Pozivanje na širenje optimizma samo je izraz ideološkog ćorsokaka, nemoći i nespremnosti da se osmisli produktivan kritički dijalog o najvažnijim pitanjima našeg društva. Nije slučajno rečeno da su pesimisti u stvari samo dobro obavešteni optimisti.

Srbija je odavno postala regionalni El Dorado za imućnu i nezasitu manjinu, odnosno konc-logor za ojađenu većinu. Površna statistika može da zamaskira tu tragičnu činjenicu, ali profesionalni novinari, urednici i analitičari ne bi smeli da se zadovoljavaju površnom statistikom.

Proteći će još mnogo vode dok ne isplivaju konkretni dokazi da se Hrvatska i Republika Srpska mogu naslanjati jedna na drugu kao prijateljske i partnerske strane, ali u prvoj posjeti hrvatskog predsjednika Banjaluci u ovom trenutku treba vidjeti i fakte koji ohrabruju.

Do juče su naši istaknuti privrednici bili nezaobilazni partneri vlade. A sada je „u kiparskom prosvetljenju“ i predsednik Republike uvideo da novac zarađen u Srbiji iznose upravo oni koji su oslonac ekonomske politike.

Srećom, na zapadu je deo intelektualne javnosti, koji se na svakom koraku suočava sa ogromnim pritiskom, shvatio ovaj obrazac. Među njima je i Dajana DŽonston, istaknuta intelektualka i istinski borac za ljudska prava koja je rođena u Minesoti 1934. god.

Kapetan Dragan živi mnogo života. U jednom, on je australijski trener golfa. U drugom, on je poznati humanitarac, dobročinitelj Srpske pravoslavne crkve, srpskog naroda i dece palih drugova. U trećem, on je zaljubljenik u pesmu, more i reke.

Na ovaj način jedan verski vođa pokušava da racionalizuje svoj politički angažman, kao vanredno sredstvo u vanrednim prilikama, i to je situacija koja mu daje za pravo da se upliće u politiku na najprizemniji način.

Bošnjacima iz više razloga odgovara nepromijenjeno stanje, odnosno stanje koje je utvrđeno popisom iz 1991. godine, jer se izborni postupak i sve drugo u javnom životu što proističe iz konstitutivnosti naroda u BiH, temelji na popisu iz 1991. godine.

Da je Mišić pravovremeno sprečen da baklju unese na Marakanu, ne bi imao čime da povredi Trajkovića. Dakle, Mišić je nesporno kriv za nešto. Siguran sam da nije za „ubistvo u pokušaju sa umišljajem“ kao što to kaže sudija Lazović, ali njegova krivica je ovde periferna.

Nije samo smrt dokaz da ovde nema (zajedničkog) života! Već je poznato da bošnjački predstavnici u zajedničkim institucijama BiH svaku zgodnu priliku koriste kako bi svoju istinu i interese promovisali kao zvanična državna stajališta.