Početna strana > Rubrike > Kulturna politika > Pol, rod, seksualnost i reprodukcija
Kulturna politika

Pol, rod, seksualnost i reprodukcija

PDF Štampa El. pošta
Dragan Mitrović   
sreda, 26. avgust 2009.

Igra in-out

Preplavljeni smo novogovorom takozvane političke korektnosti, što je eufemizam za kodirani jezik nove vladajuće ideologije. Upotrebom propisanih termina govornik (pisac) identifikuje se kao ideološki poklonik, komunicira sa ideološkim istomišljenicima, razlikuje se od pripadnika drugih ideologija i konačno, stvaranjem novih neuronskih asocijativnih sklopova upotrebom nove termnologije (ili drugačijom upotrebom starih termina) menja sopstveni identitet. Najvažnija karika opisane psihosocijalne interakcije svakako je ova poslednja. Ona se nalazi u domenu takozvanog neurolingvističkog programiranja – teorije i prakse koja ima ambicije da integriše sveukupna psihološka znanja, poput jedinstvene teorije polja u fizici.

Ne treba zanemariti još jedan aspekt ljudskog ponašanja koji zatvara krug navedenih interpersonalnih relacija na makro planu. To je prirodna sklonost ljudi ka oponašanju drugih, kroz reči, mimiku, gestove, odevanje, muziku, ishranu i najraznovrsnije kulturne obrasce, naročito ako se ovi kontagiozni socijalni kodovi – meme (memi) plasiraju iz viših socijalnih stratusa. Biološki smisao mema je da smanji interpersonalnu napetost i pretvori je u bliskost, ali one se mogu smišljeno koristiti i za željenu promenu ljudskog ponašanja. Zamislimo samo šta je trenutno in (poželjno), a šta out (nepoželjno), šta je juče bilo in, a šta out, i šta će sutra biti in, a šta out! Nepregledan i naizgled nasumičan i munjevit niz sekvenci koji postepeno menja socijalnu i psihološku autopercepciju pojedinca. Ako se žaba ikada probudi, nepristrastan posmatrač zapaziće da je odavno skuvana.

Čitalac koji ima dovoljan broj godina neka sklopi oči i zamisli sledeće reči – radni ljudi i građani. Kakve asocijacije imate? Da li su prijatne? Zatim zamislite reči – građani i građanke. Odgovorite na ista pitanja. Minimalna, naizgled bezazlena i beznačajna lingvistička promena jedne sintagme izazvala je veliku promenu vaših misaonih, i još važnije afektivnih, asocijacija. Sada zamislite kako u javnoj komunikaciji upotrebavate sintagmu – radni ljudi i građani. Gledaju vas kao čudovište, zar ne? Ova dva testa predstavljaju demonstraciju mehanizama i efekata socijalnog inžinjeringa.

Neko će reći – da, pa šta? Odovor glasi – pa ništa, ali od mema se lako stiže do potkulture, od potkulture do kontrakulture, od kontrakulture do društvenog pokreta, od društvenog pokreta do političke korektnosti, koja onda okupira čitavu javnu sferu i određuje šta je moguće, a šta nije moguće misliti i osećati.

Kulturno hormonsko zbližavanje

Ali pogledajmo sada jedan primer iz aktuelne socijalne stvarnosti.

U politikinom Kulturnom dodatku od 8. avgusta 2009, objavljen je članak pod naslovom Hormonsko zbližavanje, autora Stefana Vukašina. Pošto mi kao čitaocu nije bilo jasno ko se s kim zbližava, analizirao sam reči koje označavaju pol subjekata socijalno-biološkog eksperimenta koji se u članku opisuje. Poslednja rečenica podnaslova i prva rečenica teksta članka glase: „Zbog čega je važno da obedujete s nekim, a ne usamljeni? Zašto zajednički obrok s devojkom čini čuda za žensko raspoloženje?“ Veoma privlačno!

Međutim, iz prve rečenice ne može se zaključiti kog su pola oni koji obeduju. Druga rečenica je dvosmislena: moguće je da mladić i devojka obeduju, što popravlja njeno raspoloženje ili da dve devojke obeduju, što ih obe čini raspoloženijim. Obe rečenice isključuju mogućnost da bi mladić mogao biti raspoloženiji, jer obeduje s devojkom.

Dalje se u tekstu kaže da su u ovom eksperimentu „ženama nasumice dodeljeni partneri“ da bi se ispitao nivo progesterona u situacijama emocionalne bliskosti i emocionalno neutralnim situacijama. Ostalo je nejasno kog su pola dodeljeni partneri i posle detaljne analize članka. U članku se govori o „emocionalnoj bliskosti s prijateljem, zbližavanju ljudi, nivou progesterona kod žena i muškaraca, drugima, izabraniku(ci), studentiknjama, ženama zajedno, učesnicama, ispitanicama“ .

