Početna strana > Prenosimo > Kritička analiza nacrta zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine
Prenosimo

Kritička analiza nacrta zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine

PDF Štampa El. pošta
Nikola Malbaški   
utorak, 28. april 2009.

Predlog statuta AP Vojvodine koji sadrži niz protivustavnih rešenja (pripadnost Srednjoj Evropi, zaključivanje međunarodnih ugovora, VANU, pokrajinska ministarstva, itd) uvršten je u skupštinsku proceduru 15.10.2008. Sudeći prema datumu uvrštavanja u skupštinsku proceduru, jasno je da su svi rokovi za razmatranje akta predviđeni Poslovnikom (ne kraće od 15 ni duže od 60 dana) probijeni. Umesto da predlagač povuče predlog iz skupštinske procedure, što bi bilo jedino logično, pribeglo se pripremi Nacrta zakona o utvrđivanju nadležnosti koji treba da bude usvojen na istoj sednici na kojoj bi Narodna skupština potvrdila Statut i koji bi svojim rešenjima omogućio usvajanja takvog Statuta.

Maskiranje protivustavnih rešenja

Upravo zbog promenjenog redosleda poteza i činjenice da je Nacrt zakona pripremljen radi maskiranja protivustavnih rešenja sadržanih u Predlogu statuta i taj akt sadrži niz protivustavnih rešenja.  Osnovne zamerke koje se mogu uputiti Nacrtu zakona su sledeće:

- Ustav RS jasno predviđa da autonomne pokrajine, u skladu sa zakonom, uređuju pitanja od pokrajinskog značaja u tačno navedenim oblastima društvenog života. Nacrt zakona predviđa da AP Vojvodina, ima nadležnosti, odnosno obavlja poslove i u onim oblastima društvenog života u kojima ne može da ima izvorne nadležnosti (oblastima regionalnog razvoja, izgradnje objekata, nauke i tehnološkog razvoja, zapošljavanja, privrede i privatizacije, rudarstva i energetike, lokalne samouprave, službene upotrebe jezika i pisma, pravosudnog ispita, državnog stručnog ispita, sudskih tumača, eksproprijacije, zaštite intelektualne svojine). Jasno da bi protivustavne bile sve odredbe zakona koje uređuju izvorne nadležnosti pokrajine u oblastima društvenog života koje nisu navedene u Ustavu.

- Ustav je jasno predvideo da pokrajine u oblastima društvenog života u kojima mogu da imaju izvorne nadležnosti uređuju pitanja od pokrajinskog značaja. Nacrtom zakona kao pitanja od pokrajinskog značaja određuju se pitanja koja nisu takvog karaktera (npr. utvrđivanje programa međunarodnih sportskih takmičenja od interesa za AP Vojvodinu, utvrđivanje ispunjenosti uslova za početak rada i obavljanje delatnosti ustanova zaštite kulture na teritoriji AP Vojvodine, nostrifikacija školskih diploma, ili uređivanje u oblasti socijalne zaštite, većeg obim prava od prava utvrđenih zakonom i povoljnijih uslove za njihovo ostvarenje itd.). Štaviše, kao nadležnost AP Vojvodine određuju se pitanja i poslovi koji ni u kom slučaju ne mogu da budu ni povereni pokrajini jer ih Ustav, kao isključivu nadležnost, rezerviše za republički nivo vlasti, a Zakon o državnoj upravi zabranjuje njihovo poveravanje drugim nivoima organizovanja vlasti. Reč je o nadležnosti vođenja politike u različitim oblastima, a Nacrt zakona, suprotno Ustavu i Zakonu opredeljuje nadležnosti Vojvodine u oblasti agrarne politike, politike u oblasti ravnopravnosti polova, itd.

-  Ustav Republike Srbije predviđa da Republika može autonomnoj pokrajini zakonom da poveri pojedina pitanja iz svoje nadležnosti. Ustav je veoma jasan - predviđanjem da se pokrajini mogu poveriti pojedina pitanja, Ustav je onemogućio poveravanje svih vrsta poslova državne uprave. Suprotno tome, Nacrta zakona predviđa da organi AP Vojvodine, što kao izvorne, što kao poverene poslove,  u pojedinim oblastima treba da obavljaju zapravo sve vrste poslova državne uprave (učestvovanje u oblikovanju politike, praćenje stanja u upravnim oblastima, izvršavanje zakona, drugih propisa i opštih akata, obavljanje inspekcijskog nadzora, staranje o javnim službama, razvojni poslovi u upravnim oblastima i ostali stručni poslovi)!!! Na taj način pokrajinski organi uprave zapravo poprimaju karakteristike organa državne uprave.

- Nacrt zakona nelogično i nepotrebno  menja važeća rešenja i  u pogledu nadzora nad ustavnošću i zakonitošću pokrajinskih akata i koncept nadzora hijerarhijski više centralne vlasti nad obavljanjem izvornih i poverenih poslova pokrajine i svodi ga na saradnju i usaglašavanje kroz stalnu mešovitu komisiju. Nije teško pretpostaviti da, ukoliko se usvoji ovakav zakon, od nadzora kao autoritativne aktivnosti centralnih vlasti neće ostati ništa.

- Nacrt zakona preuzima rešenje sadržano u Predlogu statuta kojim se određuje da su u svojini AP Vojvodine stvari koje na osnovu zakona koriste organi AP Vojvodine i ustanove čiji je ona osnivač. Takva odredba označila bi nesmetanu otimačinu imovine Republike koju koriste pokrajinski organi i ustanove čiji je ona osnivač. Štaviše, samim Nacrtom zakona predviđaju se pojedina rešenja koja omogućavaju prenos postojeće republičke imovine u pokrajinsku svojinu (npr. Nacrt zakona predviđa da AP Vojvodina osniva javno preduzeće za upravljanje Nacionalnim parkom Fruška gora i da danom početka rada to preduzeće preuzima prava, obaveze, zaposlene i sredstva postojećeg Javnog preduzeća „Nacionalni park Fruška gora”).

- Ustav Republike Srbije u članu 178. stav 2. predviđa da autonomna pokrajina može odlukom da poveri jedinicama lokalne samouprave pojedina pitanja iz svoje nadležnosti. Za razliku od izložene odredbe Ustava, Nacrt zakona propisuje da pokrajina u oblasti kulture, prosvete i javnog informisanja može da poveri poslove iz svoje nadležnosti nacionalnim savetima nacionalnih manjina. Jasno je da bi eventualno zakonsko predviđanje takve mogućnosti bilo neustavno.

- Nacrt zakona sadrži izvesne nedorečenosti u pogledu međunarodne saradnje. Nacrt predviđa da Vojvodina sarađuje sa odgovarajućim teritorijalnim zajednicama drugih država, u okviru spoljne politike Republike Srbije, uz poštovanje teritorijalnog jedinstva i pravnog poretka Republike Srbije, što je u skladu sa ustavom, ali  propušta da uredi pitanje šta se smatra odgovarajućom teritorijalnom zajednicom druge države sa kojom Vojvodina može da obavlja međuregionalnu saradnju i kako će se obezbediti da međuregionalni sporazumi budu zaključeni u okviru spoljne politike Republike Srbije i uz poštovanje njenog teritorijalnog jedinstva i pravnog poretka.

Zaključak

Nacrt zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine, iako pravnički veštije sročen u odnosu na Predlog statuta, predstavlja pokušaj ispravljanja, ali i veštijeg maskiranja protivustavnih rešenja sadržanih u Predlogu statuta AP Vojvodine koji je već upućen u skupštinsku proceduru. Imajući u vidu da je ovaj akt (iako po svojoj pravnoj prirodi treba da bude akt jače pravne snage od Statuta, odnosno treba da bude akt sa kojim statut treba da bude u saglasnosti) pripremljen upravo u cilju prikrivanja očiglednih protivustavnosti sadržanih u Predlogu statuta i zataškavanja lavine javnih kritika, jasno je da i on, zbog obrnutog redosleda poteza, ne može u potpunosti da izbegne zamke protivustavnosti koje su već sadržane u Predlogu statuta.

Najvažniji vidovi protivustavnosti sadržani u Nacrtu su: enormno proširivanje nadležnosti, pokrajinski organi dobijaju karakter organa državne uprave, izostavljanje nadzora centralne vlasti nad pokrajinskim aktima i organima, povećanje imovine pokrajine na račun republičke svojine i propuštanje da se uredi zaštita teritorijalnog integriteta i politike Republike. Na osnovu svega, a imajući u vidu i sadržinu Predloga statuta koji je u skupštinskoj proceduri, jasno je da celokupna situacija daje povoda za osnovani strah da je reč o začetku nekog novog oblika državne organizacije, odnosno federalizacije Srbije.

(nemasale.rs)

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner