Početna strana > Prenosimo > O Tarabićima, Vučiću i Nediću
Prenosimo

O Tarabićima, Vučiću i Nediću

PDF Štampa El. pošta
Cvijetin Milivojević   
ponedeljak, 14. oktobar 2019.

Na Pedra svali krivnje sve - neka visi Pedro!

Po Pedru udri kritike - neka visi Pedro!
Jer, Pedro - to je on! Jer, Pedro - to je on!
I glavno da to nismo mi.
I viči da te čuju svi - neka visi Pedro!
Sva zla prebaci na njeg' ti - neka visi Pedro!
Jer, Pedro - to je on! Jer, Pedro - to je on!
Za sve tuž'te krive Drine, i za sve što po zlu krene,
za debakle i probleme, uvijek ima jedan Pedro!
Kada gore sasvim dođe, kad sve redom tu me pođe,
i kad kuća sva se klima, uvijek ima jedan Pedro.
Ali, jao, jednoga dana, Pedra nema među nama,
o kog' sada da štap se slama? Tko će sad da bude Pedro?
I tko za krivnje naše sve da sada visi?
Po kom da lomiš kritike?
Pssst! Budi tiši!
Jer, Pedro - tko je sad? Jer, Pedro - tko je sad?
Da nismo Pedro možda, ipak, mi?
("Neka visi Pedro", kvartet 4 M, 1970, Zagreb)
 
Nije vest da se nestranačka Vrhovnikova Tajnica upisala u Es-en-es!
 
Mada, predosećam da će, posle ovog svetog čina, shodno tome da ju je na mesto tzv. premijera predložilo i izabralo kao nezavisnog eksperta, a pošto za dve godine nikoga ovde i tamo nije uspela da ubedi za šta je to ekspert, a na izborima se, opet, nije kandidovala čak ni za kućni savet, predosećam, elem, da će ovih dana da padne jedna - principijelna i samosvesna ostavka na mesto koje joj ni po čemu ne pripada. Što znači da bismo, s ozbirom da je vlada, jelte, ta koja po Ustavu, "vlada", kao zemlja i narod, mogli da postanemo, pupupu, obezglavljeni!
 
Nije vest ni da su jedan prijatelj Vrhovnikovog (bivšeg?) prijatelja i jedan Vrhovnikov aktuelni "veliki prijatelj" (završen citat), na Petrovaradinskoj tvrđavi, s Vrhovnikom i Tajnicom mu u ostavci, položili kamen-temeljac za "Mali Šengen". Iako sam se glede toga zdravo obradovao - pa, to onda znači da se "Ovo malo duše (Srbije)" opet graniči sa Albanijom? Pa, što Vrhovnik ne traži muštuluk od građana Srbije ili se, makar, onako skromno, kako to samo Ledeni Đurić ume ("5:0 za nas!"), pohvali ovim fantastičnim uspehom: to je 15:0 za nas!
A nije vest ni da je naš uvaženi nevaspitani gost, inače Vrhovnikov "veliki prijatelj" (završen citat), Rama Edi, velikodušno posavetovao (svoje domaćine) da "ponovo pokrenu dijalog, guraju ga napred i jasno se fokusiraju na njegovo okončanje - priznavanjem Kosova"!
 
A nije vest ni da je, posle susreta sa onim Jenkijem što preferira momke nauštrb devojaka, Vrhovnik sam samcit pisao službenu belešku, jer kao što reče (i, ne trepnuvši, slaga!) Tajnica, Vrhovnik "sam piše i svoje govore".
 
Nije vest ni (medijsko) trovanje izbornim kovertama, isključivo albanskih članova prištinske centralne izborne komisije. Jer, u proleće 1990, čudnim žutim prahom "otrovalo" se, navodno, širom Kosova, sedam hiljada mladih Albanaca (studenata, đaka, pa čak i beba), dočim isti žuti prah mladim Srbima koji su pohađali iste te škole - nije mogao ništa! Priču o masovnom trovanju Albanaca promptno su plasirali u svet, tadašnji i današnji, vodeći zapadni mediji, a albanski secesionistički pokret sa Kosova za sve je optužio "srpske vojne obaveštajne službe", iako su tada postojale i SFRJ i Jugoslovenska narodna armija!
 
Pa šta je, onda, pardon, šta su, onda, vesti protekle nedelje?
 
Prva, no manje važna, "vest" je da je "Sveto (štampano) trojstvo" otkrilo da su još pokojni Tarabići, prema svedočenju njihovog kuma, pokojnog popa Zaharija, predskazali - (Vrhovnikovo) razgraničenje s Albancima!
 
Jerbo, svedoči današnje štampano "Sveto trojstvo" (četvrti jahač apokalipse, iz nekog razloga, još se ne oglašava), u "Kremanskog proročanstvu" koje su napisali, inače nepismeni, stric i sinovac Tarabić, lepo piše: "Na našijem granicama i preko njih pojaviće se novi narod. Rašće ti ljudi iz zemlje, k'o trava na livadi poslje velikoga dažda, a biće vredni i lukavi, te će na našu mrziju odgovoriti svojom pameću. Oni će paziti jedni druge, k'o da su svi braća rođena. Mi, jopet, od svoje manite pameti mislićemo da sve znamo i umijemo, dok će ljudi toga novoga naroda vjerovati samo u sebe i ni u koga više."
 
A, potom, predskazanje biva poentirano rečenicom Miloša Tarabića: "Jedan koji se budne rodio mnogo ljeta pošlje tebe, biće čestit i uman, te će se s tijem narodom u miru RAZGRANIČITI. Mi ćemo ondakar u slozi živjeti – oni tamo, mi vođe i tamo."
 
