Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Slučaj Golijan - genocid u Pilici?!
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Slučaj Golijan - genocid u Pilici?!

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Durmanović   
četvrtak, 16. septembar 2010.
(Novi Reporter, Banjaluka, 15.9.2010.godine) 

Prošle sedmice optuženi Vlastimir Golijan priznao je da je “kriv za genocid u Srebrenici” i tako postao prvi srpski pokajnik koji je prihvatio optužbu da se u Srebrenici dogodio genocid nad bosanskim muslimanima nakon operacije Vojske RS “Krivaja ‘95” u julu 1995. godine. Pre Golijana, krivicu za zločine nad srebreničkim Bošnjacima priznali su i Hrvat Dražen Erdemović, a pre nekoliko meseci i njegov sunarodnik Marko Boškić, ali oni nisu prihvatili krivicu za genocid, već za zločin protiv čovečnosti, s tim da su se nagodili sa tužiocima da svedoče protiv ostalih optuženih.

Golijanova računica: mladost-ludost

Zajedničko za Erdemovića, Boškića i Golijana je to što su svi bili pripadnici famoznog 10. diverzantskog odreda VRS, odgovornog za streljanje zarobljenih Bošnjaka u Srebrenici. Odgovornim za te zločine među prvima ih je označio general Radislav Krstić. Epilog je manje-više poznat: Krstić je, ipak, osuđen za saučesništvo u genocidu, iako je za glavne krivce imenovao generala Ratka Mladića, pukovnika Ljubišu Bearu, Mladićevog ađutanta majora Dragomira Pećanca, te već pomenute “diverzante”; Erdemović je u Hagu dobio pet godina zatvora, Boškić u Sarajevu 10 godina zatvora, naredbodavci koje Erdemović pominje do danas nisu uhapšeni, a do skora to nisu bili ni mnogi njihovi saborci koje su okrivili.

No, pošto je, nekako baš ovog leta, odjednom poraslo interesovanje za Erdemovićeve i Boškićeve drugove, ubrzo su pohapšeni Franc Kos, Zoran Goronja, Stanko Savanović-Kojić i već pomenuti Golijan. Golijan je odmah počeo i da pregovara o krivici, ali sporazum nije postigao. Zašto - ostaje tajna. A zašto je, nakon svega, odlučio da postane prvi dobrovoljni krivac za genocid - ostaće, za sada, još veća, teško objašnjiva misterija. Tu, navodno, preovlađuje lična računica po kojoj se ovaj pokajnik nada manjoj kazni, jer u vreme izvršenja krivičnog dela nije bio napunio 21 godinu, što ga uverava da bi mogao da prođe s kaznom ne većom od 15 godina zatvora. No, o toj računici poslednju reč daće  Sud BiH. A ni Golijanov branilac, advokat Rade Golić ne daje dodatna objašnjenja.

„Moj branjenik je odmah nakon hapšenja nameravao da prizna krivicu za radnje za koje je optužen. Kao branilac bio sam upoznat o nameri izjašnjenja optuženog Golijana i upozorio sam ga sa posledicama ovakvog izjašnjenja. Da li je razumeo posledice izjašnjenja, odlučiće Sud BiH. Razlozi za ovakvo izjašnjenje su izbegavanje ponovog traumatizovanja žrtava prilikom svedočenja, te nepotrebno trošenje novca poreskih obveznika. Ukoliko sud prihvati ovo izjašnjenje, odbrana je već spremna da izvede dokaze u kontekstu olakšavajućih okolnosti na strani optuženog Golijana. Ne postoji nikakav dogovor 'ispod žita' o visini kazne sa Tužilaštvom BiH i njegovom eventualnom svedočenju. Presuda po ovom izjašnjenju ne može imati nikakve posledice po druge optužene, što je značajno istaći u kontekstu 'iznenađenih' branilaca. Ovo je nesporna sudska praksa Suda BiH na kojem branim već više od pet godina. Stoga su, zaista, neprimerene izjave advokata drugih optuženih koje unose zabunu kod javnosti i nepotrebno otežavaju ionako težak položaj mog branjenika i njegove porodice“, naveo je Golić u svojoj pisanoj izjavi medijima.

U optužnici podignutoj protiv Kosa, Goronje, Golijana i Kojića navodi se, inače, da su “Kos u svojstvu komandira 1. bijeljinskog voda 10. diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS, te ostala trojica u svojstvu pripadnika istog odreda, učestvovali u streljanju više od 800 bošnjačkih muškaraca i dečaka iz zaštićene UN zone Srebrenica, koji su dovoženi na mesto pogubljenja, na ekonomiju - farmu Branjevo”. Reč je o streljanju bošnjačkih zarobljenika u Pilici kod Zvornika, o čemu je davno govorio Erdemović.

“Golijan, najverovatnije, nema svesti o tome, niti zna šta je genocid. Ovo priznanje izazvaće seriju novih hapšenja i mnogi će sada posmatrati to kao `gotovu stvar`”, smatra advokat Duško Tomić, branilac prvooptuženog Kosa. Tomić, međutim, ne spada u pravnike koji osporavaju da je u Srebrenici izvršen genocid, već samo namerava da spase svog klijenta od te optužbe, i to tako što nudi Kosovo priznanje za učešće u streljanju u zamenu za manju kaznu. Pritom, iznosi argumente koji deluju fantastično i za Haški sud, a kamoli za Sud BiH.

„Ja imam dokument, strogo poverljiv, u kojem je specijalni podatak koji je Fikret Muslimović uputio Aliji Izetbegovižu neposredno nakon boravka komandanta UNPROFOR-a generala Filipa Moriona u Srebrenici 1993. godine. Iz tog dokumenta se vidi šta Ratko Mladić namerava uraditi sa Srebrenicom i Žepom. U to vreme, dakle, bilo je jasno šta će se dogoditi sa Srebrenicom, samo je bilo pitanje dana. Ovako, stoji u tom izveštaju: 'Sad nas je zaustavio Morion, ali neće još dugo. Mi nećemo oprostiti Srebrenici i Žepi i neće biti zarobljenika'. Tako, otrilike, stoji u tom izveštaju. U to vreme, Franc Kos je bio pripadnik Armije RBiH u Tuzli. Dakle, Kos ne može napraviti genocid, jer nema svesti o planu, jer je plan, očigledno, napravljen još 1993. godine. Kos je spreman da prizna zločin koji se dogodio tamo, ali ne genocid, jer, zapravo, nije Kos pravio plan, niti je znao za plan etničkog uništenja Bošnjaka“, kaže Tomić.

No, Tužilaštvo BiH, kako stoje stvari, nije nikako moglo da se složi sa premisama koje Tomić iznosi, što ni ne čudi, ako se ima u vidu da osnov za svoje optužnice crpi iz „gotovih“ presuda Haškog suda, odnosno iz iskaza kao što su Erdemovićev i Boškićev, iako se, recimo, među njima može videti razlika u stotinama streljanih Bošnjaka. Tako da još treba sačekati i čuti brojku koju će izneti Golijan. Pritom, nema mnogo sumnje u to da Vlastimir Golijan ne zna o čemu govori kada tvrdi da je saučesnik u genocidu. Prosto zato što je reč o običnom pripadniku 10. diverzantskog odreda koji teško da je mogao i naslutiti da li postoji nekakav genocidni plan, sem ukoliko se nije naknadno „dosetio“ kako se u njemu samom pre 15 godina u Pilici „probudila“ genocidna namera da pobije što više srebreničkih Bošnjaka, na koju je potom bio sasvim „zaboravio“.

Advokat Miodrag Stojanović, branilac Dragana Jokića i bivši kobranilac Ljubomira Borovčanina koji su za zločine u Srebrenici osuđeni u Haškom sudu, mišljenja je da Golijanovo priznanje krivice neće otežati položaj samo Golijanu, već i da će neminovno uticati na tok suđenja Kosu, Goronji i Kojiću. „To je jedna vrlo posledična odluka, pre svega po njega i njegovog branioca, jer se priznanjem krivice odriče prava na suđenje. Takva odluka biće posledična i po sve ostale predmete, jer on svojim priznanjem prihvata da je na prostoru Branjeva i Pilice počinjen genocid, a time i genocid na prostoru Srebrenice. Sigurno je, međutim, da to ne oduzima nama pravo da u drugim predmetima nastavimo da tvrdimo da u Srebrenici nije počinjen genocid“, kaže Stojanović.

Streljanje u Pilici: frljanje brojkama

Za Stefana Karganovića iz Istorijskog projekta „Srebrenica“ svrha nagodbi, kako u Hagu tako i u Sarajevu, nalazi se u izbegavanju rizika suđenja i relativno poštenog, javnog pretresa činjenica. “Tako nešto moglo bi biti fatalno, jer bi sigurno odvelo u nepredvidivim pravcima i pretilo bi da sruši brižljivo izgrađenu lažnu konstrukciju srebreničkih događaja, uključujući i njen glavni sastavni deo, na kome se temelje mnoge dugogodišnje osude i ’činjenični nalaz’ Haškog tribunala, a to je iskaz Erdemovića. Druga, podjednako važna svrha je da se pod pretnjom drakonskih zatvorskih kazni, ili još gorih posledica, osumnjičeni privole da potpišu lažni iskaz o ‘činjenicama’ koji će sastaviti Tužilaštvo na način koji njemu odgovara tako da će u svemu što je bitno ti iskazi biti sinhronizovani sa svedočenjem ’krunskog svedoka’ Erdemovića. Ova limunada sastoji se ne samo iz neutralisanja potencijalne opasnosti koja preti od nekontrolisanih izjava preostalih pripadnika Odreda, već i u njihovom aktivnom korišćenju: pre svega, da se prvobitna lažna konstrukcija održi, ali pored toga da se sada pomoću njihovih lažnih iskaza ona još dodatno utvrdi i pojača”, smatra Karganović.

Navodeći primere “rupa” u Erdemovićevom svedočenju, koje obuhvata zločinačko učešće i Boškića, Kosa, Goronje, Kojića, Golijana, te još trojice koji još nisu uhapšeni, mada su neki nadohvat ruke - Brano Gojković, Zijad Žigić i Aleksandar Cvetković - Karganović najpre podseća na izveštaj forenzičkih stručnjaka Haškog tribunala prema kojem su na mestu zločina u Pilici bili pronađeni posmrtni ostaci 137, a ne 1000 ili 1200 osoba.

“Poređenja radi, treba pogledati paragraf 763 prvostepene presude u predmetu Blagojević i Jokić. Tamo se opisuje streljanje zarobljenika u školi Grbavci, kod Orahovca. Na strani 219 te presude piše da je tamo streljano 1000 lica, što je manje od 1200, za koje Erdemović tvrdi da su streljani u Pilici, i što je Tribunal na osnovu njegovog iskaza usvojio kao verodostojnu činjenicu. Čudna stvar je sledeće: u paragrafu 763 kod Blagojevića stoji da je streljanje grupe od 1000 kod Orahovca počelo 14. jula posle podne, trajalo celo veče, a zatim i celu noć sve do 05.00 ujutru 15. jula. Postavlja se logično pitanje: kako je - po Erdemoviću - u Pilici moglo da se strelja 1200 ljudi za samo pet sati, dok je na drugom mestu trebalo tri puta više vremena da se strelja 1000 ljudi ?”, pita se Karganović.

Posebno je pitanje to što se sada u predmetu Franca Kosa i ostalih brojka streljanih smanjuje na 800, dok se u Boškićevom priznanju pominje “više stotina”. To, naravno, ne umanjuje težinu zločina u Pilici i drugim mestima, ali se sa takvim frljanjem brojkama i kontradiktornim iskazima samih “diverzanata” teško može ozbiljno održati tako teška optužba kao što je genocid. ”Iznuđeno hapšenje i - pod ko zna kakvim pritiscima, ucenama i pretnjama - nagađanje sa masovnim ubicama samo da bi o ključnim pojedinostima svoga zločina oni ćutali - nepošten je i bahat, ali istovremeno i očajnički potez.  Za to u engleskom jeziku postoji savršen naziv: ‘damage control’ - ograničavanje štete”, zaključuje Karganović.

Karganović je danas samo jedan u nizu pravnika koji iznose ozbiljne sumnje da se kalkuliše u razotkrivanju srebreničke tragedije, pri čemu se čak i doziraju hapšenja pripadnika 10. diverzantskog odreda. Tako je komandant tog odreda Milorad Pelemiš nesmetano davao intervuje štampanim medijima, dok su neki, poput Zijada Žigića na sarajevskoj Federalnoj televiziji, nedavno čak i javno govorili da su pripadnici odreda dobijali po deset nemačkih maraka po glavi ubijenog zarobljenika. Nakon toga, niti su ovi bili hapšeni, niti su udruženja bošnjačkih žrtava glasno protestovala.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner