Polemike | |||
Razmisli, pa napiši |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 28. septembar 2011. | |
Povodom teksta Siniše Stefanovića Da li Srbija treba da prizna Palestinu?
Da li Srbija (ne)treba da prizna Palestinu? Gospodine Stevanoviću objavljivanjem mapa iz pre-biblijskih i bibliskih vremena Vi ste u pokušaju da objasnite genezu sukoba na Bliskom istoku prešli granice nauke i istorije i zašli u sferu mitologije i metafore. Ja to inače poštujem i cenim ali ne u ovakvim tekstovima gospodine Stefanoviću. Ako ste krenuli tim putem zašto niste objavili mapu Egipta u kojoj su Jevreji po predanju živeli pod jarmom egipatskih faraona sve dok ih Mojsije nije oslobodio iz vekovnog ropstva. Ali nećemo više o istoriomitologiji već je vreme da pređemo na stvarne činjenice i vaše zablude kada je u pitanju palestinski narod. Naim Dakle, gospodin Stefanović implicira da su tek 1947. godine Palestinci oformili svest o sopstvenom nacionalnom identitetu i to zahvaljujući stvaranju države Izrael! Po povlačenju britanskih trupa i lokalne uprave 1948. god. Jevreji su samovoljno proklamovali svoju državu Izrael. To je dovelo do izraelsko-arapskog rata koji je trajao 1948–49. u kome je Izrael okupirao oko 6.700 km2 arapskog dela Palestine, što je sankcionisano određenim odredbama primirja između Egipta, Jordana i Izraela 1949. godine. Ovim je najveći deo Palestine (20.700 km2 ušao u sastav Izraela), Egiptu je pripala Gaza sa okolinom, a Jordanu deo zapadno od reke Jordan. Stari deo Jerusalima pripao je Jordanu, a novi Izraelu. Takvom podelom čak oko milion Palestinaca je bilo prinuđeno da napusti svoje domove i utočište potraži u susednim arapskim zemljama, čime je prouzrokovan veliki deo nestabilnosti i problema u ovom delu sveta. Takvo stanje i očigledno agresivna politika Izraela prema arapskim zemljama bili su uzrok kasnijih oružanih sukoba na Bliskom istoku (da podsetim gospodina Stefanovića, vodilo se pet sukoba u kome je agresor bio Izrael). U ovim sukobima Izrael je okupirao svojom agresivnom politikom ogroman deo arapskih teritorija i trenutno, nakon pomenutih ratova, zauzima teritoriju od 22.072 km2.
Ako se ne varam, gospodin Stefanović u svom tekstu tvrdi da saradnja sa Arapima nema budućnost i da između ostalog to predstavlja jedan od razloga zašto Srbija ne treba da prizna državu Palestinu. Da li to priliči jednom ozbiljnom autoru? Rekao bih da jednostrano viđenje situacije samo sa izraelske strane predstavlja vrlo neobjektivan i jednostran pristup čitavom i više nego složenom problemu. Srbija i priznavanje Palestine Palestina, kao i Izrael, gospodine Stefanoviću, imala je puno pravo da proglasi nezavisnost na teritoriji koju je dobila od Generalne skupštine Rezolucijom iz 1947. kada je ukinut britanski mandat i kada je teritorija Palestine podeljena na jevrejski i arapski deo. Gde je tu interes države Srbije? Pre svega ovim stupamo u sferu morala, gospodine Stefanoviću, iskonske humanosti i poštovanja ljudskih prava. Izrael je dobio državu na teritoriji Palestine, zašto to isto uskratiti i palestinskom narodu? U međunarodnim odnosima nikada nije vladalo prijateljstvo već samo puki interes. Država Izrael nije priznala Kosovo ne zato što je tradicionalni prijatelj Srbije već je bila rukovođena sopstvenim interesima oličenim upravo u problemu sa Palestinom. Osim toga, javno mnjenje u Izraelu nikada nije zvanično i masovno organizovalo proteste protiv bombardovanja Srbije 1999, ali takođe i ranijih akcija NATO pakta, kao i nakon hrvatske agresije na RSK. Dakle, Srbija ne dobija ništa priznavanjem palestinske države, ali je njeno moralno pravo i obaveza da prizna palestinsku državu i da doprinese mirnoj koegzistenciji izraelskog i palestinskog naroda i konačnoj stabilizaciji prilika u regionu. [3] Vojni leksikon, Vojno izdavački zavod, Beograd, 1981. str 997. |