Kulturna politika | |||
IN MEMORIAM: Svetski optimizam i politička etika Svetozara Stojanovića |
![]() |
![]() |
![]() |
četvrtak, 13. maj 2010. | |
U periodu 1992.-1993. Svetozar Stojanović bio je specijalni savetnik i rukovodilac savetničkog tima predsednika SRJ Dobrice Ćosića. Kada je Dobrica Ćosić smenjen, Svetozar Stojanović se povukao sa tog mesta. Profesor Stojanović bio je član i Komisije za istinu i pomirenje, koju je imenovao predsednik SRJ Vojislav Koštunica, a bio je i član Upravnog odbora kompanije „Politika“. Profesor Stojanović bio je takođe osnivač i predsednik Srpsko-američkog centra, koji je 2009.godine prerastao u Centar za nacionalnu strategiju sa sedištem u Beogradu, kao i član spoljnopolitičkog saveta Ministarstva spoljnih poslova Srbije i član Saveta Republičke Radiodifuzne agencije. Jedan od poslednjih njegovih tekstova napisanih 2010. nosi naziv: „Zašto nisam za ulazak u NATO“. Kao član mnogih stručnih institucija i organizacija, kao autor zapaženih knjiga i članaka, kao urednik mnogih časopisa i politički savetnik najvišeg ranga, Svetozar Stojanović iznad svega bio je borac za demokratiju i humanističke vrednosti i kao takav angažovani intelektualac u najboljem smislu te reči. Svetozar Stojanović promišljao je složene političke i etičke ideje, a onda i nastojao da se - koliko je moguće i nemoguće - one realizuju u polju prakse i zažive kao naša stvarnost. I u tome je neretko uspevao. Razumeo je, kao malo ko u Srbiji, da najbolji i najmoralniji temelj i polazište za teorijsku analizu, ali i politiku, leži u strateškom istraživanju kao istraživanju celine. Zato za njega sagledavanje nacionalnog identiteta, njegove bitnosti i smisla, nije nikada stajalo u koliziji sa idejom kosmopolitizma kao humanizma i brige o čovečanstvu. Diskretno, konstruktivno i stvaralački, pozitivnim delanjem i rečju, Svetozar Stojanović je pokazao koliko duboko greši svaka politička i intelektualna elita koja nije toga svesna i koliko duboko protivreči samoj sebi. U teoriji, kao i u praksi - a najviše u političkoj etici i filozofsko-strateškom razmišljanju - Stojanović je bio zato ne samo intelektualac svetskog renomea, nego i paradigma objektivnog i nepristrasnog, neostrašćenog i dalekovidog, u isti mah naučnog i praktičnog pristupa stvarnosti. Njegov lik i angažman živo je svedočanstvo mogućnosti da intelektualac - sem važnih knjiga i predavanja - ostavi trag i učini vidljivim i bitnim stečene uvide, neposredno učestvujući u kreiranju političke stvarnosti. Živeći ideju da principijelnost i pragmatizam ne moraju biti u večitom sukobu, nego da ih je moguće, teorijski i praktično, objediniti na kreativan način, Svetozar Stojanović pokazao je smisao intelektualizma i filozofije u politici, kao i politike u filozofiji. I u tome je bio nezamenljiv.Zato i nije slučajno da institucija čiji je osnivač bio u poslednjim godinama života nosi naziv “Centar za nacionalnu strategiju“, kao što ni najmanje nije slučajno da je on bio njen predsednik. U političkoj etici Svetozara Stojanovića nije bilo mesta za dve Srbije. Baš kao što nije bilo mesta za dva sveta. To je bila etika prijateljstva, saradnje, dijaloga i demokratije, skupljena u tihom a odlučnom pozivu da neprestano i suštinski „budemo više od onog što jesmo“. To je zato jer je Stojanović bio od retke sorte intelektualaca koji umeju da odgovore na najvažnija nacionalna pitanja a da ti odgovori budu vođeni umom, vrednostima i principima - o kojima se filozofski raspravlja a praktično se i dosledno dokazuju na delu. Prilaziti svakom pitanju bez predrasuda, prepoznavati pre vrline nego mane, tragajući za onim dobrim u svemu, odlika je intelektualaca koji se iskreno brinu i razmišljaju na dobrobit i svog naroda i čovečanstva. Profesor Svetozar Stojanović bio je čovek koji je spajao i stvarao: ljude, događaje, misli i reči, najkonkretnije i najapstraktnije, istorijsko i buduće, zavađeno i podeljeno - i to ga je činilo ne samo svetskim humanistom već i zbiljskim filozofom praktičarem. Mada je s punim pravom, zajedno sa Branom Petronijevićem i Mihajlom Markovićem, uvršćen u „Biografski rečnik filozofa XX veka“, Sveta Stojanović pripadao je ne manje XXI veku. U dečačkom dosluhu sa vremenom, radoznalo i optimistički prateći i učestvujući u ubrzanim događajima, intelektualno razigrano u tempu društvenih promena, ponekad i proročki, umeo je da razume i objasni savremeni svet i njegov razvoj, i događaje koje mnogi još uvek ne vide. A čak i kada je povremeno grešio ili menjao mišljenje, umeo je to da prizna, jasno i javno, bez oklevanja i mistifikacije. Zato je njegova uloga u savremenoj Srbiji bila neponovljiva – u filozofskom i političkom, u praktičnom ali i u kulturnom smislu. Zato je njegov iznenadni odlazak za intelektualnu i političku javnost Srbije ogroman i skoro nenadoknadiv gubitak. Marljivošću i agilnošću, životnošću i optimizmom, preduzimljivošću i kreativnošću, kao i mnoštvom intelektualnih i praktičnih talenata, koje su pratili najvažniji ljudski kvaliteti, Sveta Stojanović zamenjivao je celu jednu najbolje organizovanu četu. A mi? Možda možemo da razumemo tragove njegovih ideja za budućnost, stvarajući politički, filozofski i intelektualni horizont u kojem će jednog dana doći do konsenzusa o najvažnijim nacionalnim i državnim pitanjima srpskog naroda. To je bio njegov životni zadatak, motivaciona snaga celokupnog njegovog angažmana i specifična odgovornost političke etike koju je dosledno, suptilno i odlučno branio. Možda možemo, za početak, da pokušamo da budemo dostojni i svesni zadataka koji su pred nama. Kao što je on bio dostojan i svestan. |