Istina i pomirenje na ex-YU prostorima | |||
O dve izjave predsednika Nikolića |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 11. jun 2012. | |
G. Nikolić nije o Vukovaru izrekao ništa osim jedne istorijski tačne činjenice. Nadajmo se da će jednog dana postaviti i pitanje odgovornosti za zločine nad civilnim stanovništvom Vukovara posle dolaska HDZ na vlast i proglašenja nezavisnosti Republike Hrvatske. I u pogledu Srebrenice, g. Nikolić zna istorijske činjenice. On sigurno zna za važnost grada Srebrenice u srpskoj srednjovekovnoj državi, u srpskoj despotovini Stefana i Đurđa Smederevca. Verovatno zna i statističke podatke o stanovništvu Srebrenice u prošlosti (citiraću knjigu „Stanovništvo Bosne i Hercegovine“, uredio akademik Jovan Radonić, posebna izdanja SANU, knjiga CCXXIX, Beograd 1955). Kao što je poznato, Srebrenica je, do genocida nad Srbima u Drugom svetskom ratu, imala blagu većinu pravoslavnih Srba (uz deo muslimana, koji su se smatrali Srbima). Poznato je, da je po zvaničnom proračunu turske carevine iz 1865. g. nahija Srebrenica imala 14.329 muških glava: 7.216 pravoslavnih i 7.113 muslimanskih. Poslednji popis uoči II sv. rata je u srezu Srebrenica iskazao 35.210 stanovnika: 17.766 pravoslavnih, 17.332 muslimana, 103 katolika i 9 ostalih. Posle II svetskog rata i genocida nad Srbima u NDH, Srbi u Srebrenici su ostali u blagoj manjini. Zašto je iza 1950 etnička slika Srebrenice stalno menjana na štetu srpske populacije trebalo je pitati Josipa Broza i njegovu kliku. Streljanje ratnih zarobljenika jula 1995. svakako je zločin. Zločin je i ubijanje 3.287 Srba u Srebrenici i okolini, u razdoblju 1991–1995. Za razliku od streljanja u julu 1995, žrtve na srpskoj strani su bile ne samo muškarci već i žene i deca a način ubijanja je često puta bio mnogo jeziviji od streljanja i pre bi odgovarao kvalifikaciji sistematskog genocida. Ni o Srebrenici predsednik Nikolić nije izrekao ništa osim jedne vrlo umerene i tačne konstatacije. |