Srpski nacionalizam negira crnogorski nacionalni, kulturni i vjerski identitet

(Pobjeda, 13. 7. 2011)

Crna Gora je tokom pet godina obnovljene nezavisnosti očuvala i osnažila stabilnost uprkos tome što je do obnove nezavisnosti došla u uslovima ostrašćene političke, pa i nacionalne raspolućenosti. To je, ključna referenca Crne Gore pred međunarodnom javnošću, utoliko razumljivija kad imamo u vidu regionalnu pripadnost. Ne manje važan od toga je, ne pretjerujem, i fascinantan ekonomski dinamizam ostvaren posebno u predkriznim godinama. Zbog budućnosti ne smijemo zaboraviti – to je postignuto zahvaljujući snažnom prilivu inokapitala, naročito onog u vlasništvu najrenomiranijih svjetskih investitora, ali i, na tom talasu probuđenog, preduzetničkog samopouzdanja naših građana. A, složićete se, to i nije bio znak raspoznavanja Crnogoraca u dugoj istoriji našeg trajanja. Od umijeća našeg društva, počev od Vlade, da na izmaku globalne krize brzo obnovimo taj razvojni polet, zavisiće kako će ova zemlja izgledati u bližoj i daljoj budućnosti. Resurse imamo, kapitala ima nešto u Crnoj Gori, a u svijetu napretek – kaže Milo Đukanović, predsjednik Demokratske partije socijalista u prazničnom intervjuu Pobjedi.

POBJEDA: Kapitala vani ima, ali ne manjka ni u Crnoj Gori kritike na račun projekata i novca koji dolaze spolja.

ĐUKANOVIĆ: Ako budemo racionalni i odgovorni i obezbijedimo ljudima koji znaju, mogu i hoće da dio naših resursa, razumljivo, uz poštovanje principa održivog razvoja, stave u funkciju, imaćemo uskoro u Crnoj Gori, punu zaposlenost, a standard svakog pojedinca može rasti ne sporo i postupno, nego skokovito.

Ako, nastavimo, tradicionalno, po medijima i javnim debatama, uključujući i parlament, da „kastigamo“ svakog domaćeg i stranog investitora, oni će svoj kapital imati gdje da upotrijebe i van granica Crne Gore. A mi ćemo nastaviti da se mučimo sa realizacijom projekata, kao što je recimo, bio regionalni vodovod za Crnogorsko primorje koji se „gradio“ pola vijeka, a pokazalo se da ga je bilo moguće napraviti za dvije tri godine. Za mene ovo će biti ključni izazov Crne Gore, posebno Vlade, u narednom periodu.

POBJEDA: Kako vidite proces evroatlantskih integracija? Ide li to tempom koji ste očekivali?

ĐUKANOVIĆ: Proces našeg približavanja punopravnom članstvu u EU i NATO – bio je veoma dinamičan. Prije pet godina ova zemlja nije bila na mapi svijeta. A evo, već godinu dana ona je država kandidat za članstvo u obje te prestižne asocijacije. To je rezultat izuzetnih reformskih ostvarenja Crne Gore posljednjih godina. Svakako, i administrativnih reformi koje realizujemo. Ali, i onih koje su se događale kao uzgred, koje mi možda nijesmo saldirali kao reforme, ali svijet jeste: i to što smo znali 1999. da ne srljamo u rat sa NATO; i to što smo uvođenjem najprije marke pa eura, pokazali da želimo da živimo od realne ekonomije, a ne da se samoobmajujemo štampanjem novca; i to što smo učinili sve da sa susjedima izgradimo odnose povjerenja i poštovanja..... i da ne nabrajam sve, do načina rješavanja državnog statusa. U NATO ćemo, očekujem ući za nekoliko godina i to smatram krucijalno važnim za našu i budućnost Zapadnog Balkana. To će učiniti izvjesnijom stabilnost našeg regiona.

