Komentar dana | |||
Bojkotom do ravnopravnosti! |
![]() |
![]() |
![]() |
utorak, 30. avgust 2011. | |
Po pitanju nastave u školama, diskriminisana je većina, jer čak i po rezultatima pokradenog popisa, većina građana u Crnoj Gori govori srpski. Oni koji se kunu u demokratski i građanski koncept državnog uređenja, a to su čelnici SDPS-a (DPS+SDP), bez imalo skrupula zanemaruju volju većine i nameću silom svoje jezičko nedonošče i čudovište, koje se sastoji od nekoliko desetina arhaičnih riječi. Čak i oni koji zagovaraju uvođenje tzv. crnogorskog jezika, rade to na čistom srpskom, kao npr. predsjednik DPS-a Milo Đukanović u nedavnom intervujuu Milomiru Mariću. Vlasti Crne Gore i ne skrivaju svoju namjeru da nasilno asimiluju srpski narod i promijene mu identitet: nacionalnu i vjersku pripadnost, jezik, pismo, pa i prošlost. Pri tome se ne libe nikakvih nečasnih radnji. Protjeruju iz programa književnosti u školama sve srpske pisce, pa čak i Njegoša, a uvode polupismene anonimuse. Ako oni žele da njihova djeca uče novokomponovani jezik, sa arhaičnim riječima i slovima, da izučavaju književne anonimuse umjesto Njegoša i Nobelovca Andrića, ako žele da uče falsifikovanu istoriju i Mi Srbi želimo da naša srpska djeca uče predmet koji se zove ''srpski jezik i književnost'' i da uče sve školske predmete na tom istom jeziku, da iz istorije uče stvarnu istoriju, da iz geografije uče da je Kosovo i Metohija sastavni dio Srbije, privremeno otet voljom Amerike i njenih satelita iz Evrope. Zato ne možemo i ne smijemo prihvatiti da se u ime naše djece odreknemo našeg identiteta. Zbog toga se makar i bojkotom nastave u školama moramo izboriti da srpska djeca ostvare u Crnoj Gori ona prava koja albanska djeca imaju već decenijama, a to je pravo na školovanje na svom jeziku od vrtića do fakulteta. (Autor je srpski odbornik u SO Bar) |