Da li je ova konfuzija namerna ili slučajna? Koji je uopšte bio cilj opisnog eksperimenta? Zašto autor članka nije rekao partnerke, ako već kaže učesnice, ispitanice… Ako ovde kaže partner, tamo – učesnice, ispitanice, studentkinje, zar to ne implicira da su partneri bili muškarci? Ili možda nije politički korektno da se zna kog su pola partneri, čak ni u naučnom eksperimentu!

No, ne budimo naivni, onaj ko je eksperiment zamislio, svakako je odlično znao šta je cilj istraživanja i kog su pola učesnici eksperimenta.

U potrazi za originalnim izvorom, iz naziva časopisa – Hormoni i ponašanje, i naziva naučnog članka – Socijalna bliskost povećava nivo progesterona u pljuvačci ljudi[1], nisam ništa više saznao. Ljudi mogu biti i žene i muškarci, mada se ovde misli na ljudsku vrstu. U sažetku, međutim, stoji da je ispitivana interpesonalna bliskost 160 studentkinja (female college students) u 80 parova (dyads). Pošto nisam mogao da dođem do celokupnog teksta ovog naučnog rada, preostalo mi je da, možda pogrešno, zaključim da se radi o ispitivanju interpersonalne bliskosti devojaka, protiv koje nemam apsolutno ništa, ali mi ipak nije jasno zašto se to jasno ne kaže.

Sasvim precizno, ono što me ovde zanima jeste pitanje: da li je terminološka konfuzija namerna ili slučajna? Ako je namerna, interesuje me da li jezik takozvane političke korektnosti u stvarnosti, bez uticaja moje slobodne volje, unapred modelira moje mišljenje i moj stav, koji bi, po prirodi iste ideologije, trebalo da budu apsolutno slobodni! Da li sam se probudio u 1984!

Neko će se pitati šta je meni – kao čitaocu – ovde, i ne samo ovde, nametnuto! Nametnuto mi je to da ne smem da pitam, ne smem da saznam, a mogu i poželjno je da razmišljam i zamišljam kog su pola partneri u dijadi, što mi inače ne bi palo na pamet! Uz to, možda će mi, ako ovo ne razumem, promaći suština eksperimenta! Podstaknut ovom enigmom, već zamišljam obilje mogućnosti ako bi se eksperimentisalo na trijadama… Ali moja mašta ipak kaska za uzornom virtuelnom stvarnošću. Zar odavno nisu detaljno psihološki razrađene i najsuptilnije mogućnosti u okviru jedne divne holivudske tetrade u čuvenom filmu Viktor Viktorija?

Zaista, kako je opisana lucidna socijalno-inženjerska bravura izvedena? Jednostavno! Mora biti student-studentkinja, psiholog-psihološkinja… ali nikako ne sme biti partner-partnerka! Čak ni u naučnom članku u kome se ispituju polni hormoni humanih dijada!

Naravno, ne mislim da eksperimantatori imaju bilo kakvu nedoumicu. Eksperiment ispituje biološke efekte (nivo polnog hormona progesterona u pljuvački) interpesonalne bliskosti. Metaeksperiment (eksperiment u eksperimentu) najverovatnije ispituje biološke efekte emocionalne bliskosti istopolnih (heteroseksalnih) partnera, u ovom slučaju žena. Prvo je za javnost, drugo je za znalce i finansijere projekta. Ostaje nam samo da se zapitamo zašto ovako banalna pitanja toliko zanimaju vlasnike novca, te su spremni da odreše kesu? Da li to, možda, ima neke veze sa polnom segregacijom?

Varijanta Q

Na kraju, preostaje pitanje – šta je sa, možda najprodornijom memom, rodom? Dok se taj rod nije pojavio, sve je bilo tako jednostavno. Pol čoveka imao je svoju biološku dimenziju (koja je kompleksna, ali jasna, i uključuje stanja interseksulanosti), kao i psihološku i socijalnu dimenziju. Iste ove dimenzije imala je i ličnost. Psihološka dimenzija pola definiše kako osoba sebe doživljava – kao muškarca ili kao ženu, što je takođe biološki determinisano u toku razvoja mozga pre rođenja. I biološka i psihološka dimenzija pola neodvojive su od seksualnosti.

Socijalna dimenzija pola određuje kako drugi doživljavaju pol neke osobe, kako osoba drugima predstavlja svoj pol ili kako „društvo“ zamišlja neki pol. Ova socijalna konstrukcija pola dobila je naziv rod. Osnovno pitanje je, naravno, koja društvena grupa dominantno reprezentuje društvo u procesu konstrukcije socijalne dimenzije pola.

Socijalna dimenzija pola (gender, rod) ne mora nužno biti povezana sa psihološkom i biološkom prirodom pola, a ponajmanje sa seksualnošću. Neko može javno predstavljati sebe kao osobu suprotnog pola samo zbog socijalne probitačnosti, nasledstva, karijere, mode, uspeha ili zamislite – novca! S druge strane, „društvo“ može polovima nametati ponašanje i izgled u skladu sa sopstvenim potrebama i interesima.

Ako je to potrebno slobodnom tržištu muškarci će se ulepšavati i postaće metroseksualci, čime će, bez svoje saglasnosti, postati vrlo valjani potrošači robe kozmetičke industrije. Ako je potrebno smanjiti rast ljudske populacije, zainteresovani članovi društva konstruisaće i popularisati adrogini profil roda (aseksualna, bespolna bića – što je inače domen magijskog mišljenja) i tako redom.

Moguće je napraviti konfuziju i na nivou razmene polnih signala inače sasvim seksulanih bića – konstruisaće kemp (camp). Ovo je socijalna igra bez granica koja, ipak, ima i svoje ekstreme. Tako je moguće konstrukcijom pojma queer doći do potpunog poništenja koncepcije pola, i to sve sa velikim Q![2]

Ako je sve tako jasno, pitanje je zašto se termin pol prinudno zamenjuje terminom rod ili, još jasnije, u engleskom jeziku reč sex rečju gender(neuroligvistički efekat zamene u engleskom jeziku još je suroviji). U blažoj varijanti, isto pitanje glasi: zašto se ova značenja poistovećuju u opštoj, pa čak i naučnoj upotrebi (biološka istraživanja).

Sudeći prema zvaničnom protokolu korektnosti, konfuzija je namerna i potpuna, jer su definicije polnog i rodnog identiteta praktično identične.[3] Kod poslednjeg nedostaje samo interrodni identitet pa da bude istovetna, ali to je obilno nadoknađeno čuvenom androginošću.

Nedostaje nam još samo seksualnost, pa da gužva u šesnaestercu polnosti bude sasvim jasna. Seksualnost čine biološki određena svojstva osobe koja joj omogućuju polno opštenje u toku koga će jajna ćelija biti na prirodan način oplođena, čime će započeti novi život. Biološki smisao seksualnosti je reprodukcija (stvaranje potomstva) kao fundamentalno svojstvo živih bića. Isto toliko važna uloga seksualnosti je da učvrsti i održi reproduktivno ponašanje.

Seksualnost je kod čoveka, međutim, vrlo fluidna zbog veoma razvijenog mozga koji je postao takav u toku snažnih i dugotrajnih socijalnih interakcija. To praktično znači da seksualnost čoveka ne zavisi samo od elementarnih bioloških podsticaja, već da je pod snažnim uticajem socijalnih relacija, jer polni akt treba izvesti na društveno prihvatljiv, i sve prihvatljiviji način. Društveni zahtevi ne samo da su promenljivi, već su istovremeno kompleksni, protivurečni i interesno orijentisani.

U ovoj gužvi, naročito ako se ona smišljeno i organizovano indukuje, lako je zbuniti pripadnike oba pola. Muškarci će biti socijalno zastrašeni, što će direktno smanjiti njihovu potenciju, pa i borbenost, a žene će postati kolebljive u pogledu potrebe da ostvare materinstvo, jer joj se nude druge, primamljivije mogućnosti. I jedni i drugi odlagaće reprodukciju, ili će je redukovati na jedno dete, ili će od nje sasvim odustati, obeshrabreni raspadom braka i porodice ili brigom za vaspitanje deteta u nekompletnoj ili neprirodnoj porodici. Androgini su već ranije izbačeni iz igre, i cilj je postignut! A sve za dobrobit i najmanje seksulne manjine…

Think-tank efekti slobodnog tržišta

Znam da će mnogi biti razočarani ovakvim krajem. Ali, oslušnite malo pažljivije šta nam „mediji“ neprekidno sugerišu: biće nas previše, pomrećemo od zagađenja, neće biti dovoljno hrane, vode, pregrejava se planeta, biće potopa, sledi nam i smrzavanje, na kraju će nas pogoditi meteor i konačno, ako sve to preživimo, eksplodiraće Sunce. Jedino što neće nestati i čega neće biti previše jeste tržište slobodno za beskrajne finansijske spekulacije! Providno, zar ne?

U pozadini ove orkestrirane halabuke čuče vrlo primitivne socijalne teorije, pokupljene sa smetlišta istorije – maltuzijanstvo i socijaldarvinizam – reciklirane, razrađene i operacionalizovane u tink-tank (think tank) institutima, posle obogaćivanja najnovijim saznanjima socijalne psihologije i integrisane neurolingvistikom. Cilj je da za račun interesnih grupa modeliraju pojedinca kao lebdeću individuu, bez identiteta, koja dovoljno troši, a malo prlja. Ova čestica u snažnom socijalnom polju oslobađa se socijalnih frustracija kroz seksualno ponašanje u svim mogućim i nemogućim modalitetima, ali obavezno bez reprodukcije. 


[1] Horm Behav. 2009. Jun; 56(1):108-11. Epub 2009. Apr 9.

[2] http://hr.wikipedia.org/wiki/LGBTIQ

[3] Ibid.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner