Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Neredi u Moskvi: ko podstiče međunacionalne sukobe?
Savremeni svet

Neredi u Moskvi: ko podstiče međunacionalne sukobe?

PDF Štampa El. pošta
Đorđe Milošević   
četvrtak, 16. decembar 2010.

Prošlog vikenda u centru Moskve desilo se nešto što je malo ko mogao da predvidi i što je veoma zabrinulo javnost, ali i ruske zvaničnike. Na Manježnom trgu, kraj kremaljskih zidina, vodio se pravi rat demonstranata i policije. Nekoliko desetina ljudi je povređeno (prema nekim procenama preko stotinu) od kojih su neki zadržani u bolnicama, šezdeset devet ljudi je privedeno, ali su svi ubrzo pušteni. Narednih dana, privedeno je čak 1.200 ljudi. Predsednik Dmitrij Medvedev naložio je hitnu istragu, oštro kažnjavanje vinovnika uz upozorenje da se tako nešto više ne bi smelo ponoviti.

Šta se zapravo tog zbivalo tog kobnog 11. decembra i nekoliko narednih dana?

Povod za okupljanje mladih ljudi, navijača moskovskog ,,Spartaka'', bilo je ubistvo njihovog kolege, 28- godišnjeg Jegora Sviridova, nekoliko dana ranije. Njega je posle prepirke u jednom moskovskom kafeu hicima iz pištolja usmrtio jedan mladi čovek iz Dagestana, ruske severnokavkaske republike koja je već duže vremena poprište atentata i terorističkih akcija. Sviridovljev drug, Dmitrij Filatov, zadobio je teške povrede.

Dagestanac je ubio jednog a teško ranio drugog Rusa. I to usred ruske prestonice, Moskve. Tako su čitav događaj shvatili i protumačili navijači ,,Spartaka'' ali i mnogi drugi, računajući pre svega ruske nacionaliste.

Uprošćeno rečeno, Dagestanac je ubio jednog a teško ranio drugog Rusa. I to usred ruske prestonice, Moskve. Tako su čitav događaj shvatili i protumačili navijači ,,Spartaka'' ali i mnogi drugi, računajući pre svega ruske nacionaliste.

Neka nevidljiva ruka zakazala je okupljanje mladih ljudi ispred kafea u moskovskoj ulici Kronštadski bulevar gde je ubijen Sviridov. Preko interneta bio je upućen poziv za dolazak na ,,protest protiv etnobanditizma''. Ispred kafea demonstranti su zapalili sveće i položili čitavu gomilu svežeg cveća. Došle su majka i sestra ubijenog, ali su ubrzo nestale u masi koja je narasla na nekoliko hiljada. Na Manježnom trgu, gde je masa kasnije pristigla, bilo je, prema zvaničnim saopštenjima, pet, a prema nezvaničnim izvorima više desetina hiljada ljudi.

Sada je bilo sasvim jasno da to nisu obične demonstracije fudbalskih navijača i da se oni nisu okupili da bi odali poštu ubijenom drugu. Mnogi su, uz klupske ambleme, nosili maske na licu, uzvikivali su ,,Rusi napred'', ,nećemo zaboraviti, nećemo oprostiti'', ,,Rusima je u Rusiji opasno'', ,,otreznite se''.

Specijalci ruske policije pokušali su da spreče nerede. Preko megafona upućivani su pozivi okupljenima da se raziđu, upozorenja da miting nije prijavljen niti odobren. Došao je i načelnik moskovske milicije, general Vladimir Kolokoljcev, pokušavajući da umiri raspomamljenu masu. Kao odgovor, upućivane su im psovke i pogrede : ,,đubrad'', ,,sram Rusije'' i druge. Bilo je uočljivo da među učesnicima protesta ima dosta mladića pod dejstvom alkohola. Pivo se, inače, i u toku nemira prodavalo po susednim kioscima, pa su se demonstranti ,,naoružavali'' bocama, kojima su gađali policajce, čim bi im zalihe ponestale.

Specijalci ruske policije pokušali su da spreče nerede. Preko megafona upućivani su pozivi okupljenima da se raziđu, upozorenja da miting nije prijavljen niti odobren.                          

Ubrzo zatim na policiju su poletele kamenice. Demonstranti su u napadu upotrebili motke, gvozdene šipke, sve što im je palo šaka. Polomili su veliku novogodišnji jelku postavljenu na trgu i njenim granama i ukrasima gađali policajce. Demonstranti su u jednom trenutku uočili nekoliko dečaka ,,kavkaske spoljašnosti'' i žestoko ih pretukli. Počeo je pravi stampedo i na čistače snega koji su takođe ,,neslovenske spoljašnosti'' i na ,,azijate'' i ,,kavkasce'' u okolnim metro stanicama. Zvaničnici kažu da su samo zahvaljujući policajcima koji su svojim telima štitili nesrećnike i njihovom profesionalnom delovanju, izbegnute tragične posledice.

Koliko je čitav događaj shvaćen ozbiljno, svedoči i činjenica da se u par navrata oglasio predsednik Dmitrij Medvedev. ,,Nećemo dozvoliti haos na ulicama i sprečićemo to svim zakonski raspoloživim sredstvima''- rekao je Medvedev.

Sličnih nemira, samo u nešto manjem obimu, bilo je i u Sankt Peterburgu gde su se navijači sukobili sa policijom na Pionirskom trgu.

Ruski predsednik je rekao da svi javni skupovi mora da se odvijaju strogo u skladu sa zakonom. ,,Događaji kao što je bio ovaj u Moskvi, pogrom, napadi – biće kvalifikovani kao krivična dela i strogo će se kažnjavati'' – kaže šef države. On je rekao da su posebno opasna dejstva usmerena na podsticanje mržnje i neprijateljstva na rasnoj, nacionalnoj i religioznoj osnovi. Takva dejstva ugrožavaju stabilnost države i to će se sprečavati sa svom strogošću koju dozvoljava zakon. Slično mišljenje izneo je premijer Vladimir Putin koji je međunacionalne konflikte ocenio kao vrlo opasne i izjavio da će se takve pojave najstrože kažnjavati.

Šta stoji iza ovih događaja koji su značajno opteretili i inače dosta rovite međunacionalne odnose u zemlji? Da li je u pitanju spontano reagovanje fudbalskih navijača na ubistvo njihovog druga ili je po sredi nečija namera da se ovo ubistvo iskoristi kao povod za nešto mnogo ozbiljnije, znalački isplanirano i politički motivisano?

Analitičari kažu da ima elemenata koji upućuju na ovu poslednju varijantu.

Zapaža se da je za mesto okupljanja izabran trg u najužem centru grada gde svakog dana, a posebno vikendom i praznicima, ima veoma mnogo šetača, među kojima roditelja sa decom i stranaca, a takođe ,,dođoša'' iz kavkaskih i azijskih republika. Neko je, možda, želeo, da se tamo prolije krv, da se zemlja ustalasa i među građane unese nemir i da se pojača međunacionalna netrpeljivost u zemlji sa mnogo nacionalnosti i konfesija.

Zvaničnici kažu da su samo zahvaljujući policajcima koji su svojim telima štitili nesrećnike i njihovom profesionalnom delovanju, izbegnute tragične posledice.

Oglasili su se predstavnici nekoliko neruskih nacionalnih udruženja, kao i mnoge političke ličnosti. ,,Međunacionalni odnosi su Ahilova peta Rusije i vlasti moraju tačno da se opredele u vezi sa nacionalnom politikom u okviru cele zemlje da bi se izbegli događaji kao što je bio ovaj na Manježnom Trgu“, smatraju nacionalna udruženja. Oni misle da su neredi kraj kremaljskih zidina režirani van Rusije.

Predsednik ,,Ruskog kongresa naroda Kavkaza'' Alija Totorkulov kaže da je čudno da u najvećoj zemlji sveta sa sa tako heterogenim nacionalnim sastavom i konfesijama ne postoji ministarstvo za nacionalna pitanja i religiju.

Ministar unutrašnjih poslova Rašid Nurgalijev (čovek neruske nacionalnosti) kaže da su miting navijača ,,Spartaka'' iskoristili radikalno nastrojeni elementi (misli na nacionaliste) u svoje ciljeve.

I potpredsednik vlade Sergej Ivanov smatra da ovi nemiri nemaju nikakve veze sa navijačima ,,Spartaka''. Patrijar moskovski i cele Rusije Kiril bio je još kategoričniji. On je događaje na Manježnom trgu doveo u vezu sa predsedničkim izborima 2012. godine. ,,To je tipična politička provokacija. Postoje snage u našem društvu koje su zainteresovane da se situacija destabilizuje. Za te snage tema međunacionalnih odnosa je prava poslastica'',  kaže patrijarh Kiril.

Da li samo u ruskom društvu – pitaju pojedini analitičari? Ima mišljenja da takvih snaga ima i van Rusije. Pojedini ruski zvaničnici javno govore da su separatisti na Severnom Kavkazu, na primer, povezani sa određenim centrima na zapadu od kojih imaju materijalnu i drugu podršku.

Predsednik Čečenije Ramzan Kadirov takođe smatra da za događaje ne treba okriviti navijače ,,Spartaka'' koji po njegovim rečima ,, nisu mogli ispoljiti takvu žestokost''. Kadirov je uveren da su ,,nekakve destruktivne rušilačke snage zapalile vatru nereda i usijale gomilu''. Kao moguće inspiratore nemira on navodi prozapadne opozicione lidere Mihaila Kasjanova i Borisa Njemcova, nekada visoke državne rukovodioce.

Moskva je narednih dana živela u pripravnosti jer su stizali nagoveštaji da se neredi mogu ponoviti. Pojedine četvrti grada bile su otcepljene jakim policijskim snagama. A iz Mahačkale, glavnog grada Dagestana, stizala su zastrašujuća upozorenja. Tamo su dagestanski nacionalisti pravili ,,spiskove za odstrel''. ,,Hteli ste rat, dobićete ga'', kaže se na sajtu navijača fudbalskog kluba ,,Andži'' koji sebe nazivaju ,,divljom divizijom''. Zapretili su masakrom u moskovskom metrou ,,koji je najpogodnije mesto za tako nešto'' i osvetom ,,svinjojedima''.

Pored svih mera koje preduzimaju vlasti, ima i nekih drugih pokušaja za smirivanje međunacionalnih tenzija. Tako su se u redakciji lista ,,komsomolska pravda'' u Moskvi okupili predstavnici ruskih i kavkaskih'' nacionalnih udruženja. I pored mnogih spornih pitanja (ko je prvi počeo, šta su uzroci itd.) zajednički je zaključak da od međunacionalnih trvenja i sukoba nema koristi nijedna strana i da su oni veoma opasni po celu društvenu zajednicu.

Izvori u Moskvi navode da je za nekoliko godina iz bivših sovjetskih republika otišlo (mnogi kažu -  pobeglo) blizu osam miliona Rusa; neki milom, a neki silom. Računa se da sada u bivšim ,,bratskim'' republikama živi blizu 18 miliona Rusa.

Da napomenem da ovo nije ni prvi ni jedni slučaj ovakve vrste. Lično sam bio svedok krajnje neprijatnog događaja. Pre nekoliko godina, kada je Rusija na svetskom prvenstvu izgubila fudbalsku utakmicu protiv Japana, u Moskvi su se svi ,,azijati'' našli na meti nacionalista, ili bolje rečeno huligana. Na moje oči, grupa mladića do besvesti je isprebijala jednog Vijetnamca. Mene je spasla ,,slovenska spoljašnost''. Ali, takva spoljašnost umalo me nije skupo koštala u jednoj kavkaskoj republici. ,,Pusti ga, nije Rus, ali je svakako neko slovensko đubre. Svinjojed'', komentarisali su mladići.

Sve napred rečeno samo je deo – rekao bih čak i mali deo – međunacionalnih, religioznih i svih drugih sporova, sukoba i nesporazuma koji su pratili i još uvek prate raspad Sovjetskog Saveza. I to na čitavom bivšem sovjetskom prostranstvu. Pogledajmo šta se desilo nedavno u Kirgiziji kada je u sukobu sa uzbečkom nacionalnom manjinom poginulo na stotine ljudi. Podsetimo se jermensko-azerbejdžanskog rata zbog Nagorno- Karabaha koji je ,,zaleđen'', ali ne i prevaziđen, pa inguško- osetinskog oružanog sukoba, pa događaja oko Abhazije, Južne Osetije, Gruzije i Rusije, pa Pridnjestrovlja, pa položaja (ponižavajućeg) etničkih Rusa u baltičkim republikama; primera je više nego dovoljno.

Izvori u Moskvi navode da je za nekoliko godina iz bivših sovjetskih republika otišlo (mnogi kažu -  pobeglo) blizu osam miliona Rusa; neki milom, a neki silom. Računa se da sada u bivšim ,,bratskim'' republikama živi blizu 18 miliona Rusa. U nekim novim nezavisnim državama njihov položaj nije ni malo zavidan. ,,Imao sam u Dušanbeu (glavni grad Tadžikistana) stan i posao. Tamo sam se rodio. Posle raspada Sovjetskog Saveza morao sam da odem jer mojoj porodici tamo više nije bilo opstanka – kaže mi poznanik. Znam mnoge koji su iz istih razloga otišli iz Kirgizije, Uzbekistana, Kazahstana, Azerbejdžana.

Obrnuti poroces je gotovo zanemarujući. Naprotiv, suočeni sa ogromnim ekonomskim i drugim teškoćama u sopstvenim zemljama, mnogi žitelji kavkaskih i srednjeazijskih republika pohrlili su u Rusiju, pretežno u Moskvu i druge velike gradove u potrazi za poslom. Rusija je danas jedna od najvećih imigracionih zemalja u svetu.

Niko danas ne zna tačno koliko imigranata ima u Rusiji. Procene se kreću od nekoliko stotina hiljada do nekoliko miliona. Po moskovskim ulicama ima veoma mnogo ljudi ,,neslovenske'' odnosno ,,kavkaske'' ili ,,azijske'' spoljašnosti.

Agencije RiF i RBC objavile su pre nekoliko meseci podatak da su etnički Rusi u glavnom gradu Moskvi – nacionalna manjina. Od oko 12,5 miliona žitelja prestonice, samo 31 odsto su Rusi. Ostalo su Azerbejdžanci, Tatari, Baškiri, Čuvaši, Ukrajinci, Korejci, Kinezi, Vijetnamci, Tadžici, Uzbeci, Kazahstanci, Kirgizi, Čečeni, Dagestanci, Inguši, td. Ovaj podatak ipak treba uzeti sa rezervom i tek rezultati popisa održanog pre mesec dana treba da pokažu činjenično stanje.

Ali, zato neki drugi podaci sasvim su verodostojni. Lekari izjavljuju da su u moskovskim porodilištima veoma česti pacijenti imigrantkinje koje tokom trudnoće ne dolaze na uobičajene kontrole i do samog porođaja rade teške fizičke poslove. Prema drugim izvorima, gotovo 80 odsto mesta u dečjim prihvatilištima u Moskvi popunjavaju deca imigranata.

Oktobra meseca javnost se uzbudila predviđanjima o promeni nacionalnog i verskog sastava žitelja Rusije. Patrijarh moskovski i cele Rusije Kiril izjavio je na jednom skupu da bi za dvadesetak godina u Rusiji moglo da bude samo 40 miliona redovnih parohijana, odnosno ljudi koji pripadaju Pravoslavnoj crkvi. Istovremeno, broj sledbenika islama će drastično porašti, tako da bi Rusija već pre polovine ovog veka mogla da postasne – muslimanska zemlja. ,,Teško da će Rusi zadržati Moskvu – kaže protojerej Dmitrij Smirnov, pošto izumiru kao mamuti.

Postoji, dabome, i emigriranje iz Rusije, ali to su pre svega prebogati Rusi koji kupuju na zapadu nekretninu, šalju tamo decu na školovanje i žene da se porađaju. To je sada moderno – kaže mi u ogorčenju moj poznanik i kolega- novinar.

Još opasnija pojava je odliv mozgova. Računa se da na zapadu radi oko 200.000 vrhunskih ruskih stručnjaka najrazlicitijeg profila. Među njima su i neki ovogodišnji nobelovci.

Još opasnija pojava je odliv mozgova. Računa se da na zapadu radi oko 200.000 vrhunskih ruskih stručnjaka najrazlicitijeg profila. Među njima su i neki ovogodišnji nobelovci. Ko bi mogao pomisliti – napisao je jedan moskovski dnevnik, da će ćerka Josifa Visarionoviča Staljina emigrirati na zapad, da će izjavljivati kako ,,mrzi boljševičku Rusiju'' i odbijati da govori ruski. Staljinova ćerka, Svetlana Alilujeva kojoj je 84 godine, živi u jednom staračkom domu u SAD pod imenom Lana Piters. Ko je mogao pomisliti da će se sin Nikite Sergejeviča Hruščova, sovjetskog državnog i patrijskog lidera, Sergej takođe nastaniti u Americi i samo povremeno gostovati u Rusiji. Na Manježnom trgu u Moskvi i Pionirskom trgu u Sankt Peterburgu koji su ponovo uznemirili duhove iuneli u javnost određenu, blago rečeno, nelagodnost. Pojedini mediji govore čak o panici u nekim neruskim nacionalnim zajednicama, ali i među samim Rusima.

Vlasti će ubuduće morati o svemu tome da povedu višeračuna nego do sada. To se u zvaničnim krugovima i nagoveštava, a događaji u Moskvi i Sankt Peterburgu navode se kao opasno upozorenje. Ne treba ni govoriti o tome koliko je Kremlju stalo da međunacionalni odnosi budu stabilni, jer od toga u dobroj meri zavisi i stabilnost ukupnog unutrašnjeg života. Pored svega što se dešava u severnokavkaskim republikama – Dagestanu, Čečeniji, Ingušetiji, Kabardino-Balkariji i drugima, bilo bi i previše da se međuetnička netrpeljivost proširi i na druge regione, a posebno na velike gradove.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner