Početna strana > Rubrike > Politički život > Danak u krvi nekad i sad
Politički život

Danak u krvi nekad i sad

PDF Štampa El. pošta
Milanko Šekler   
sreda, 01. jul 2015.

Kada su se Turci nameračili na ove prostore, nisu nam nudili mnogo! Bilo je prosto: menjajte svoju staru veru u veru našu, ko to uradi i plaća nam poreze i namete onako kako mi odredimo, moći će da živi kao i svaki drugi podanik naš! (Danas se to kaže: Postanite ljudi sa protestantskom etikom i verom!) Naravno, u svakom sporu između Turčina i vas naše pravo će biti na našoj strani, to jest "kadija te tuži, kadija ti sudi"! (Danas nam tako sudi Haški tribunal, jer nismo imali pravo da se suprotstavljamo EU, a ko se nije suprotstavljao njima, kao Hrvati ili Muslimani ili Albanci, njima se ne sudi! Ako im se i sudi i osude se, onda je to samo u cilju "pacifikacije" Srba da mogu reći: eto, vidite da smo i njih osuđivali!)

Nudili su nam, drugim rečima, kao i danas, tako i tada, dobrovoljno ropstvo! Vlastela, odnosno vođe naše ondašnje, trebalo je da se ponize, da kleknu i ljube skute njihove, i da im ispunjavaju svakakve želje njihove, i na kraju, da budu samo izvršioci tuđe vlasti! Kao što danas to radi naša vlast! Teško je i nemoguće biti okupiran, a sačuvati dostojanstvo! I tako, zbog ondašnjeg nepristajanja na te uslove, dođe do rata između Turaka i nas, i preko čitavog niza bitaka i dve najveće, Maričke i Kosovske, trebalo je Turcima oko 150 godina da nas potpuno okupiraju! A danas posle jedne bitke mi se predadosmo, iako nisu uspeli ni da uđu u Srbiju!

Elem, da podsetim, do okupacije Srbije od strane Turaka Srbija je pratila razvoj ostatka Evrope i ni u čemu nije zaostajala, ni u kulturi, ni u razvijanju kapaciteta sopstvenih ustanova, organa upravljanja i institucija, ni u rudarstvu, ni u medicini, ni u vojnim kapacitetima, itd! A onda je došlo to vreme provedeno pod Turcima, pod potpuno drugom kulturom i civilizacijom, i u potpunosti nas je isključilo iz razvoja ostatka Evrope! I tako smo, ostajući bez naših institucija, postajali "niko i ništa" u sopstvenoj zemlji.

Jedino je Srpska pravoslavna crkva uspevala da sačuva istorijsko sećanje i pamćenje na nekadašnju Srbiju (kao i danas). Ali i SPC je povremeno gubila bitke i bila na čelu naroda koga je izvodila iz Srbije kao što je Mojsije izvodio svoj narod iz Misira! Danas taj naš narod opet napušta Srbiju, ide sam, i to onaj njegov najmlađi, najobrazovaniji i najsposobniji deo! Ali glavno je da je tada (kao i sada) crkva uspela da sačuvala sećanje na nekadašnje srpske kraljeve, na slobodnu Kraljevinu Srbiju, na velikane i junake nekadašnje Srbije, koji su se borili hrabro protiv Turaka osvajača, ne žaleći ni svoje živote, ni svoje bogatstvo ni svoje visoke položaje u vlasti!

Vaspitavan je narod neuki da ima na šta da bude ponosan! Usađivala se klica narodnog i nacionalnog ponosa, klica sopstvene samosvesti, kao zalog neke buduće Srbije! Pevale su se pesme o tim vremenima i tim junacima! Oživelo je narodno stvaralaštvo i narodna poezija! I tako, s vremenom, na krilima te poezije i tog predanja, koje je često bilo mitsko, povremeno bi se iz naroda srpskog javljali pojedinici, u narodu poznati kao hajduci, koji su se otvoreno suprotstavljali Turcima, okupljajući svoje nevelike družine, koje su, ako ništa drugo, stvarale osećaj nesigurnosti kod okupatora Turaka, i ujedno budili osećaj ponosa kod okupirane "raje"!

Ti i takvi "hajduci" svojom borbom su uspevali da iz pojedinih delova Srbije potisnu Turke, na duže ili kraće vreme, da stvore privremeno slobodne teritorije, na kojima se narod podsećao kako izgleda, raditi i disati slobodno i bez straha od okupatora! Naročito je to uspevalo u planinskim bespućima, u čistim srpskim selima, gde su Turci zazirali da ulaze, češće no što je to zbog harača bilo nužno! To je bilo seme slobode, i zaraza koja se polako širila i održavala u narodu! Ujedno su, pljačkajući Turke, ali često i bogate pojedince srpske, koji su se i obogatili saradnjom sa Turcima, stvarali i tesali u narodu buduće etičke i moralne norme, usklađene sa etikom i moralom nekadašnjih srpskih junaka iz propale kraljevine! Često su odlazili i van Turske (u Evropu i Rusiju) kako bi se dodatno obrazovali, najčešće u vojnim veštinama (koje su im bile i najpotrebnije), i dalje aktivno nadahnjivali, sluteći buduću, mnogo organizovaniju borbu protiv Turaka! Današnji se srpski velikaši utrkuju u obimu i saradnji sa okupatorom!

Današnji se srpski velikaši trude da uvedemo "njihove zakone" jer su "bolji za nas"! Današnji se srpski velikaši trude da nam "organizuju" vojsku, po okupatorskim pravilima i merilima, a za naše dobro! Veruju ti srpski velikaši, a nesretnici, da će oni koji su ratovali protiv naše vojske i nisu uspeli da je vojno slome i unište sada svojom pomoći da nam stvore "bolju i jaču i uspešniju" vojsku"! To je isto kao da su nam Turci, posle bitke na Kosovu, obećali da će nam "izvršiti reorganizaciju vojske"! Naravno, to vam deluje smešno i cinično, i odavde se čak vidi, kako bi nam Turci "izvršili reogranizaciju", ali samo u smislu njenog uništenja i potpunog nestajanja, a ne da je jačaju! To je jasno, i vidi se i danas, čak i posle 600. godina, a ne vidi se, niti iko sme da primeti, da NATO baš to isto radi sa našom današnjom vojskom! Neee! Naši crni srpski velikaši nama objašnjavaju kako se reorganizacijom vojske po "NATO standardima" jača naša vojska i njeni "kapaciteti"! Da, da! NATO jača kapacitete naše vojske, da može da angažuje iz nje svoje vazalske jedinice da ratuju za njihove interese širom njihove "imperije", i buduće jeftine plaćenike!

Danas nam naši "okupatori", samo 15 godina od poslednjeg kosovskog boja, koji uzgred budi rečeno, i nisu dobili (kao što ni Turci nisu dobili onaj od pre 600 godina), sa velikim uspehom, pokušavaju i uspevaju da preko naše jadne velikaške kaste nametnu svoje običaje, svoje navike, svoj društveni sistem, pa čak i "versku" svest (to po pitanju njihove navodno mnogo uspešnije protestantske "radne etike" od naše "pravoslavne"!) jer eto, oni, kao i svaki okupator u istoriji sveta, "samo žele da nam pomognu da budemo deo sveta, da budemo kao i sav ostali normalni svet, da živimo bolje, bolje nego što smo do sada, jer eto, oni misle da mi zaslužujemo bolje nego što imamo"! Već je to dobro poznata istorijska istina da "svaki okupator" nema pametnijeg i drugog posla, nego da usreći svoje novookupirane podanike (danas se to kaže potrošače)!

Jer kada si strani potrošač, kada kupuješ "strane" proizvode, ili pak "domaće" proizvode, to jest proizvode tvojih starih nacionalnih kompanija, ali koje su sada dobile strane vlasnike, ti preko njihovog velikog profita (ali i poreskih olakšica, koje im daje naša "banana" država Srbija), finansiraš sopstveno ropstvo, sopstvenu okupaciju i da, ironija bude veća, finansiraš sopstvenu pomoć, koju ti te iste "okupatorske" zemlje " navodno daju da ti pomognu! Ono što ti danas skinu sa leđa kao tvoje, sutra ti daju na poslužaoniku, kao svoje! A ti se zahvaljuješ!

Jad i beda, čemer i beznađe, u našem narodu, to je ono što svakog "okupatora" čini srećnim kod okupiranog naroda! Zato se, samo u tom smislu, jedino i primećuje stalni pomak u današnjoj Srbiji!

Nekadašnji danak u krvi, koji smo morali davati Turcima, a koji se sastojao u redovnom (na svake 4 godine) oduzimanju hrišćanskih dečaka, starosti između 8-10 godina (u ukupnom udelu u narodu, svaki deseti dečak), kojima su prvo menjali veru iz pravoslavne u islamsku, učili turski jezik i običaje, uz posledično potiskivanje i brisanje svesti o svom identitetu (danas smo toliko napredovali da i naš "njihov" premijer uporno insistira na potrebi da se celoj našoj naciji, a naročito mladima, promeni "svest i identitet"), a potom ih obučavali i školovali do njihove 20. godine, pripremajući od njih svoje buduće vojnike, administratore, oficire, stručne radnike, danas je mnogo strašniji, teži i obuhvatniji!

Danas se ne insistira na nekadašnjem islamu, već na protestantizmu (jer je današnji okupator, u velikoj većini, te veroispovesti). Danas mi moramo da decu "za danak u krvi" sami kompletno odgajamo, finansiramo i školujemo, i to sve do njihovih tridesetak godina! Najčešće smo, za razliku od nekada, u obavezi da im finansiramo kompletno školovanje, uključujući i fakultet i postdiplomske studije. Naravno, to podrazumeva i znanje nekoliko stranih jezika! Danas, za razliku od nekada, moramo davati i žensku decu, u podjednakom obimu kao i mušku! S tim da ženska radna snaga može biti i školovana, a ako je fizički lepa i privlačna, može i bez ikakve škole. Njima i to treba. Tako mi sami finansiramo i razvoj naših "okupatora", ali ujedno i rešavamo njihove demografske probleme, tako što izvozom modernog modela "danka u krvi", mi izvozimo reproduktivno najmoćnije sopstveno stanovništvo.

Naša "njihova" vlast, u stvari, više ili manje, već više od deceniji i po, predstavlja čistu "okupatorsku" vlast! Okupator je u strahu da se narod ne bi probudio i primetio takvu očiglednost, primenio prostu strategiju.

U početku je poštovao organe vlasti, njegove osnovne elemente i institucije naše države. Poštovao je i pozivao se, kao i mi, na rezoluciju UN broj 1244! Poštovao je parlament, vladu, predsednika! Naravno, znali su za još uvek našu snažnu vojsku, naše sveže rane i poginule, u ratu sa njima! Znali su da sve može da se pokrene za dan, i da budu fizički "nalupani" i ispraćeni zauvek, sa ovih prostora! A njima se baš i nije ginulo u Srbiji, ali im je zato sve srpsko trebalo: zemlja, ljudi, saobraćajna infrastruktura, proizvodni kapaciteti, i ono najvažnije, naše veliko tržište! Bili su pažljivi, i kvarni, i ljigavi, kao i svi okupatori, i prvo su tražili da im isporučimo sve one naše ljude, koji su predstavljali institucije i narod države, koja im je pružila odlučni otpor pokušaju okupacije i agresije.

Predsednika zemlje, vlade, ministre, visoke oficire, razne visoke načelnike vojske i policije, itd. U isto vreme, su nas, malte ne, preko noći, okupirali ekonomski i finansijski, tako što su nam uništili naše banke, a doveli svoje. Preuzeli su nam i sve najprofitabilnije privredne kapacitete, kao što su cementare (naročito bitno za zemlju razrušenu u ratu!), duvanska industrija (siguran novac, zasnovan na poroku), pivska industrija (isto!), industrija šećera i slatkiša (takođe stvara zavisnost!), distribucija naftinih derivata - benzinske pumpe (gde god da kreneš, treba ti!), mlekarska idnustrija (treba svaki dan!), itd. Polako su, navodno, stvarali sliku kako nam daju mnogo novca bespovratno, da bi kao poboljšali standard i život stanovništva. (A što im je trebalo samo zato da bi učvrstili na vlasti njihove "dužnike i plaćenike". Setite se Velje Ilića i priče kako je nosio keš u perjanoj jakni iz Mađarske, preko granice, za potrebe DOS-a! Čiji novac, i za koje svrhe! Kome se to duguje i šta.)