Pošto su i moju malenkost, kao novinara i urednika nekih onodanjih medija, od kraja osamdesetih do kraja devedesetih godina prošlog veka, proganjali razni ispisivači, dopisivači i tolmači kremanskih i drugih proročanstava, u svoju odbranu prizvao sam vlastitu dokumentaciju, pa vi sad, poštovani čitaoci, dobro razmislite šta je pisac, tj. ja, hteo da kaže.
 
Starac Stanj Šćekić, prozvan Prozorljivac, iz Babina, između Berana i Budimlja, rođen oko 1640. godine, još u 17. veku je predviđao: "Zavladaće CRNOGAĆI ljudi... Doći će dvostruka kapa i crvena čalma... Doći će vreme da ljudi lete povrh oblaka... Doći će vreme da se Srbi ne pričešćuju... DOK SE NE SLOME EŽDERSKA VRATA (Skadar), nema sreće za Srbina!". A, dalje, pazi sad, kad se Srbi oslobode, imaće veliku neslogu među sobom, nastaće mrzija u narodu i potrajaće to "DOK NE DOĐU SA ZAPDA HRIŠĆANI, za koje mi i ne znamo, da to prečiste i urede".
 
A sledeći mi je favorit (na časnu reč, moj izbor, a ne Njegove eks-ekselencije) Mileta Živadinović Crkvar, rođen početkom 19. veka, na obrocima Tresibabe kod Knjaževca koji je lokalpatriotski zaključio da "sreće neće biti sve DOK PREKO TRESIBABE NE PROĐE "ŽUTA VOJSKA"!
Druga prava vest je, zapravo, "suva ekskluziva": Koštunica dr Vojislav (isti onaj što, uz pomoć Đitlera, svog pašenoga Amfilohija i vučićomrzitelja Atanasija, "hoće da patrijarha proglasi ludim, a potom ga sruši"!), inače "ujedinjen u mržnji protiv Vučića", nećete verovati, osim Fljore Brovine, pomilovao i Aljbina Kurtija! Doduše, bilo je to još 2001. godine, ali naše tzv. istraživačko novinarstvo osmelilo se da baš sada  "šilji onu stvar", priklanjajući se "hajci na mrtvog vuka" koju je nedavno proglasio Vrhovnik lično!
 
Mnogi su danas izmileli iz svojih rupa i testiraju svoju snagu iživljavajući se nad dobrovoljnim političkim pokojnikom. Ustajale "žute demokrate", malo-malo, pa Koštunjavog optuže da je, lično, "lopatama ubacivao referendumske glasove" u korist sadašnjeg Ustava; Čedomiru Čedomiru i Čanku je "Onaj koji sme da nas pogleda u oči", i definitivno, postao jedini smisao opstajanja u politici; brutalnim uvredama na račun onoga koji ih je spasio od lustracije, ali, bogami, i pretećeg linča u oktobru 2000, pred Vrhovnikom se "dokazuju" i Doglavnikovi socijalisti. Sam Vrhovnik, pak, bestidno zaboravljajući da bez Koštuničinog "da" Njegova eks-ekselencija nije imao nikakve šanse da, u drugom krugu 2012, pobedi Borisa Prvog Lepog - Neobaveštenog optužuje da je kriv čak i za albanski pogrom nad Srbima 2004. godine?!
 
Koštunica je danas dežurni krivac za sve i svašta, on je Čorbin "Žika Živac" i glavni junak pesmuljka "Neka visi Pedro". Odnosno, glavno oruđe u Vrhovnikovoj borbi sa sopstvenom "ružnom prošlošću" i oružje u njegovom pokušaju odmazde nad svima onima koji kritikuju konstantno protivustavno delovanje sadašnjeg režima.
 
A da sam u pravu, evo malog izbora šablona i fraza koje Vrhovnik koristi u obračunu sa vlastitom nečistom savešću, tj. u pokušaju opravdavanja "razgraničenja" s nečim ili nekim:
"... Ja ne dam da srpski narod iščezne iz ove mnogo napaćene srpske zemlje...
... izgubili smo slobodu i državu, a sada nam preti opasnost da izgubimo narod...
... došao sam na vladu da spasavam narod...
... Šta mi možemo sada da učinimo? Ništa. Samo sebi zlo. Mi smo zrno peska u uzburkanom svetskom moru. Tu mi ne možemo pomoći, niti odmoći.
... Vlada, koja je izraz volje srpskog naroda za život i koncentracija njegove nacionalne snage, neće dopustiti da rušilački elementi, ma kako se oni zvali, dobiju prevagu i dovedu zemlju do anarhije i propasti...
... Srpski narod ima rđavu osobinu: naivan je, lakoveran. Može ga lagati svako do mile volje. zar vas ne lažu već šest meseci oni iz Londona i oni iz Moskve? Svakodnevno lažu: Te "spas će doći pre nego što mislite", te Rusi kod Kladova, a Kozaci u dolini Timoka...
... Slobodu treba povratiti danas ne snagom, no pameću, ne rušenjem, nego svaranjem, mi smo s lude glave izugili carstvo. Sad hoćete s lude glave da izgubimo narod..."
 
Naravno, nije ovo, baš ovako, od reči do reči, izgovarao Vrhovnik. Ali, kao da jeste. Pogađate, citirao sam deo javnih monologa đenerala Nedića, u kojima nije mogao da pobegne od svoga pr(a)voga "ja" koje se protivilo kolaboraciji i kvislinštvu.
 
(cvijetinmilivojevic.blogspot.com) 
 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner