Komentar dana | |||
Selebritizacija Demokratske stranke |
![]() |
![]() |
![]() |
četvrtak, 30. jun 2011. | |
Danas imamo uspostavljen demokratski sistem, ali se i dalje možemo pitati koliko smo ostvarili stvarne i delatne ideale slobode i demokratije. Sada se otvara slična dilema pre kojom se nalazio i Milovan Đilas, tražeći slobodu tamo gde je nije mogao naći. Kako ostati privržen demokratskim načelima, a biti u Demokratskoj stranci ili je dalje podržavati na izborima i u političkom životu. To postaje sve veće iskušenje za ljude koji streme demokratiji i njenim liberalnim vrednostima. Ne tako davno je težnja za razvojem i unapređenjem demokratskih odnosa i političke kulture bila jedna od temeljnih odrednica Demokratske stranke. Te težnje su danas izgubljene u talasu sveopšte politikantske relativizacije, dezideologizacije i dominiranja ogoljenog i neprincipijelnog političkog pragmatizma kao opšteg obrasca delovanja u našem političkom životu. Primera za ovakvu ocenu ima mnogo, ali se ogoljena politička hipokrizija i licemerje koju šire vodeći funkcioneri Demokratske stranke najbolje može videti u njihovim istupanjima o nepristojno bahatim ljudima i malim platama, kao da oni već deset godina ne stvaraju i podržavaju sistemsku spregu tih nepristojno bogatih ljudi, politika, monopola i razorne pljačkaške privatizacije u kojima je stotine hiljada ljudi ostalo bez posla. Međutim, politička hipokrizija je sve očitija i u neispunjavanju velikih najava o demokratizaciji odnosa unutar vladajuće stranke. Na prethodnim unutarstranačkim izborima pompezno je najavljivano uvođenje neposrednih izbora i veći broj kandidata, izborna kampanja i sučeljavanje programa. Od ovih najavljivanih velikih i presudnih demokratskih inovacija nije ostalo ništa jer su tzv „demokratski“ izbori obavljeni rutinski i bez velikih iznenađenja jer su „izabrani“ kandidati koji su unapred određeni uz obaveznu jednoglasnu podršku stranačke baze.
Kandidatura podržavana na ovako „demokratski“ način zatvorila je naravno bilo kakvu mogućnost da se unutar stranke povede stvarna izborna utakmica i stvore uslovi za ozbiljnu i temeljnu demokratizaciju Demokratske stranke u kojoj sada preovladava duh neprikosnovene jednoglasnosti i nepomućenog oligarhijskog jedinstva. Očigledno je da su oligarhijski i klijentelistički odnosi unutar vladajuće stranke toliko učvršćeni da ona sada funkcioniše po principu jasno određenih stranačkih feuda i koterija, a veliku marketinšku priču o demokratizaciji Demokratske stranke ne shvata više niko ozbiljno osim onih stranačkih analitičara koji su zaduženi da glorifikuju ostvarenu demokratiju u DS.
Sigurno je da u našoj politici treba dobro poznavati razne stilove plivanja i preplivavanja, ali vođenje gradskog odbora Demokratske stranke u Beogradu zahteva ozbiljno političko iskustvo, poznavanje savremenih kretanja u politici i ugled neophodan za izgradnju političke pozicije stranke. Međutim, nakon još jednog jednoglasnog predlaganja jedinog kandidata sve je jasnije da se zatvara prostor za demokratizaciju Demokratske stranke, što jasno pokazuje da ona neumitno klizi ka organizaciji u kojoj je gvozdeni zakon oligarhije odneo definitivnu prevagu. |