Amerikanci su nam oduzeli SARTID, koji je predstavljao važan segment za bilo kakvu reindustrijalizaciju Srbije. Nemojte mi samo govoriti te "prevarantske i protestantske" floskule o komunističkom "kvazigigantu" podignutom na pogrešnom mestu, koji od početka samo proizvodi gubitke i ništa više! A kakve su činjenice? A kad je ono osnovan SARTID i šta uopšte znači reč SARTID?

Dragi moji, da li ste znali, da je zbog povećanih potreba za gvožđem i čelikom, mlade Kraljevine Srbije, odnosno mlade srpske industrije, 1913. godine, u Smederevu je formirano Srpsko Akcionarsko Rudarsko Topioničarsko Društvo (od početnih slova svih reči, nastala je skraćenica SARTID!). Znači, SARTID je osnovan privatnom inicijativom, i osnovali su ga privatnici, sa dobrim smislom za biznis, i u Smederevu jer je geografski položaj tog grada takav da su blizu i železnica, i Dunav, i drumski saobraćaj, i lako je dopremati i rudu i ugalj! Naišao je rat, ali je čeličana počela sa radom 1926.godine, a već 1939.godine je proiizvodila 18.000 tona čelika, i bila jedna od najvećih u ovom delu Evrope! Posle Drugog svetskog rata biva nacionalizovan, i kičma razvoja industrije Srbije!

Zahtevi okupatora za potpunom predajom teritorijalnog integriteta i suvereniteta Srbije, kao i njene sudbine su sa protokom godina sve više rasli, i zato je "okupator" pred svake izbore u Srbiji otvarao svojevrsnu berzu budućih potencijalnih vršioca vlasti, a sve sa ciljem da uvek postavi na vlast baš one koji će napraviti najveće i najkrupnije ustupke! To je sve kulminiralo dolaskom poslednje koalicione "kombinacije" snova na vlast u Srbiji! "Preumljeni postmodernistički protestantski" radikali, uz "neoliberalne" socijaliste, uz podršku iz drugog plana, nekadašnjeg "komunističkog", obnovi sklonog četnika!

Zbog nekadašnje njihove politike, i u skladu sa tim, njihove narodne i nacionalne srpske pesme, "okupatori" su morali da ovaj "Trio fantastikus" podrvrgnu jednom hirurškom operativnom zahvatu, od davnina poznatom kao kastracija, a sve kako bi se iz njihovih vokala izvukli sve one "alt, sopran i mecosopran glasove", tako potrebne za kvalitetno izvođenje Evropske himne Betovenove, "Ode radosti"! I tako, naši kastrati, sem što su se umirili (srpski seljak kaže: "Miran ko počišćeno prase"), sada odlično pevaju i igraju, kako im "okupatori" sviraju!

Ujedno, prvi put, u istoriji Srbije na vlasti se nalaze tako "prazni i šuplji ljudi", koje je kao takve, jedino i moguće, napuniti svakakvim glupostima ("ima dosta mesta u njima"), tako da narod jasno vidi da su takvi ljudi "puni sebe", a u stvari zna se čega! Takvi ne znaju ni da govore, a imaju u Srbiji veoma "priznate diplome privatnih univerziteta, koji samo i služe za školovanje ovakvih, ovakvoj državi i okupatoru, tako važnih, kadrova"!). Njih sa tim diplomama niko nikada ne bi uvrstio u evropski projekat "danak u krvi", jer oni ipak vole svoju državu, i takvi im ne trebaju! Oni u svojim zemljama priznaju samo diplome naših državnih fakulteta, a naša država, sa ovom vlasti, priznaje samo diplome privatnih" fakulteta" To je razlika, koja sve govori! 

***

Ovogodišnji Vidovdan kao da vapi i traži odgovor od Srbije: Ko je danas naš hrabri Lazar, ko je danas u vrhu vlasti spreman da da svoju glavu, ne prihvati ucenu, ropstvo, poniženje i sramotu, samo da bi Srbija i kao narod i država preživela? Ima li u današnjoj vlasti takvih? Ili će, kao što nikada do sada u istoriji Srbije nije bilo, radije žrtvovati živote svih nas, a sa njom i Srbiju?

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner