Kulturna politika | |||
Kultura – prljavi ugao naše savesti |
![]() |
![]() |
![]() |
subota, 27. jul 2013. | |
U samoj kulturi koju za ovu priliku razmatramo kao strukturni deo u okviru složene državne infrastrukture, na jednoj strani su oni koji su uspeli da se pridruže idejama NVO-a i tako iskoriste izvesne prednosti koje ovakav vid ''saradnje'' pruža. Reč je o organizacijama koje imaju protivsrpski predznak i otvoreno rade na rušenju Srbije kao suverene zemlje, a ideološki su vezane za NATO, multikulturalizam, neoliberalni kapitalizam. Njihov zadatak u Srbiji i regionu Balkana, ali i bivše Jugoslavije, jeste da stvore privid jedinstva izvesne klase ljudi, za sada su po tom pitanju najažurniji umetnici kao ''najlakša roba'' za jeftinu trgovinu/koji kao ideološku matricu promovišu na lokalnom nivou, na primer - post-titovsku Jugoslaviju. To je tipičan primer hauntologije koja i jeste ideja potekla od Marksove misli da: ''Evropom vlada jedan spektar ideja, komunistički spektar!''. Mi ovde ne sudimo o hauntologiji, mi je upotrebljavamo kao ''alat'', jedan mentalni ''bastard'' - mehanizam koji pomaže progledavanju u određenu strukturu, u ovom slučaju je to kultura u Srbiji. Tako, kroz retro ideju reafirmacije aveti prošlosti koje se završila u građanskom ratu, raspadu Jugoslavije i u opštoj dezintegraciji tražimo uzroke krize u kulturi Srbije. Na mestu ovih , u krvi razrušenih ideja, još dok se krv nije ni osušila treba stvoriti jednu rovitu, punu mržnje sredinu sa previše nerešenih međusobnih problema. Tu treba da nikne jedna zombizirana post-jugoslovenska ideologija koja se ne bi zaustavila na ''kulturnoj razmeni'' već bi, kako je nagovešteno iz više izvora bila reafirmacija Kardeljevog ustava iz 1974. godine (sa amandmanima koji bi Srbiju još više usitnili i unazadili). Učvršćenje vazalnog statusa Srbije u odnosu na zemlje NATO-a i njenom duhovnom diskontinuitetu koji se ispoljava kao uništavanje materijalnih resursa kulture (posebno na KiM), ali i mnogo pogubnije - na svojevrsnu čistku gde se ljudski potencijal koji ne odgovara jednoj od dve mainstream struje u ostacima srpske kulture - ili ne odgovara onima koji nisu pri NVO-ima, ili onima koji su partijski kadrovi. Za takve se jednostavno zatvaraju mogućnosti za rad pa tako i fizički opstanak u ovom društvu. Da li je to svojevrsni napad na slobodu mišljenja i opredeljenja, procenite sami! Ove operacije; repartizacije, ali i ''NVO-izacije'' u kulturi Srbije su već odavno u toku, može se čak i reći da je počeo ''drugi krug pakla'' jer ti isti koji su rušili i srušili, na primer, Muzej savremene umetnosti u Beogradu (''Soros- fond za otvoreno društvo'', sada se zovu ''Fond za otvoreno društvo'' a u saradnji sa izvesnom fondacijom iz Švajcarske (http://www.seecult.org/konkurs/konkurs-asocijacije-nkss-za-predloge-projekata-kultura-u-protestu) sada raspisuju konkurs za finansiranje protesta protiv one štete koju su sami napravili! Ako nisu apsurdni oni koji rade u korist svoje štete, tada su ubeđeni da će efekat te cinične akcije dati za njih povoljne efekte! Ni druga strana ne ostaje dužna pa ne tražeći kvalitetne kadrove postavlja na ključna mesta u kulturi svoje partijske drugare, a tamo gde zaista ne mogu da se snađu ostavljaju proverene proneveritelje iz prethodnih epoha, one večne birokrate koji ostaju zalepljeni za svoje direktorske funkcije dok svi drugi dolaze i odlaze. Izostavljamo imena jer stvari su ozbiljnije nego što prosečan poznavalac kulture može da zna. Samo pominjanje sume koje poseduje Narodni muzej u umetničkom blagu navelo je čak i najneobaveštenijeg da shvati da se u kulturi u stvari najmanje radi o ''kulturi''! Dovoljno je reći da smo samo od kulturnog turizma koji je u zadnjih par decenija postaje sve popularniji od zatvaranja npr. Narodnog muzeja izgubili oko 20 miliona dolara!
Verujmo u tu mogućnost kao što verujemo u prednosti ''zelenog svetla''! |