Početna strana > Prenosimo > Spremni da obuzdamo krizu
Prenosimo

Spremni da obuzdamo krizu

PDF Štampa El. pošta
Boris Tadić   
četvrtak, 30. april 2009.

(Večernje novosti, 30.04.2009)

Srbija ne može da zaustavi krizu, ne postoji čarobni štapić, niti konačno rešenje kojim će ona biti sprečena. Ali, kriza može da se prebrodi. Predsednik Srbije Boris Tadić uveren je da će dva paketa vladinih mera obuzdati ekonomski udar, a da će investicije i krediti pomoći da razvoj zemlje ne stane, a radna mesta budu sačuvana. Tvrdi, takođe, da Srbija ne klizi u dužničko ropstvo i da zemlja nije prezadužena.

- Prvi paket mera dao je rezultat, pre svega u odbrani kursa dinara. Učinjeno je dosta na stabilizaciji makroekonomske situacije i već treći mesec imamo stabilan dinar. Međutim, krizni udar je zahtevao i drugi paket mera, zasnovanih na uštedama u potrošnji, neophodnih za zaključivanje aranžmana sa MMF u iznosu od tri milijarde evra. Ovim intervencijama stvorili smo ekonomski ambijent u kojem je moguće ostvarivati strane investicije i održavati likvidnost preduzeća. Naši ekonomski potencijali biće preusmereni na prioritetne zadatke izgradnje infrastrukture i ulaganja u one oblasti koje mogu dati brže rezultate, poput energetike i poljoprivrede.

Jasno je da se stvarni dometi krize još ne osećaju i da se ne zna kako će ona izgledati u svom zenitu. Sprema li se, možda, i treći paket mera ukoliko se pokaže da je ono što je država do sada preduzela - nedovoljno?

- Ne postoji paket koji bi nosio neko sasvim novo rešenje. Nema čarobnih mera. Srbija je usvojila onu listu mera koje većina aktivnih vlada u svetu danas donosi. Naša vlada se ne razlikuje od drugih vlada koje reaguju na krizu. Postoje, međutim, kako u našem neposrednom okruženju, tako i u svetu, vlade koje nemaju nikakve mere, koje čekaju da vide kakvi će biti efekti krize i koliko će mere zemalja koje su reagovale biti uspešne. Pitanje je ko preuzima veći rizik - oni koji reaguju ili oni koji čekaju da vide iskustva drugih: pozitivna da ih preslikaju, a negativna da ih zaobiđu. Srbija, dakle, nije kreirala, niti prouzrokovala krizu. Ona je nastala u najvećim svetskim finansijskim sistemima, a Srbija je njome, kao i sve male zemlje - pogođena. Ovog trenutka ni najveće svetske ekonomije nemaju odgovor na krizu. Konačne i potpune odgovore nema ni Srbija. Treba reći građanima: Srbija ne može da da svetu recept za odbranu od ekonomske krize, ali može da ima mere kojima će ublažiti njene posledice. To je odgovornost ove vlade.

Ministri te vlade, međutim, često daju analize koliko će kriza trajati, kako će izgledati, uveravaju da imaju rešenja... Može li Srbija rešiti nešto što ne uspeva celom svetu?

- Problem će biti rešen kada najveće države i ekonomije sveta pronađu pravo rešenje. Stvar je mnogo teža i složenija nego što se činilo u početku. Problem nije samo u finansijama, u ekonomiji, nego u krizi jednog poretka - kapitalističkog. Taj poredak se slomio na mestu za koje se verovalo da je najsnažnije: na finansijama, ekonomiji i sistemu pravila na kojem takvo društvo funkcioniše. Sada se nalazimo u situaciji da moramo brzo da uspostavljamo novi poredak, ne samo u ekonomiji, nego i u politici, u čitavom sistemu vrednosti. Mi zato budno motrimo šta će ključne zemlje sveta uraditi. Ako one brzo pronađu rešenja, ta rešenja će brzo stići i u Srbiju. Ako se to ne dogodi, moramo biti spremni na dugotrajnu odbranu preventivnim merama. One nisu konačan odgovor na krizu, jer takav odgovor mogu da daju samo velike zemlje i ekonomije. Potencijalna pandemija svinjskog gripa je dobra ilustracija. Srbija nije odgovorna za nastanak te bolesti koja preti čitavom čovečanstvu, ali moramo imati preventivne mere. Srpski farmaceuti verovatno neće otkriti lek protiv svinjskog gripa, pre će to uraditi veliki svetski zdravstveni centri, ali mi do tada moramo uraditi sve što je na nama. Tako je i sa ovom ekonomskom "pandemijom".

Država je, dosadašnjim potezima, najviše udarila po svom džepu. Ako dalje intervencije budu više po glavi građana, moguće je i veće nezadovoljstvo. Mogu li socijalne mere nadomestiti negativan efekat ekonomskih?

- Mogu, i te kako. Pre svega, kroz očuvanje produktivnih radnih mesta. Smanjenjem preobimne administracije rasterećuje se privreda, a na taj način se čuvaju radna mesta. Bez radnih mesta nema priliva u budžet, bez priliva u budžet nema sredstava za zaštitu najsiromašnijih...

Mnogi od najugroženijih već protestuju, pokazuju i najveći očaj. Kako to deluje na vas?

- Teško mi je kada to vidim. Ugroženim građanima mora se pomoći, Vlada mora pronaći načina da im pomogne i reši njihove probleme nagomilane godinama unazad. Očekujem od nadležnih da hitno i adekvatno reaguju. Ukoliko se kriza bude produžila, Vlada mora biti spremna da stalno inovira mere socijalne politike. Razvoj i investicije mogu to obezbediti. Zato jedna od mera jesu investicije u infrastrukturu. Nema dileme, država će uvesti rigoroznu štednju, preuzeće na sebe teret razvoja, ali će obezbediti budućnost za generacije koje dolaze.

Već se čuju prigovori da se preterano zadužujemo, da upadamo u dužničko ropstvo, da dugovi upravljaju nama, a ne mi njima. Da li je tako?

- Naprotiv! Za razliku od prethodnih struktura koje su se zaduživale i trošile umesto da ulažu u razvoj zemlje, mi ćemo investirati u nešto što će imati neposrednu i dugoročnu korist - nova i stabilna radna mesta.

Dakle, Srbija nije prezadužena?

- Hvala bogu, za razliku od drugih zemalja u regionu, Srbija nije prezadužena zemlja. Hrvatskoj, na primer, samo ove godine dolazi na otplatu 12 milijardi evra. Srbiji - tek 500 miliona evra. To je paralela. Mađarska je bankrotirala, traži pozajmicu od 30 milijardi evra. Neke kritike možda i mogu da stoje, ali da je Srbija prezadužena zemlja - ne.

Razmišljate li da, ako prihodi ni posle svih mera ne budu dovoljni, pokrenete pitanje prodaje javnih preduzeća?

- To pitanje sada nije na dnevnom redu. Došlo je vreme da zastanemo sa privatizacijom. Ne planiramo privatizaciju Elektroprivrede Srbije, koja je kičma naše privrede. Ali, zainteresovani smo da učestvujemo u elektroprivredama regiona i da formiramo elektroprivredu koja će biti među dve najznačajnije kompanije na Balkanu. Dakle, želimo investicije u nove kapacitete električne energije. Tu na umu imamo termoelektrane, hidroelektrane na Drini i Moravi, kao i veliki projekat reverzibilne hidroelektrane "Đerdap 3". Ona bi Srbiju pretvorila u strateškog činioca u proizvodnji električne energije koja nedostaje u kritičnim momentima, takozvanim pikovima. Samo Srbija i Rumunija, u celom regionu, imaju kapacitete za reverzibilne elektrane. Takođe, sve ćemo učiniti da tokom ove godine završimo tendere za izgradnju autoputeva, Koridora 10, da uradimo nešto konkretno na potezu koji bi išao kroz centralnu Srbiju prema Crnoj Gori.

Očuvanje radnih mesta naveli ste kao strateški cilj. Verujete li da je on ostvariv u uslovima krize?

- Veoma je važno za socijalnu i političku stabilnost da se ukupan broj radnih mesta ne smanjuje. Sve ove mere su u tom cilju - da zaustave decenijski problem nezaposlenosti.

Vaši kontakti poslednjih dana bili su orijentisani na susede. Da li je u najavi neka zajednička aktivnost u ujedinjavanju ovog prostora u cilju lakšeg preživljavanja perioda koji dolazi? Jeste li za neku vrstu carinske unije koju je predložio Ante Marković?

- Potpuno se slažem sa Antom Markovićem, mada u regionu već imamo ugovor o slobodnoj trgovini, CEFTA, koji reguliše i pitanje carina na dobar način. Poslovanjem u okruženju limitiraju se troškovi, pre svega prevoza, zbog čega je dobro orijentisati izvoz na susedne države. Zato ćemo verovatno sada biti upućeniji jedni na druge nego pre krize. O tome sam razgovarao sa hrvatskim i slovenačkim premijerima, kao i crnogorskim predsednikom, a očekujem sastanke sa bosanskohercegovačkim predsedništvom i makedonskim vlastima. To što ste postavili kao pitanje biće tema naših razgovora. Svaka saradnja je dobrodošla, u ekonomiji i energetici pre svega. Imamo potencijal izgradnje balkanskog naftovoda od Konstance do Trsta, koji bi prošao kroz gotovo sve balkanske zemlje. Postoje garancije da će uskoro biti započeti radovi na "Južnom toku" koji radimo sa "Gaspromom", a koji bi povezao, pored Rusije, i Bugarsku, Srbiju, Mađarsku, Austriju, Italiju i, skoro sigurno, Sloveniju. Moguće je da jedan krak uđe u Hrvatsku, a preko Srbije će, po svemu sudeći, biti povezana BiH. Interesovanje pokazuje i Crna Gora. U svakom slučaju, Srbija želi da postane regionalno čvorište kad je gas u pitanju, zajedno sa Bugarskom. Ako se tome dodaju naši domaći energetski potencijali, jasno je šta su ključne tačke našeg razvoja.

Znači, nisu tačne spekulacije da bismo mogli ostati bez "Južnog toka"?

- Nije najvažnija stvar sistem cevi, nego da li u njima postoji realan energent - gas. Rusija ima potencijala da snabdeva ne samo južni, nego i severni tok koji će se graditi paralelno sa južnim. "Nabuko" projekat se suočava sa nedostatkom gasnih izvora i zato je postojala ideja o integraciji tog gasovoda. Ali, ako bi se i došlo do realizacije te ideje, koja je predmet spekulacija, sigurno bi i taj gasovod prošao kroz teritoriju Srbije. "Južni tok" će to nesumnjivo činiti. Narednih dana biće potpisan sporazuma o izgradnji "Južnog toka" u Sočiju, u čemu će Srbija učestvovati.

Znači li ekonomska saradnja i otopljavanje političkih odnosa u regionu, poremećenih posle proglašenja nezavisnosti KiM?

- Svima je u interesu otopljavanje političkih odnosa sa Srbijom, jer bez nas nema stabilnosti u regionu. Zato će i Srbija reagovati sa mnogo dobrih namera, ali sa jasno definisanim interesima. Prošlo je vreme bratstva i jedinstva, ali je došlo vreme definisanih interesa. Zato ćemo regionalnoj saradnji dati jedan potpuno novi impuls.

Podnesci zemalja koje žele da učestvuju u procesu pred Međunarodnim sudom pravde vezanom za proglašenje nezavisnosti KiM pokazali su podeljenost država sa raznih krajeva sveta, ali i odsustvo konsenzusa unutar EU...

- Mislim da smo već postigli veliki uspeh samom činjenicom da je otvoren proces pred Međunarodnim sudom pravde. Pokazala je to rezolucija pred UN koja je dobila ogromnu podršku. Usporen je proces priznanja nezavisnosti KiM, a da je išlo po lošem scenariju, već bi 150 država dalo svoj glas. Ovako, Kosovo su priznale 54 države. To je ogromna manjina. Evidentno je da u EU nikad neće biti konsenzusa, što su podnesci koji su stigli pred sud definitivno potvrdili. To je dobro za Srbiju. Uprkos nekim tvrdnjama u predizbornoj kampanji da je EU priznala Kosovo, danas su Španija, Rumunija, Slovačka, Kipar priložili podneske i obavezali se da će se na svakom polju suprotstavljati nezavisnosti. Da ne govorimo o Rusiji, o Kini, koja nikad ranije nije reagovala pred MSP, o Egiptu... Iz svih delova sveta imamo partnere u ovom sporu.