U odnosima sa EU čekaju nas zahtjevni pregovori i izazovi daljih reformi našeg ukupnog sistema. Ali, paralelno sa tim – predstoji period unutrašnje konsolidacije EU. EU mora ideju daljeg ujedinjenja evropskog kontinenta jasno prepoznati kao svoju potrebu, kao uslov vlastite stabilnosti i konkurentnosti na globalnom planu. Da bi se vratila tom razmišljanju, EU, će opomenuta finansijskim i ne samo tim problemima, morati proći fazu temeljne unutrašnje konsolidacije. Dakle, u toj najbližoj budućnosti, dopadalo nam se ili ne, brzina našeg kretanja ka punopravnom članstvu u EU neće zavisiti samo, možda čak ni presudno, od kvaliteta i brzine naših reformi. Pa, ipak, mi treba da uradimo sve ono što je do nas, što brže i što kvalitetnije. Jer, kao članica EU ili bez toga, jednako ćemo željeti da živimo kvalitetom života razvijene Evrope XXI vijeka.

POBJEDA: Regionalna politika bila je proteklih godina okosnica crnogorske državne politike. Kako danas vidite region kada ste se povukli sa dužnosti predsjednika Vlade. Ključni problemi i dalje su neriješeni?

ĐUKANOVIĆ: Region je danas u boljem stanju nego prije 20 godina kada su započele tektonske političke promjene kod nas, u evropskom okruženju i na globalnoj sceni. Sve države regiona svoju budućnost vide u EU… Neke su već članice, Hrvatska će to uskoro postati. One koje to još nijesu, obavile su respektabilan dio adaptacije svojih sistema za budući život u ujedinjenoj Evropi. Sa izuzetkom Srbije, sve države regiona svoju budućnost vide i u NATO-u. I, to sliku regiona čini pouzdanijom i perspektivnijom nego ranije. Pa, ipak, u pravu ste, dosta je još otvorenih i složenih pitanja, koja, imajući u vidu, takoreći, donedavnu ratnu isto riju Balkana, i dalje zabrinjavaju. Prije svega Bosna i Hercegovina. Tu je najmanje suštinskog napretka. Tom državom se i dalje upravlja na način koji ne služi na ponos evropskoj demokratiji. Sve zato što vijeme od Dejtona do danas nije najproduktivnije iskorišćeno. Zato i danas BiH nema institucije koje su spremne da ponesu odgovornost za budućnost svojih građana. Time ni da preduzmu makar onaj obim reformi koji će tu državu približiti EU i NATO alijansi. A, u slučaju Bosne, to je i važan preduslov njenog opstanka. I, tu se mora pojačati i jasnije profilisati međunarodna akcija. Ona mora poći od dva ključna susjeda BiH; u nju moraju biti uključeni svi najvažniji međunarodni činioci čiji se interesi prelamaju u Bosni; ona mora biti oročena i tako profilisana da vidljivo vodi osposobljavanju domaćih institucija do njihove pune spremnosti da preuzmu odgovornost u doglednoj budućnosti. Takođe, nužno je pomoći da se brže prevaziđe makar, onaj nivo problema u na relaciji Srbija – Kosovo – koji i jednima i drugima odvlače pažnju od osnovnih obaveza. Dakle, nije presudno važno da Srbija odmah ozvaniči priznanje kosovske nezavisnosti. Ali, jeste da shvati da je to rješenje do danas prihvatilo preko 70 članica OUN, među njima i mnoge od najuticajnijih i da se ono neće korigovati. Takođe, važno je da vlasti na Kosovu shvate da ne treba da brane svoju nezavisnost od ideje podjele iz Beograda, nego da vrijedno rade na izgradnji institucija, povratka izbjeglica, zaštiti prava manjima, ekonomskom prosperitetu. I, da i jedni i drugi doprinesu potpunijoj regionalnoj saradnji, bez koje će evropska i evroatlanska budućnost Zapadnog Balkana biti usporena. Tu je i pitanje Makedonije. Na njen višegodišnji zastoj u integraciji kao da se zaboravilo. A, to je problem koji izlazi iz okvira međususjedskih čarki oko istorije i imena. Na tom pitanju se potencijalno aktueliziraju mnoge ideje koje su koliko do juče bile fatalne za stabilnost Balkana i živote mnogih ljudi.

POBJEDA: U toku je priprema zvanične posjete premijera Igora Lukšića Beogradu gdje će, vjerovatno, biti ocijenjeno da su „odnosi Crne Gore i Srbije dobri i da ih treba unaprijediti.“ Sa druge strane Srbija i dalje radi ono što je radila i ranije – gleda da podmetne nogu Crnoj Gori na evropskim adresama. Šta je izlaz iz takve situacije? Šta Crna Gora može da učini?

ĐUKANOVIĆ: Da nepokolebljivo slijedi svoj interes. I, da sve do svete granice svog interesa, preduzima konstruktivne inicijative za razvoj najboljih odnosa sa svim susjedima. U odnosu Srbije prema Crnoj Gori malo se toga mijenjalo, uključujući i noviju istoriju. Srpski velikodržavni nacionalizam –kao dominantna ideologija tamošnje političke javnosti, ko god da je na vlasti, i dalje svojata Crnu Goru i negira crnogorski nacionalni, kulturni i vjerski identitet. Sa kratkom i, upravo u slučaju Crne Gore i nepotpunom pauzom, oročenom, nažalost, prekratkim državničkim i životnim trajanjem Zorana Đinđića, svo vrijeme i u novijoj državnoj politici Srbije obilježeno je ili otvorenom demonstracijom velikodržavničkog nacionalizma, ili, najmanje neskrivenom koketerijom sa tom idejom koju kontinuirano održavaju crkveni, akademski, kulturni, i drugi „elitni” krugovi javnosti Srbije. I, to se neće promijeniti makar ne u budućnosti do koje mi možemo segnuti. Na sreću ne moramo se previše ni osvrtati na takve ambicije, jer sad imamo svoju kuću i sve poluge svoje budućnosti u svojim rukama. Međutim, ne smijemo se ni dati zavarati, kobajagi bratskim preporukama tipa: dobro, nezavisni ste, ali okanite se priče o nacionalnom identitetu, o svojoj kulturi, o crkvi, o jeziku. Jer, svi koji nas to savjetuju ne rade to iz bratskih pobuda nego ostavljaju šanse nekome da nas za 10 ili 20 godina opet pita: pa dobro, pošto smo u svemu isti što će nam dvije srpske države jedna pored druge? A, to znači novi krug u prazno. Dobro došli u 1918….

POBJEDA: DPS je imao nekoliko faza gledano prema prioritetima očuvanje Jugoslavije – odupiranje Miloševiću – borba za obnovu nezavisnosti – konsolidacija države i evroatlantske integracije. Proljetos je na Kongresu stranke podmlađeno rukovodstvo. Je li to uvod u razdoblje u kojem bi mogli biti drugačije postavljeni neki strateški pravci odnosno prioriteti? Da li bi borba protiv kriminala mogla biti prioritet u predstojećem razdoblju?

ĐUKANOVIĆ: DPS je, prije svega, partija koja je ovom narodu vratila državu i dostojanstvo. Prethodno, partija, koja je, vršeći vlast u najtežoj deceniji novije istorije, Crnu Goru kao jedinu ex JU republiku sačuvala od rata i međuetničkog istrebljenja. Znam da ovo podsjećanje iritira mnoge koji svoju „slobodoumnost“ ispoljavaju usiljenom kritikom naše partije i vlasti, ali ja ću ih, baš zato, time motivisati na nove „intelektualne“ uzlete. I, dodatno priupitati: koliko je u biračkoj javnosti težila ideja obnove nezavisnosti dok ste vi njome politički kormilarili? Naše strateško određenje je da Crna Gora u bliskoj budućnosti postane slobodno, pravno uređeno i bogato društvo, tako kakva su već razvijena evropska društva. I, ne vidim potrebu za revizijom tog cilja. Na putu do njega Crna Gora će postati i punopravan dio evropskih i evroatlanskih integracija. Naravno, i borba protiv kriminala i korupcije je važan dio napora da se dođe do tog cilja. Napora koje vlast predvođena DPS uspješno preduzima. I, sa kojima će, ubijeđen sam, još intenzivnije i uspješnije nastaviti. Naravno, tačno je, da DPS ne misli, poput nekih drugih političkih, čak, parlamentarnih partija da nam je to prevashodni ili čak jedini cilj. I, da svoju pravovjernost ideji integracija treba da dokažemo time što ćemo prinijeti žrtvu. Što veću – to bolje. Politički infantilno, da ne kažem budalasto. A, provincijski inferiorno, svakako. No, te partije i njihovi lideri potpomognuti antirežimski ostrašćenim medijima i dijelom nevladinog sektora, u hapšenju i progonu svih koji ih makar prisustvom opominju na njihovu limitiranost, očito vide i jedini smisao svog postojanja. U protivnom, kad ne bi bilo vlasti DPS, po čemu bi javnost za njih znala? Po nekom profesionalnom ostvarenju? Da se razumijemo: DPS neće nikome prinositi ni jednu žrtvu, ni krupnu, ni sitnu ribu. Jer je za nas sloboda svakog pojedinca najviša svetinja. I, time se ne poigravamo verbalno, nego to potvrđuju naši učinci. Zar ne vidite koliko je kritičara vlasti u ovih 20 godina nesrećno što ih niko nije utamničio. Da bi bili bar velikomučenici, kad ništa drugo nijesu uspjeli da ostvare za života. I, naravno DPS će se nepokolebljivo, kao i do sada, zalagati da zakon mora biti jednak za sve i da ga niko ne može nekažnjeno kršiti.

POBJEDA: Aktuelne su s vremena na vrijeme u tabloidnim medijima priče o podjelama u DPS-u. Sada smo ponovo u jednoj od tih faza.Vaš komentar.

ĐUKANOVIĆ: I, to je potvrda beznadežne inferiornosti tih vidovnjaka. Političkih i medijskih. Probali su već sve trikove kako pobijediti DPS: sastavljali su se, rastavljali, voljeli se, mrzjeli; bili su i NVO i partije; imali su i stare i nove lidere; neograničenu medijsku podršku tzv. nezavisnih medija; i finansijsku i medijsku iz susjedstva … i sve džabe. I, sad im je jedina nada raskol u DPS. Više nijesu ni zabavna, dosadna su naklapanja tipa: jesam li ja naložio hapšenje čelnih ljudi u Budvi da bih se obračunao sa Marovićem? Jesam li predlagao sastav Predsjedništva DPS koji je jednoglasno podržan na Glavnom odboru stranke, da bih marginalizovao potpredsjednike Vujanovića i Marovića? Da li njih dvojica podržavaju Vladu koju predvodi, opet potpredsjednik naše stranke Igor Lukšić?!? Sve same gluposti. Sa Filipom Vujanovićem i Svetozarom Marovićem se ne obračunavam nego sarađujem. Očigledno uspješno. I, međusobno se poštujemo, prije svega, shvatajući da svako od nas ima svoju važnost u svim dosadašnjim uspjesima DPS. Identičan je odnos i sa Željkom Šturanovićem. I, Igor Lukšić je čovjek koji je već duže od 10 godina u našem najužem državnom i partijskom rukovodstvu i apsolutno je zavrijedio šansu koju mu je DPS ukazala predlažući ga za premijera. Zato je zadnji tren da naši konkurenti shvate da uzrok njihovih neuspjeha nije jedinstvo u vrhu DPS, niti bi oni postali uspješniji našim nejedinstvom, koje jalovo priželjkuju. Što prije moraju shvatiti da je politika ozbiljan posao i da tu trikovi ne pomažu. Da se ne može pobijediti sjedeći u parlamentu naše države, krckajući apanaže dobijene iz susjedne države. Tako se može preživljavati, čak privremeno uživati u umišljaju vlastitog značaja bez pokrića ali sve je to obmana i samoobmana... Za povjerenje građana koje vodi do vlasti treba mnogo više.

POBJEDA: Pomenuli ste apanažu iz Beograda. Ko je konkretno dobija?

ĐUKANOVIĆ: Svih ovih godina dio opozicije koji je nastupao sa političke platforme protiv crnogorske nezavisnosti imao je svekoliku, uključujući i finansijsku podršku Srbije. Naravno, to su saznanja koja se teško mogu dokumentovati u pisanoj formi, ali imamo ih i u formi političkog priznanja naših partnera iz Beograda, čak i sa najviših političkih adresa. Novi prilog koji nas učvršćuje u takvim našim saznanjima su dokumenta koja su ovih mjeseci bila dostupna javnosti, a koja su sastavni dio sudskih spisa povodom procesa koji se pokreću u Srbiji. Imali smo prilike da nedavno pročitamo iskaz pred pravosudnim organima Srbije gospodina Slobodana Radulovića koji nedvosmisleno govori da je u tom vremenu, a ja bih kazao u čitavom vremenu, neprekidno u Srbiji bila živa akcija od strane državnih organa kojim su privredni subjekti i biznismeni gurani u pružanje podrške političkoj alternativi u Crnoj Gori. Dakle, onoj alternativi koja je pokušavala da na tim osnovama se tom podrškom dođe na vlast u našoj državi.

POBJEDA: Ne govorimo, naravno, samo o prosrpskim strankama u Crnoj Gori.

ĐUKANOVIĆ: Naravno. Postoje stranke koje su iznikle na političkoj platformi veoma bliskoj nekadašnjem Malom kabinetu Liberalnog saveza, a u međuvremenu su usrljale u velikosrpski nacionalizam ili su do te mjere obezličili svoju ideologiju da je danas potpuno jasno da je njihova jedina ideja vodilja sticanje novca.

POBJEDA: Kako ocjenjujete koaliciju sa SDP-om? Jesu li razlike koje se ispoljavaju u posljenje vrijeme uobičajene ili su nešto ozbiljnije?

ĐUKANOVIĆ: Ta koalicija je, svim što je u Crnoj Gori ostvareno u zadnjih 14 godina, opravdala svoje postojanje. DPS i SDP su prevladavali i mnogo krupnije razlike od nekih oko kojih se danas bespotrebno spotičemo. Sjetimo se samo razlika o državnom statusu u prvim godinama koalicije. Pa, razlika povodom Beogradskog sporazuma ili vezanih za uslove referendum. I, sve su one prevaziđene obostranom odgovornošću prema strateškim nacionalnim interesima Crne Gore. Mnoga pitanja koja su danas potencirana u javnosti kao rizična za opstanak koalicije mogu se prevazilaziti veoma lako – podrazumijevajućim partnerskim povjerenjem. U takva pitanja jedino ne ubrajam razlike koje se odnose na koncepciju razvoja Crne Gore. Za nas u DPS je otvorena tržišna ekonomija, zasnovana na privatnoj svojini jedini model ne samo bogatog, nego uopšte održivog društva. I, zato se zalažemo za donošenje odluka kojim će se osloboditi zarobljeni razvojni resursi kako bi se ova, a ne samo buduće generacije, mo gle ovdje živjeti bolje. Po nama prenaglašena briga da se pravo na odlučivanje o važnim razvoj nim pitanjima ostavi budućim generacijama znači izvjesno sa mo jedno: da ćemo im u nasled stvo ostaviti siromaštvo. Mjereno resursima – nezasluženo.

POBJEDA: Kako strateški vidi te Crnu Goru – kao zemlju koju će i dalje voditi koalicija DPS-a SDP-a i još nekoliko manjih stranaka, ili mislite da bi moglo da dođe do nekakve drugačije preraspodjele?

ĐUKANOVIĆ: Crnu Goru treba da vode partije koje imaju najve će povjerenje građana i koje ned vosmisleno dokazuju da im je in teres naše države na prvom mjestu. Što više partnera bude u takvoj koaliciji to će biti bolje za Crnu Goru. Naši kadrovski resur si biće izdašniji, a manje ćemo energije trošiti u ispraznim poli tikantskim nadmudrivanjima.

POBJEDA: DPS je na kongresu zauzela stav i u vezi sa pravoslavnom crkvom u našoj zemlji. Nakon nekoliko dana burnih reakcija, pogotovo iz Beograda, čini se da je DPS postigla na tom planu makar da pitanje statusa Mitropoliije crnogorsko-primorske više nije tabu. Čak je i mitropolit Amfilohije (Radović) govorio na temu eventualne autokefalnosti Mitopolije. Šta očekujete da bise moglo na tom planu događati u neposrednoj budućnosti?

ĐUKANOVIĆ: DPS je uoči Kongresa saopštila politički stav o jednom problemu koji opterećuje naše društvo. O problemu podijeljenosti zajednice pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori. Da je sreće, slažem se, time se ne bi bavile partije. Još tačnije, da je razuma taj problem ne bi ni postojao. Pa, ipak, postoji i traži rješenje. DPS nema instrumente da eliminiše taj problem, ali ima odgovornost da jasno kaže kojim putem bi, po nama, trebalo ići da se on prevaziđe. Vidio sam, to je iritiralo crkvu. Onu istu koja svakog dana, bez pardona, saopštava svoje sudove o par ekselans političkim temama. Ja im na tome ne zamjeram, jer smatram pravom svakog da na glas razmišlja o otvorenim društvenim pitanjima. Naravno, smatram da će civilizacijski razvoj u budućnosti neminovno donositi rješenja koja će značiti prevazilaženje podjela i negativnih strasti. Ne samo podjela aktuelnih među pravoslavnim vjernicima u Crnoj Gori, nego, nadajmo se i šire. Da će se pravoslavna crkva, globalno, oslobađati nacionalnih predznaka, u interesu vlastitog snaženja i homogenizacije svih vjernika koje animiraju vrijednosti pravoslavlja.

POBJEDA: Smatrate li da bi Amfilohije (Radović) mogao jednoga dana biti poglavar autokefalne crkve?

ĐUKANOVIĆ: Ne mislim o tome. Znam da bi autokefalna pravoslavna crkva posvećena dobru Crne Gore bila novi prilog stabilnosti naše države, time inpuls njenom demokratskom i ekonomskom razvoju. Kao što znam i da je na ovim prostorima kadrovska kombinatorika omiljena tema. Ali, sudeći po politici i veoma rizična. Sjetite se samo onih „vitezova nezavisnosti” ko su shvativši da će se referenduom održati, a da njih, vjerovatno neće zapasti zasluge koje sebi umišljeno pripisuju, uradili sve da on ne uspije. Neki su i do Vašingtona stizali da zamole da nam se demokratsko izjašnjava nje i zabrani. Valjda, dok oni ne osvijeste narod.

POBJEDA: Miomir Mugoša – ostaje li na čelu Podgorice još jedan mandat? Ostaje li i po cijenu da SDP ostane pri svom stavu?

ĐUKANOVIĆ: Miomir Mugoša je uspješan gradonačelnik Podgorice. Zbog toga uživa povjerenje naše partije. Kao što znate DPS je predložila podgoričkom parlamentu da mu obnovi mandat i ja vjerujem da će tako i biti. Žao mi je da SDP nije dio tog konsenzusa, ili, da, se makar ne drži logike partnerskog povjerenja, da dok smo u koaliciji, prihvatamo rješenja koja bilo koji od koalicionih partnera inicira za mjesta koja su im povjerena koalicionim sporazumom. To nije idealan princip koalicione vlasti, ali bolji ne poznajem. Alternativa je da jedni drugima rovimo po definisanim pravima, po kadrovskim sastavima, time i po dostojanstvu.

POBJEDA: Pola godine je prošlo od kako ste se povukli sa dužnosti predsjednika Vlade. Kako danas gledate na tu odluku?

ĐUKANOVIĆ: Ta odluka je bila ispravna. Posle 20 godina prepunih politike, javnost se zamorila mene na vlasti. A, ja sam se zasitio tog posla. U ovih pola godine događa se manje – više sve što se moglo pretpostaviti. Nastavljaju se i dobijaju na kvalitetu i dinamici procesi ekonomskog i demokratskog razvoja Crne Gore. Veći dio vremena nakon napuštanja Vlade, proveo sam ipak, u politici. Bilo je to realno očekivati i zbog nužne tranzicije vlasti i zbog partijskog kongresa. Nadam se da ću buduće vrijeme ravnomjernije dijeliti između politike i biznisa. I, da ću istrajati u namjeri da obezbijedim sebi više slobodnog vremena. Prevashodno time što su rezultati koje sam postigao vodeći Vladu i DPS probudili zavist onih koji su sebe vidjeli na mom mjestu i što su naše pobjede značile istovremeno njihove poraze. I, razumijem ih. Vjerovatno ni ja ne bih volio nekog ko me toliko uporno pobjeđuje: samo, što bih i tada bio objektivniji, više samokritičan i, svakako, vaspitaniji.

POBJEDA: Upravo su objavljeni popisni podaci o nacionalnoj strukturi naše zemlje i o jeziku. Ta tema bila je visoko politizovana. Vaš komentar.

ĐUKANOVIĆ: Na popis gledam kao na jedan važan državni, prevashodno statistički posao koji treba da ponudi precizne informacione podloge državnoj politici ili vlasti u našoj državi da uspješno vodi državnu politiku. Rezultati upućuju i potvrđuju ukupnu stabilnost Crne Gore. Kao što vidite nema nikakvih senzacionalnih obrta. Zajednički imenitelj svih promjena u posljednjih osam godina je da su te promjene odraz nove državne realnosti, da su to promjene koje nastaju na tragu definisanog državnog statusa Crne Gore kao nezavisne i međunarodno priznate države. Smatram da je za političku analizu prije svega zanimljivo to što se od jednog važnog statističkog posla pokušava napraviti ili pokušava simulirati politički ili preciznije rečeno kvazizborni događaj. Jer, podsjetiću vas da smo upravo u Crnoj Gori povodom popisa lansirali novu za sada u političkoj teoriji nepoznatu krilaticu „pretpopisna kampanja“. Ta „pretpopisna kampanja“ je trebalo da nekog ko ne zna ko je ubijedi u ono što mu kao identitetsko rješenje nude ostrašćeni politički lideri. Zašto su to radili? Zato što vjeruju da bi sa poželjnim statističkim iskazom mogli imati osnovu za nove političke manipulacije koje bi trebalo u bližoj ili daljoj budućnosti građane Crne Gore opet vratiti u dileme u kojima su već bili predugo, čitav vijek, do 2006. godine kada smo te dileme demokratski skinuli sa dnevnog reda i stvorili uslove da se umjesto time ubuduće bavimo kvalitetom života u državi Crnoj Gori. Nadam se da je ovo bio posljednji popis koji je, imajući u vidu kratkoću vremena od referenduma do danas, bio prepolitizovan, koji je pokušao da bude neka vrsta supstituta za izborni proces i da će se u godinama koje su pred nama samo učvršćivati stabilnost i proces ukupne demokratske emancipacije, godine u kojima će popisne aktivnosti obavljati kao redovni popisni zadatak.

POBJEDA: Je li povećanje broja građana koji se izjašnjavaju na jedan način, ili smanjenje onih koji se izražavaju na drugi važno kao nekakav vjetar u jedra državnoj politici, ili pak to ne doživljavate kao presudno.

ĐUKANOVIĆ: Zaista ne vidim da će uspjeh državne politike presudno zavisi od toga koliko će u Crnoj Gori biti Srba, Crnogoraca, Albanaca, Bošnjaka i Hrvata. Ja mislim da prosto treba uvažiti da je bogatstvo Crne Gore to što je ona multietnička i treba vjerovati u ono u što čini mi se nedovoljno vjeruju naši politički konkurenti, da ljudi bez obzira na nacionalni ili vjerski identitet Crnu Goru doživljavaju svojom državom, doživljavaju kao svoju šansu, za svoj ekonomski i ukupni prosperitet i razvoj i da su bez obzira na pokušaj političke manipulacije njihovim nacionalnim ili vjerskim određenjem oni spremni da vrijedno doprinose prosperitetu naše zajedničke kuće.