu. A naša jedina realna Obećana zemlja je Srbija i za njen opstanak i napredak valja se mnogo pomučiti, naraditi i žrtvovati.

Nazivi nacije, jezika, vjere nisu, istina, samo stvar puke konvencije, ali se njihova simbolička snaga u velikoj mjeri zasniva na dugom trajanju, kontinuitetu, postojanosti, tradiciji. “Nacionalno Musliman, muslimanske vjere, koji govori muslimanskim jezikom” ne bi ih zbunjavalo, niti komšije iritiralo.

Srbija je proćerdala čitav HH vek, izgubljena u ideologijama jugoslovenstva i komunizma. Krajnje je vreme da se za Srbe koji dolaze pripremi nova politička i kulturna platforma. Podsećanje na 150-godišnjicu Svetoandrejske skupštine bio bi značajan korak u tom pravcu.

Ispada, dakle, da bi posledice opstrukcije u Federaciji BiH mogli da trpe i srpski političari i Srpska, iako u toj stvari nisu ni najmanje odgovorni !? Ali, biće da je to cena sadašnjeg trenutka „procesa približavanja BiH EU“.

Predlog vojvođanskog statuta otkriva dvostruki sukob: Beograda i mondijalističkih centara, te lokalnih paša i subaša iz Novog Sada sa vladajućom elitom u Beogradu. Vojvođanski slučaj istovremeno je i lokalni i međunarodni.

Za šta bi, napokon, ti do juče konspirativni papiri mogli da nam posluže? Srbima sa desne obale Drine do juče su spočitavani navodni planovi za stvaranje velike Srbije na račun BiH, a Srbima sa desne i danas se pripisuje njeno razbijanje.

Zamislimo Srbiju za dvadeset do trideset godina – 99 odsto maturanata neće znati šta je to Gorski vijenac i ko ga je napisao, ali će zato znati ko je prva žena neke holivudske zvezde, odnosno neće znati ko je bio car Lazar, ali će zato znati da prepozna najnoviji Madonin hit.

“Analogija između, BiH i Jugoslavije”, veli muslimanski lider, “nije baš sasvim korektna. Iako neka poređenja stoje, ona su više vanjska i površna. Prije svega, Bosna ima daleko dužu tradiciju od Jugoslavije. Zajedništvo u Bosni traje vijekovima i, mada je prolazilo kroz mnoga iskušenja, održalo se.