Kakav epilog očekujete?

- Mislim da je naš slučaj pred MSP veoma jak. Treba da budemo optimisti. U ovom slučaju držim se devize: požuri polako. Ne treba srljati. Kosovo bez volje Srbije nikad neće biti deo UN. Sama ta činjenica usmeravaće rukovodstvo kosovskih Albanaca i ono će kad-tad ponovo morati da uđe u pregovarački proces. A to i jeste naša namera. Mi smo za pregovore kojima stvarno možemo da postignemo kompromisno i održivo rešenje. Nije rešenje ono u kojem jedna strana gubi sve, a druga dobija sve. Proces pred MSP je samo deo procesa koji sledi. Jedno je sigurno - demokratska Srbija nikad više neće voditi rat, neće ugrožavati svoje, ni građane regiona. Želimo najbolje moguće odnose sa Albancima, uprkos svim traumama iz prošlosti. Samo sa takvom politikom možemo biti značajan regionalni činilac. Pokazali smo da braneći Kosovo ne moramo zaustaviti put Srbije ka EU, ali i da su neistinite tvrdnje da smo, potpisujući SSP, navodno priznali nezavisnost Kosova.
Dali ste šansu Euleksu prihvatanjem raspoređivanja te misije na celom Kosovu. Jeste li zadovoljni njihovim učinkom?

- Euleks je mlada institucija i treba joj dati šansu. Proces naše saradnje sa Euleksom se uhodava. Kako je rekao gospodin Kermabon, Euleks ima isključivo tehničku misiju, što dokazuje da ne primenjuje Ahtisarijev plan.

Potpuno je jasno da će evropski put biti usporen. Imate li procenu do kada će naša kandidatura stajati po strani?

- Kriza je nesumnjivo uticala na usporavanje proširenja EU. Ali, pored zvaničnog priključenja, postoji i drugi kolosek - davanje olakšica zemljama koje su pokazale želju da postanu član. Taj drugi deo, u kojem su nama važni fondovi, nije usporen. Takođe, proces vizne liberalizacije biće ostvaren, i očekujem ukidanje viza do kraja ove ili početkom sledeće godine. Zadovoljan sam na koji način su ministri Dačić, Jeremić i Đelić obavili svoj deo posla. U EU su u toku izborni procesi, očekujem da, kada se oni završe, proširenje dobije novi zamah. To znači da, u konačnom ishodu, naše kašnjenje neće biti veliko u odnosu na period koji smo zacrtali za ulazak u EU.

Ideja o smanjenju broja ministarstava, koju ste i vi podržali, polako se zaboravlja, jer koalacionim partnerima nije prihvatljiva. Jeste li odustali od te mere štednje?

- Nismo odustali. Vlada mora da vodi konzistentnu politiku. Čak i ako se postižu male uštede, važno je da se to radi na nekom simbolički značajnom mestu. Bitno je građanima pokazati da je potrebna finansijska disciplina i da svi moraju tako da se vladaju. Čak i da nema suštinskih ušteda u smanjenju broja resora u Vladi, to je važna poruka građanima da je Vlada u stanju da štedi i da je solidarna sa njima. Zbog toga se razgovori o smanjenju Vlade nastavljaju.

Uprkos porukama socijalista da Vlada ne bi ni bila ovolika da se mogao postići drugačiji dogovor...

- Problem ovolike Vlade je nastao zbog postojećeg izbornog zakona, koji takođe mora da se menja. Jer, ovakvi uslovi omogućavaju da mnoštvo stranaka učestvuje na izborima, sa lakoćom ulaze u parlament i postavljaju uslove za ulazak u Vladu. Tako se na tri koalicione liste nađe 15 stranaka. I svaka ima svoji obavezu prema biračima. Zato moramo menjati zakone o registrovanju stranaka, njihovom finansiranju, ali i sam Ustav u nekim delovima. Na primer, u delu koji definiše broj poslanika. Lično, ne vidim razlog da Srbija ima 250 poslanika, jer je za zemlju ove veličine dovoljno 150.

Vojvođanski statut još čeka usvajanje, dok se drugi delovi Srbije bune zašto nemaju ista prava koja oni traže. Je li moguća ravnoteža?

- Moguće su ustavne promene kojima bi se rešilo i pitanje regionalizacije i decentralizacije Srbije. Nije prirodno da samo Vojvodina bude regija sa definisanim pravima u Srbiji kada i druge regije žele ista takva prava. Ako bi Vojvodina bila jedina regija, Srbija bi bila asimetrična država, što bi proizvodilo stalnu nestabilnost. Vrlo brzo će doći vreme da otvorimo i to pitanje, da promenimo i poboljšamo naš Ustav kada je tema regionalizacije u pitanju.
 
Nedavno ste poručili svojim ministrima da im fotelje nisu zagarantovane i da ćete analizirati rad svakog od njih ponaosob. Do kakvog nalaza ste došli?

- Za analizu ministara odgovoran je i nadležan premijer Mirko Cvetković. Podržaću ga u poslu, za svaku odluku koju bude donosio i u narednom periodu. I nijednom ministru posao nije zagarantovan i moraće da "grizu" kako bi ga zadržali. Ako predsednik polaže ispit pred građanima, tako i ministri polažu ispit pred premijerom, parlamentom i strankama koje su ih izabrale. Premijer redovno analizira rad, zna ko je radio dobro, na kraju će on donositi odluke.

Da li će borba protiv ekonomske krize omesti onu drugu ranije započetu - protiv kriminala i korupcije?

- Odlučna borba protiv kriminala i korupcije je nešto od čega nećemo odustati ni u vreme krize, i ta bitka, kao što vidite, svakog dana daje rezultate. Država će nastaviti da radi svoj posao. Obračun sa organizovanim kriminalom je jedan od najvažnijih zadataka ove vlade. Dobro je što je i Skupština počela efikasnije da radi, i to će biti od koristi za donošenje zakona koji suspenduju korupciju i pomažu u obračunu sa kriminalom. To je jedna od suštinskih promena koje ovo društvo mora da obavi i kao uslov za ulazak u EU. U ovom izuzetno važnom poslu neće biti zaštićene ni stranke, ni njihove perjanice.

Kakvi su trenutno odnosi među partnerima vladajuće koalicije?

- Nisu savršeni. O različitim pitanjima nemamo svi isto mišljenje, i to ne krijem. Ima različitih mišljenja, ali smo jedinstveni oko krucijalnih pitanja. Na primer, nema dileme da svi moramo da štedimo, da najveći teret krize mora da snosi država, a ne građani, i da oni kojima je najteže u našem društvu moraju biti zaštićeni. Možemo da se sporimo oko toga koje ćemo mere primeniti da bismo do toga došli. Ima, dakle, različitih mišljenja, ali oko centralnih pitanja nema razlika.

Lista finansijera DS izazvala je mnogo sumnji u javnosti jer su se očekivala mnogo zvučnija imena od pobrojanih. Je li to jedini pravi spisak?

- U čitavoj ovoj halabuci koja se digla oko liste nije primećeno da je DS zbog izbornih rezultata dobila vrlo značajna sredstva iz budžeta i da nije imala potrebe da se dodatno finansira. Stranke koje nisu pobedile na izborima imale su mnogo veće probleme sa finansiranjem. Lista sa imenima ljudi koji su finansijski pomogli stranci odnosi se na male donacije, uglavnom na lokalu.

Može li se dogoditi da je bilo i krupnijih finansijera, a da vi to ne znate? Da li se vaša poruka da ćete preispitati sve sumnje odnosila na to?

- Moja obaveza je bila da otvorim vrata DS za sve istražne institucije. I to sam uradio. Sve strukture u državi su ohrabrene da ispituju rad DS. Ali, i svih drugih stranaka. To je proces koji više ne može da se zaustavi. Nadam se da će sve stranke biti otvorene da se utvrdi istina o finansiranju.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner