Početna strana > Rubrike > Komentar dana > Ko to beše Krou Rasel?
Komentar dana

Ko to beše Krou Rasel?

PDF Štampa El. pošta
Miodrag Zarković   
utorak, 06. oktobar 2009.

Stvarno me neće začuditi ako uskoro pročitam u "Blicu" da je Dragan Bjelogrlić, a ne Rasel Krou, igrao glavnu mušku ulogu u "Gladijatoru". Ipak je prošlo devet godina od kako je taj film pokupio najvažnije Oskare i svetsku slavu, a devet godina je preveliki vremenski prostor za memoriju "Blicovih" analitičara. Evo, juče su, na primer, za devetu godišnjicu petooktobarske revolucije, podsetili svoje čitaoce na tadašnju promenu vlasti. I, majstori su uspeli da na dve udarne strane u svojim novinama naprave retrospektivu u kojoj se – ni slovom, ni brojem, ni mačkama – ne pominje Vojislav Koštunica![1] Čovek koji je, za događaje koje "Blic" u pomenutom tekstu opisuje i "analizira", važan koliko i Rasel Krou za "Gladijatora".

Koštuničin protivkandidat na izborima čiji je ishod i doveo do revolucije zato se pominje, imenom i prezimenom:

"Demokratska opozicija Srbije je pozvala građane na protest pod motom Srbija u Beogradu zbog nepriznavanja rezultata izbora za predsednika SR Jugoslavije, održanih 24. septembra, a na kojima je kandidat DOS-a osvojio 2.470.304 glasova, a dotadašnji predsednik SRJ Slobodan Milošević 1.826.799", podseća svoje čitaoce "Blic".

Milošević je, dakle, pomenut, za razliku od Koštunice (ako volite misterije, preskočite ostatak zagrade – on je kandidat DOS-a koji je osvojio skoro dva i po milion glasova). Iz čega se može zaključiti da su autor teksta i uredništvo zaboravili na njega, inače bi ga, valjda, naveli. Osim ako Vojislav Koštunica nije izostavljen iz nekog drugog razloga, koji nema veze sa zaboravnošću...

Isto tako, neće me začuditi ni ako uskoro pročitam da je u stvari Miloš Vasić naterao Rasela Kroua da se obračuna sa zlim rimskim imperatorom u "Gladijatoru". Jer, nije to Vasiću strano. Mislim, da tera ljude da rade nešto za opšte dobro. U njegovom prekjučerašnjem osvrtu na peti oktobar, koji nam je ponudio sa stranica "Danasa"[2], Vasić otkriva svoju, očigledno odlučujuću ulogu u ondašnjoj promeni vlasti:

"Danas je tačno devet godina od kada smo onog jednog čoveka bez smisla za humor izvikali za predsednika Jugoslavije. Tačnije: Srbije, jer su Crnogorci ostali odsutni duhom, a Milanče Milutinović se ionako nije važio, što kažu deca kad se igraju. Vekovi su od tad prošli i mutno se sećam da smo međeda jedva za uši nekako na krušku izvukli. Nije voleo revolucionarno nasilje", priseća se Vasić, čiji bi značaj u postavljanju Miloševićevog naslednika, eto, ostao i dalje prikriven, da sam Vasić nije rešio da progovori posle devet godina (urođene skromnosti radi, Vasić koristi prvo lice množine, pa kaže "izvukli", ali nemojte da vas kurtoazija zavara, ipak je on najzaslužniji za dolazak "međeda Koštunice" na "krušku").

Uzgred, velika je šteta što Vasića niko nije pozvao na "Farmu": kakav bi to rijaliti šou bio, sa čovekom koji izvlači međede!

Isti list, "Danas", objavljuje istim povodom i intervju sa predsednikom LDP Čedomirom Jovanovićem[3], koji je juče, opet iz istog razloga, gostovao u udarnom terminu na RTS-u. Čisto da publika nema dilemu ko je bio glavni tog petog oktobra. Uz Miloša Vasića, normalno.

I uz Zorana Živkovića, bivšeg saveznog ministra unutrašnjih poslova i republičkog premijera, koga bismo zaboravili u njegovim vinogradima da ovih dana nije iskakao i iz frižidera, okrivljujući pogađate koga – međeda – za neispunjena DOS-ovska obećanja. Žarko Korać, Rasim Ljajić i Dragoljub Mićunović jedno vreme su se nosili sa Živkovićem i uspešno mu parirali po broju gostovanja, intervjua i izjava povodom devetogodišnjice petog oktobra, ali na kraju su posustali, pa je „drugi demokratski premijer“ Srbije (prvi posle prvog) ipak postao šampion ovog jubileja.

Našlo se, u petooktobarskoj nostalgiji, mesta i za Velju Ilića, pa i Tomu Nikolića i Ivicu Dačića. Svi su nam se juče prošetali pred očima, podsećajući nas na dan kada je Slobodana Miloševića pobedio "kandidat DOS-a".

Svi, osim – Vojislava Koštunice.

To je vrlo rečita slika Srbije, devet godina posle velikog izbornog obračuna Koštunice i Miloševića, dva najznačajnija predsednika koja smo imali između Josipa Broza i Borisa Tadića. Slika u kojoj su sudbine tadašnjih takmaca Miloševića i Koštunice i dalje neobično povezane: prvom ne daju da umre, drugom ne dozvoljavaju da živi. Prvi mora da ostane prisutan u javnosti, kao večito opravdanje za sve promašaje, laži, prevare, pljačke, poraze i poniženja koja su nas snašla od petog oktobra 2000. naovamo; drugi je praktično proteran iz javnosti, kako bi predsednik Tadić mogao pomoću "niti nasilja" da povezuje njegove arhivske izjave sa ubistvom Brisa Tatona.

U rijaliti šou programu koji se zove Srbija, glavne uloge u epizodi "Peti oktobar" igrali su Koštunica i Milošević. Jedan je bio glavni pozitivac, drugi ultimativni negativac. Zato bih, makar time prekršio Zakon o informisanju onakvim kakvim ga izgleda shvataju "Blic" i B92, o godišnjicama petog oktobra više voleo da čujem i pročitam šta ima da kaže Vojislav Koštunica, nego šta mi poručuju živkovići, jovanovići, mićunovići, ilići, ljajići, Miloš Vasić... Osim ako me ne ubedite da ono ipak beše bio Bjela što je na kraju balade rasporio zlog imperatora Komoda. 


 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner