Kulturna politika | |||
"Noć knjige" ili "smrt knjige" - pitanje je sad |
![]() |
![]() |
![]() |
četvrtak, 20. decembar 2012. | |
Sve su to izuzetno loši nazivi i imaju loše značenje u srpskom jeziku. Ako se dobro sećam, to se počelo preuzimati s „kulturnog“ i „naprednog Zapada“ bez upuštanja u to da li je to dobro prevedeno i da li je usaglašeno sa značenjima u srpskom jeziku. To je po onoj logici: „Sve što je sa Zapada dobro je za Srbiju“. Razmislimo kakvo je značenje sintagmi/naziva manifestacija u kulturi: „Noć knjige“, „Noć muzeja“, „Noć pozorišta“... Šta to može da znači? Može svašta da znači, a ništa lepo i dobro. Kad se u srpskom jeziku kaže „noć nečega“, to je negativno. Zašto. Istorija i život nas tome uče. Ljudi se odavno boje noći i mraka. Ne bez razloga. U prošlosti, a bogami i danas, mnogo češće se sva zla čine noću nego danju, jer je u tami, na neosvetljenim mestima teže otkriti počinioca zla. Zato se i ubistva, daleko bilo, i silovanja, daleko bilo, dešavaju noću da bi se izbegle osude i kazne. Zato kad se kaže „Noć knjige“ isto je kao kada bismo kazali „Smrt knjige“.
Ne znam da li će me čuti odgovorni za ovakve nazive kulturnih događaja, ali moje je da na to skrenem pažnju. A to što naše institucije koje te „Noći knjige“ organizuju i reklamiraju na neustavnom pismu u srpskom jeziku, posebna je priča. To je znak da se u Srbiji i dalje masovno preko institucija krši Član 10 Ustava Srbije i većinska narodna volja da su po Članu 10 Ustava Srbije „u Republici Srbiji u službenoj upotrebi srpski jezik i ćiriličko pismo“. Kod nas se, nažalost, već šest godina od Ustava Srbije primenjuje i dalje većinski u praksi Član 12 Ustava Hrvatske, što je nezabeležen slučaj u svetu izvan Srbije. Svuda drugde zvanično se koristi jezik dotične države i pismo u dotičnom jeziku. Za Srbiju i srpske institucije i vlast još ne važi ustav Srbije u Srbiji. |