Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Klintonovi ponovo jašu

PDF Štampa El. pošta
Nenad Kecmanović   
četvrtak, 19. avgust 2010.

(Pres RS, 17.8.2010)

Prema posljednjem izvještaju Stejt departmenta Srbi i Srpska su evo postali krivi i zato što su se vehabije, selefije i bijela Al kaida, razmahali u drugom entitetu. Da se čovjek upita šta sve tim Amerikacima neće pasti na pamet samo da bi rukovodstvo RS natjerali na jedinstvenu policiju. Jeste da i njihove predizbodne sondaže u Srpskoj pokazuju da će neposlušna vlast Dodika i SNSD ostati i poslije izbora. Jeste da Hilari Klinton mora da obezbjedi podršku američke javnosti za nove pritiske na staro rukovodstvo RS. Ali, što je mnogo, mnogo je. Mogla je da smisli nešto malo ubjedljivije barem zbog Obaminih birača. Ali, ne treba zaboraviti da je Klintonov državni sekretar Voren Kristofer tek u Dejtonu saznao da u Bosni ne žive samo Bošnjaci odnosno da ovdašnje Srbe i Hrvate nisu tu doveli Milošević i Tuđman. Nije onda teško zamisliti koliko tek prosječan Amerikanac pojma nema o prilikama u BiH i na kakve se sve naivne priče može primiti. Bilo bi smješno da nije ozbiljno! 

Srbi su i do sada bili stigmatizovani samo kao genocidni, kao ratni zločinci i etnički čistači, ali to su ipak bila zlodjela lokalnog karaktera, počinjena prema komšijama Muslimanima odnosno Bošnjacima. Da bi američki poreski obveznici mogli malobrojni srpski narod da shvate kao globalnu opasnost i prijetnju po nacionalnu bezbjednost SAD, Srbe valja nekako povezati sa teroristima koji su srušili dvije kule Svjetskog trgovinskog centra i jedno krilo Pentagona. Kako to izvesti kada je ipak zapamćeno da piloti živih bombi koje su rušile Menhetn i pobile tri hiljade Amerikanaca, nisu bili pravoslavci nego muslimani i da su se u Bosni oni prvi borili protiv ovih drugih. Po tome ispada da se Amerikanci, globalno, a Srbi, lokalno, nalaze na istoj strani fronta. Istina je da je Cimerman navukao Izetbegovića da povuče potpis na Lisabonskog sporazum i tako ga gurnuo u rat protiv dva jača protivnika, da je američka diplomatija sabotirala sve evropske mirovne inicijative čitave tri ratne godine, tokom kojih je najviše stradala najslabija strana, da je Holbrukovo mirovno rješenje koje je potpisano u Dejtonu na kraju rata gotovo identično Kutiljerovom planu, parafiranom uoči rata …

Ali, jedina supersila je režirala ne samo prolog nego i epilog bosanke drame: Bošnjaci su prikazani kao nevine žrtve, Srbi su ispali zločinci, a Amerikanci - mač pravde koji je spasio žrtve (od genocida) i kaznio zločince (u Hagu). Kako je to sasvim otvoreno objasnio kongresmen Tomas Lantoš, američka podrška muslimanima tokom rata u Bosni poslužila je da pokaže njihovim istovjernicima u Palestini, Avganistanu, Iraku i Iranu da SAD nisu antimuslimanski nastrojene. Ispostavilo se da na taj argument nije nasjeo ni muslimanski svijet globalno, a pogotovo militantni islamisti. Kao dokaz, Buš junior je doživio napad živih bombi na centar Njujorka. A u samoj Bosni, Izetbegović je reislamizacijom do tada najskularnijih muslimana na svijetu, od bošnjačkih ratnih uporišta napravio prvo evropsko prihvatilište za teroriste Al Kaide.

Uprkos svemu, povratak Klintonove ekipe u Stejt department na čelu sa njegovom, suprugom Hilari (M. Olbrajt, R. Holbruk i dr.) označio je, kako se i očekivalo, pokušaj reafirmacije promašene političke strategije u BiH. Ali, sada u mirnodopskim uslovima na Balkanu nije lako osvježiti ratnu priču o Bošnjacima kao dobrim momcima i Srbima kao lošim. Stvarne i montirane slike muslimanskih ratnih stradanja u Bosni već su izblijedile u sjećanju američke publike, a Srebrenica se obilježava ipak svega jednom godišnje. Zamjenile su ih slike američkih žrtava islamskog terorizma u Njujorku, Bagdadu i Kabulu. Kako da opet prođe stara priča da su bosanski muslimani nešto sasvim drugo kada iz Sarajeva stižu podaci da su gotovo svi vodeći pripadnici Al Kaide imali bosanske pasoše, da su se prvim bombaškim akcijama na lokalnom terenu već oglasili njihovi najbolji domaći učenici, da muslimasnki vjerski vrh koji vodi glavnu riječ u bošnjačkoj politici o svemu tome znakovito ćuti?

Vrlo jednostavno! Treba samo iz Vašingtona poslati poruku da su svi bezbjednosni problemi u bošnjačkim kantonima nastali samo zato što Dodik i Čađo ne daju da se Srbi uključe u jedinstvenu policiju BiH i udare po islamističkim teroristima u srednjoj Bosni. Od onih koji su sada za to nadležni niko neće. Bošnjacima u policiji se nekako ne mili da krenu protiv „muslimanske braće“. Hrvatski policajci opet ne bi da se miješaju izvan „Herceg Bosne“. Amerikanci kao globalni policajci ne bi da kvare imidž muslimanskih prijatelja u Bosni. Ali, kada bi se Srbi, kao etikatirani „genocidni islamofobi“, uključili u jedinstvenu policiju BiH, to bi, poručuju iz Vašingtona, bilo „pravo rješenje“. Bi, ali ne za likvidaciju bijele Al Kaide u bošnjačkim kantonima, nego za legalan revanšizam Cerićevih „novih muslimana“ u RS. Imali smo mi i 1992. jedinstvenu republičku policiju u Sarajevu i građanski rat u BiH je i počeo tako što su se dobro naoružani specijalci na Vracama, najprije nacionalno podijelili, a onda okrenuli jedni protiv drugih. Danas bismo umjesto fisije MUP-a, imali fuziju MUP-a, a to je razlika kao između eksplozije atomske i hidrogenske bombe. Da li bi Obama zaista htio da podgrije jedan zamrznuti konflikt u Evropi, ili se samo radi o sujeti Klintonovih?

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner