Početna strana > Debate > Kuda ide Srbija > Borba na život i smrt – godinu dana od pojave koronavirusa u Srbiji – i otkud ja u svemu tome?!
Kuda ide Srbija

Borba na život i smrt – godinu dana od pojave koronavirusa u Srbiji – i otkud ja u svemu tome?!

PDF Štampa El. pošta
Milanko Šekler   
petak, 05. mart 2021.

1. Koronavirus ili otkud ja u svemu ovome?

Ovih dana će biti tačno godinu dana, od kada se i naša zemlja bori protiv pojave epidemije koronavirusa u Srbiji. Pre svega, moram napomenuti da sam se čitav dosadašnji radni vek bavio dijagnostikom i suzbijanjem onih virusa koji su ugrožavali i zdravlje životinja i zdravlje ljudi: ptičijeg gripa (2006), svinjskog gripa (2009), kao i groznice Zapadnog Nila (2012). Zato sam, u samom početku epidemije, s obzirom na nedovoljne dijagnostičke kapacitete medicinskih dijagnostičkih laboratorija, bio i sam direktno uključen i u dijagnostiku prisustva ovog virusa u uzorcima ljudi, u instituciji u kojoj radim.

Nakon samo nekoliko nedelja, moja laboratorija, zahvaljujući pre svega entuzijazmu kolege Dejana Vidanovića iz moje laboratorije, krenula je u očitavanje i izučavanje kompletnog genoma uzoraka ovog virusa, koji se širio u populaciji ljudi u Srbiji. To su sve bili zadaci i obaveze, koje su manje ili više, proisticali iz dosadašnjeg sveukupnog iskustva, znanja i obrazovanja, kako mog, tako i kolega sa kojima radim u laboratoriji. Iako to nije bio naš oficijalni deo posla, sve kolege su lično ispoljile inicijativu i entuzijazam, da kao državna institucija, pružimo maksimalan doprinos i pomoć državi Srbiji u borbi protiv ove epidemije.  

Zašto ovo navodim?

Zato što je jedini tačan i jasan opis mog dela stručnih aktivnosti, u kojima sam učestvovao „službeno“ i institucionalno (kroz laboratorijski rad), kao radnik instituta u borbi protiv epidemije koronavirusa u Srbiji.

Nakon toga, hteo ne hteo, posmatrajući i tumačeći sve okolnosti i događaje vezane za pojavu pandemije, odnosno epidemije koronavirusa u Srbiji, kroz moje celokupno životno iskustvo i angažman, na poslovima dijagnostike i suzbijanje zaraznih bolesti kod životinja, a naročito onih bolesti zajedničkih za ljude i životinje, shvatio sam da još uvek nisam „učinio“ dovoljno da bih bio i lično kao čovek zadovoljan i siguran da sam uradio sve što bi moglo biti „korisno“ običnom narodu, ali i državi Srbiji.

Razmišljajući u tom pravcu, prvo sam nakon proteklih prvih 6 meseci od prve pojave kronavirusa u Srbiji, napisao tekst pod nazivom „Koronavirus kao usud globalizacije i odraz u ogledalu savremenog čovečanstva – moglo je i gore“, u kome sam želeo da predstavim široj javnosti Srbije, jedan drugačiji ugao i širi kontekst same pojave pandemije koronavirusa u svetu, pre svega se usmeravajući na razbijanje zabluda o „izmišljenoj bolesti i virusu“, i objavio ga na ovom istom portalu. Zamisao je bila da kroz ulogu „strukture i načina funkcionisanja savremenog društva“, pokušam da objasnim samu pojavu koronavirusa, kao model sa kojim ćemo se verovatno sretati sve češće i u vremenima pred nama.

S obzirom na to da sam zbog prirode svog posla, mnogo sarađivao sa lekarima i to naročito infektolozima, mikrobiolozima, virusolozima, parazitolozima, i na kraju, usuđujem se reći, i ogromnom većinom najuglednijih i najiskusnijih epidemiologa u Srbiji (naročito prilikom suzbijanja pojave i širenja avijarne influence, svinjskog gripa, groznice Zapadnog Nila, i mnogih drugih zoonoznih bolesti), reših da sva ta stečena znanja i iskustva, obogaćena nekim najnovijim i konkretnim podacima o epidemiologiji i načinima širenja koronavirusa kod ljudi, pretočim u jedan tekst gde ću, narodskim rečnikom i konkretnim životnim situacijama, objasniti ljudima kako se bolest širi i gde je opasnost veća, a gde manja i samim tim da ih oslobodnim nepotrebnog parališućeg straha, te ulijem tako potrebnu sigurnost utemeljenu na poznavanju naučnih činjenica. Taj neprimereno dugi tekst (od preko 26 strana), pod nazivom „Šta treba znati o koronavirusu – i kako se prema njemu ophoditi“, takođe sam, zahvaljujući pre svega razumevanju od strane urednika NSPM, Đorđa Vukadinovića, objavio na ovom istom portalu, doduše podeljenog u dva dela, radi „lakšeg“ čitanja! (https://bit.ly/3ebtDfF https://bit.ly/30f1EU3)

Taj poveliki tekst, potpuno neočekivano, i za mene i za portal Nove srpske političke misli je već u prva 24 časa „eksplodirao“, i u narednim danima preplavio sve medije u Srbiji 

Taj poveliki tekst, potpuno neočekivano, i za mene i za portal Nove srpske političke misli je već u prva 24 časa „eksplodirao“, i u narednim danima preplavio sve medije u Srbiji. Pojavio se na svim informativnim portalima, u mnogim dnevnim štampanim medijima, i to to ne samo u Srbiji, već i u svim okolnim zemljama regiona, koje vode poreklo iz nekadašnje Jugoslavije! Još uvek potpuno zatečen tom činjenicom, dobio sam i prvi poziv za gostovanje u emisiji „Novi dan“, kao „gost jutra“, kod Nataše Miljković, na televiziji N1.

Nataša Miljković me je pozvala taj isti dan, oko 20.00 časova uveče da mi veoma zadovoljna i radosna prenese da nikada do sada nije imala toliko poziva i pohvala za svoju emisiju u svojoj karijeri, kao što je imala tog dana! Kao pravi profesionalac – želela je da to podeli sa mnom – svojim gostom u emisiji – smatrajući da smo zajedno tome doprineli! Istog dana, samo par časova od mog gostovanja u pomenutoj emisiji, usledili su i brojni pozivi za gostovanje na mnogim drugim televizijama.

Ono što je za mene bilo fascinantno i dobro, jeste činjenica da su me pozivali svi mediji, i opozicioni, i režimski i državni. Ponosan na činjenicu, da su moju zaista dobru nameru da budem koristan narodu i državi Srbiji, prepoznali svi bez izuzetka i to bez obzira na političko opredeljenje – prihvatao sam i odgovarao na sve pozive! Oberučke i često na samoj granici svojih fizičkih i psihičkih sposobnosti, prihvatao sam sve te pozive i sa istim žarom i entuzijazmom, odgovarao na sva njihova pitanja, koja su se u početku uglavnom odnosila direktno na dodatno tumačenje stručnog sadržaja pomenutog teksta o koronavirusu. Međutim, vrlo brzo, počeo sam da dobijam i pitanja, koja su se odnosila i na tumačenje i mišljenje povodom aktuelnih i najnovijih podataka o virusu, pandemiji, epidemiji u Srbiji, vakcinaciji, itd. U početku sam odgovarao sa jednom vrstom nelagode, znajući da neka od postavljenih mi pitanja izlaze iz okvira polja moje direktne ekspertize (virusologija, imunologija, mikrobiologija), ali ubrzo sam shvatio da je ta pomenuta nelagoda bila nepotrebna, jer je moja zaista „iskrena dobra namera“ da pomognem svima, prepoznata ne samo od strane medija i naroda, već i od strane celokupne medicinske struke Srbije. Tako se moje neočekivano i ničim izazvano prisustvo u medijima u Srbiji nastavilo nesmanjenim tempom, već evo gotovo 3 meseca!

Napominjem i sada, kao što sam napomenuo i na samom početku tog pomenutog teksta, koji je i doveo do cele ove potpuno neočekivane situacije, jasno i nedvosmisleno sledeće, citiram: 

„Svi izneti stavovi u ovom tekstu predstavljaju moj potpuno lični stav i iza njih ne stoji nijedna institucija, organizacija, udruženje ili bilo kakva interesna grupa ljudi.“

Dakle, iza svih mojih do sada iznetih stavova ne stoji niko drugi sem mene, potpuno samog i nezavisnog! Napominjem još jednom, da sve moje dosadašnje aktivnosti, predstavljaju plod samo moje lične inicijative i moje lične želje, da sam u ovo teško vreme uradio sve što je bilo u mojoj ličnoj moći i mogućnosti da pomognem narodu, ali i državi. Da li sam i koliko u tome uspeo, ne znam, ali da sam bio, koliko god je to bilo fizički moguće, na usluzi svim medijima, da sam na svaki telefonski poziv, dobijeni e-mail, poruku na mobilni ili poruku na društvenoj mreži fejsbuk strpljivo odgovorao, što činim još uvek, to znam.

Podršku i razumevanje za sve moje aktivnosti niti sam od ikoga tražio, niti sam ih iskreno rečeno i očekivao. Ona nikada nije stigla čak ni od mojih najbližih prijatelja, saradnika i kolega

Podršku i razumevanje za sve moje aktivnosti niti sam od ikoga tražio, niti sam ih iskreno rečeno i očekivao. Ona nikada nije stigla čak ni od mojih najbližih prijatelja, saradnika i kolega. Naprotiv, čak sam i od nekih od njih dobijao komentare „kada ćeš da prestaneš da daješ izjave za medije“, „šta će ti to više“, „što se toliko upetljavaš“, „zašto to uopšte radiš“, „što to radiš kad te ne plaćaju“, „napravićeš štetu institutu“, itd. A oni koji me posebno „vole, cene i poštuju“ dobronamerno su me „savetovali“ da što pre prestanem da se pojavljujem u medijima i na televiziji! Neki od njih su bili toliko „pametni i dobri“, da su mi govorili na koju televiziju i u koju emisiju treba da idem, a na koje televizije i emisije nipošto ne treba ići! Takve „savete“ nisam tražio ni od koga, ali sam ih dobijao na tone! Dobronamerno! Naravno, činjenica da sam išao i bio na svim televizijama i emisijama, do kojih sam fizički i vremenski mogao da stignem, govori o tome koliko sam ih „slušao“! Moja logika je bila vrlo prosta – svaku televiziju i svaku emisiju u Srbiji gleda narod ove iste zemlje i sigurno je svakom od njih podjednako korisno da me čuju! Mnogi od tih „pametnjakovića“ su još ljuti zbog toga što ih nisam slušao tada, a ni sada, ali me baš briga za sve njih!

Davno sam se uverio da u životu uvek treba slušati razum, ali i srce, i da vrlo često kada izabereš baš pravi put i delovanje – najviše te zovu da od toga odustaneš i vratiš se oni koji su ti najbliži i sa kojima se najbolje poznaješ! Baš tada moraš da nastaviš – jer to je siguran znak da si na dobrom putu!

Toliko o „podršci i razumevanju“ koju sam dobio u svom neposrednom okruženju, gde su moji najbliži prijatelji, kolege, saradnici, rodbina, itd. Davno sam se uverio, da u životu uvek treba slušati razum, ali i srce, i da vrlo često kada izabereš baš pravi put i delovanje – najviše te zovu da od toga odustaneš i vratiš se, oni koji su ti najbliži i sa kojima se najbolje poznaješ! Baš tada moraš da nastaviš – jer to je siguran znak da si na dobrom putu! S druge strane, baš iz tog istog okruženja, dobio sam  brdo napada, laži  i zluradih komentara, na konto svega što sam radio i uradio do sada! Od toga, da su me gledali „belo“ „čudili se“ i upozoravali me, što sam uopšte pisao onaj tekst o koroni namenjen narodu, i još ga objavio na NSPM-u (gde tu – to je opozicioni!), a povremeno su išli dotle, da su tvrdili da ja imam sigurno neki veliki lični ili materijalni interes, čim „sve to radim“: „da ja sve ovo radim jer hoću da smenim sadašnjeg i postanem budući direktor instituta“, „da narušavam ugled ustanove u kojoj radim“, „da svojim mnogobrojnim pojavljivanjem u medijima urušavam ugled grada Kraljeva“, „da sam dobio stan u Beogradu na vodi“, itd.

Da bi tragedija „postojanja“ bila veća, to su tvrdili i ljudi koji su visoki i ugledni predstavnici vlasti, a neki od njih su mi i javno pred svedocima rekli „da sam rijaliti zvezda, da mi fali publika, ko zna koja me muka tera da se pojavljujem u medijima, da sam zaboravio da sam veterinar, a ne lekar, itd.“ Naravno, nije nimalo prijatno to doživeti i iskusiti! To vam lomi volju i želju tako što vam obesmišljava cilj koji ste sebi postavili! Uz to, dobro znam, da sve ove užasne laži i dezinformacije, govore najviše o njihovim tvorcima: tu se jasno vide razlozi i ciljevi zbog kojih bi oni radili ovo što ja radim (stan, novac, političko napredovanje, profesionalno unapređenje, itd). Kao i svaki prosečni Srbin, i ja sebe smatram veoma „stručnim“ za tumačenje svih političkih poteza, kako ove, tako i svake prethodne vlasti. Imam i ja svoj politički, potpuno nezavisan stav – ni to nije neka tajna, niti nešto novo pod kapom nebeskom. No, kada je epidemija koronavirusa u pitanju, ja sam u startu jasno izabrao i definisao put svog delovanja, u kome ću pokušati da trajno eliminišem i najmanje primese uticaja dnevne politike, i delovati samo i isključivo sa stanovišta nauke, stručnosti i znanja. U skladu s tim principom, vršiću, pre svega edukaciju naroda, „učiti“ ih i podučavati, kako da što lakše i bezbolnije prođu kroz ovo ludo vreme pandemije i epidemije koronavirusa. Ujedno sam smatrao da će mnogo toga biti korisno i predstavnicima vlasti, a neće biti zgorega ni opozicionim prvacima da čuju nešto pametno i stručno. Smatrao sam i smatram, da ću takvim delovanjem, više doprineti i biti najkorisniji narodu u Srbiji!

Žao mi je što elita medicinske struke nije našla snage da izbaci sve primese politike iz svog znanja i profesije, i tako objedini svoje celokupne ogromne naučne i stručne kapacitete, te deluju zajedničkim snagama u borbi protiv kovida 19

Žao mi je što elita medicinske struke nije našla snage da izbaci sve primese politike iz svog znanja i profesije, i tako objedini svoje celokupne ogromne naučne i stručne kapacitete, te deluju zajedničkim snagama u borbi protiv kovida 19.  Zašto profesor Zoran Radovanović i doktor Predrag Kon, 2019. godine mogu zajedno da napišu odličnu knjigu pod nazivom „GRIP – prošireno izdanje sa posebnim osvrtom na pandemiju 2009. godine“ (izdavač „Heliks“, 2019. godina), i da se u njoj slože oko svih stručnih detalja kada se radi o jednoj vrlo sličnoj respiratornoj infekciji, kao što je grip, danas se ne mogu složiti ni oko čega!? Zar taj njihov, tragično loš trenutni odnos, nije, u isto vreme i tragedija  svih nas?? Kako bi vama bilo, da čekajući operaciju, čujete svađu i neslaganje baš ona dva hirurga koja bi trebalo da vas operišu!?

I na kraju, da javnost Srbije zna, da sam na svako „uživo“ televizijsko gostovanje, a bilo ih je zaista mnogo, išao ili van radnog vremena ili uzimao dan od odmora, i putovao svojim privatnim automobilom, plaćao gorivo i putarinu iz svog džepa, a kada ne bih imao snage da vozim i nazad, jer je kasno, a ja umoran – plaćao sam prenoćište iz svog džepa i ranio izjutra ranom zorom da stignem iz Beograda u Kraljevo na posao. Napominjem, da se dešavalo i da po nekoliko dana uzastopno idem svako popodne za Beograd i vraćam se istog dana kasno noću!

Javnost Srbije obaveštavam da je jedina zloupotreba institucije u kojoj radim to što sam koristio lap top instituta za direktna uključenja preko skajpa u televizijske emisije! A i to sam se trudio, da to što je moguće češće bude ili pre početka radnog vremena (pre pola osam izjutra – uključenja u jutarnji program mnogih televizija), ili posle radnog vremena (posle 15.00 uključivanjem u informativne emisije i dnevnike popodne). Naravno, pre neki dan, posle gostovanja u emisiji „Upitnik“ na RTS1, u povratku za Kraljevo, „crkla“ mi je lamela, korpa, kvačilo i sve što ide uz to, i jedva sam se vratio do Kraljeva. Naravno, auto je za vikend već popravljen i spreman! Napominjem da sam često žurio za Beograd, da ne zakasnim na „uživo“ gostovanja, i da mi saobraćajni prekršaji tek počinju „uredno“ da stižu, kao svojevrsne „čestitke“ i podsećanje na sav moj predhodni angažman ovih dana. I na kraju, sem što sam izgubio 13 kilograma telesne težine (što je u celoj ovoj priči najkorisnije za mene svakako), osećam i da sam na samoj granici fizičke premorenosti od ovakvog dugotrajnog i iscrpljujućeg i fizičkog, ali i psihičkog angažovanja.

U kom trenutku smo prestali da budemo ljudi i da prepoznajemo nečije dobre namere – nalazeći u svemu samo go interes, korist ili novac? Gde je nestala ta ljubav prema ljudima, prema svom rodu, narodu i državi?

Žao mi je, što je društvo u Srbiji, posle toliko vekova obeleženih dobrotvorima i dobročinstvima, stiglo do tog stepena razvoja i napretka, kao i opšte kulture i obrazovanja, da više niko ne veruje običnom pojedincu, da nešto može da radi i uradi za „opšte dobro“ svoje države i naroda, iz potpuno filantropskih i humanih razloga, i da mu to jednostavno pričinjava zadovoljstvo, što samo može da bude od koristi narodu i državi, i da to čini ne samo potpuno besplatno, nego da u te svrhe ulaže i sopstveni novac i slobodno vreme i celokupni duh i svoje znanje – i da zaista ne očekuje baš ništa za uzvrat! Gde smo kao društvo pogrešili? U kom trenutku smo prestali da budemo ljudi i da prepoznajemo nečije dobre namere – nalazeći u svemu samo go interes, korist ili novac? Gde je nestala ta ljubav prema ljudima, prema svom rodu, narodu i državi?

Odakle mi snaga da sve ovo izdržim?

Snagu mi daje činjenica da je moj tekst ili deo tog teksta, namenjen i upućen običnom narodu u Srbiji, pročitalo verovatno preko milion ljudi, a možda i mnogo više! Snagu mi daje činjenica da mi se potpuno nepoznati ljudi najčešće obraćaju rečima „jedino vama verujem“! To je ogroman teret za svakog odgovornog čoveka. Snagu mi daje podrška  običnih nepoznatih ljudi koji su mi uputili na hiljade i hiljade poruka zahvalnosti što „trošim svoje dragoceno vreme  na njih“, snagu mi daje i na hiljade njihovih pitanja na koja im odgovoram. Snagu mi daje, verujte mi na reč, i na hiljade poruka i poziva dobijenih od strane raznovrsnih medicinskih radnika, za koje smo svi skloni da kažemo „na prvu loptu“ da su „najsujetnija profesija“. Ja sam živi svedok da naši medicinski radnici, ne da nisu sujetni, čak bih rekao i da su najmanje sujetni, ili bar ništa više od prosečnog građanina Srbije! Među svim tim pozivima i porukama medicinskih radnika, bilo je i na stotine njih sa najvišim naučnim i nastavnim zvanjima (od docenta do profesora), i to i iz naše zemlje, ali i iz inostranstva gde rade (Nemačka, Švajcarska, Kanada, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Italija, Australija, SAD itd)! Snagu mi daje i činjenica, da sam mnoge oslobodio straha od „nepoznatog“ i vratio ih u „normalan“ život gde samo treba da se ponašaju u skladu sa „osobinama virusa i pravilima njegovog širenja“!

2. Koronavirus i mi ili gde smo po pitanju borbe protiv kovida 19, nakon godinu dana?

Rekao bih, da nakon proteklih godinu dana od pojave epidemije koronavirusa u Srbiji, a pogotovu ovih zadnjih nekoliko nedelja, mi smo očekujući nestrpljivo kraj, prinuđeni da tražimo novi početak! U toku protekle godine, država je osposobila i podigla dijagnostičke laboratorijske kapacitete na više nego zavidan nivo. Što se tiče opremanja i formiranja privremenih, ali i stalnih kovid bolnica, specijalizovanih za prijem i lečenje obolelih od kovida 19, takođe imam samo reči hvale. Ti novoformirani uslovi za lečenje obolelih, ne mogu se ni porediti sa onim što smo imali na raspolaganju na samom početku epidemije kovida 19 u Srbiji!

Samo bih podsetio ljude, da nije bilo „potpunog zatvaranja“ na samom početku epidemije, kao jedinog mehanizma i oružja koji smo u tom trenutku imali „u rukama“ da se borimo sa nekontrolisanim širenjem koronavirusa, gde bi svi ti ljudi bili primljeni i lečeni tada, da je, daleko bilo, epidemija „podivljala“ tada (s proleća i novembra i decembra prošle godine) ili kao što je ta korona-zver ponovo „podigla glavu“ poslednjih nekoliko nedelja februara 2021. godine!?

Mislim da je moj tekst o prirodi koronavirusa, načinima njegovog širenja, i načinima lične zaštite (https://bit.ly/3ebtDfF https://bit.ly/30f1EU3) aktuelniji sada nego ikada. Ljudi, obnovite gradivo!

O vakcinama 

U međuvremenu, krajem prošle godine, kao i prvih meseci ove godine, Srbija je dobila novo važno i moćno oružje za borbu protiv epidemije koronavirusa – a to je vakcina! Činjenica da se sama dinamika vakcinacije u Srbiji, odvija rutinski i skoro nezavisno od dinamike pristizanja vakcina, jeste za svako poštovanje! Činjenica da su prioritetne grupe za vakcinaciju protiv kovida 19 (a to su zdravstveni radnici, kao i stariji građani Srbije), mogli to da učine, ne samo među prvima u regionu, već i među prvima u Evropi i svetu, zaista je čudesna. Broj ukupno do sada vakcinisanih građana Srbije takođe budi optimizam, i čak i ponos.

Pa ako je sve tako savršeno i sjajno, zašto nam nekoliko poslednjih nedelja konstantno raste broj novozaraženih stanovnika Srbije?

Pre svega zato (a što sam od same najave početka vakcinacije stalno isticao), što „vakcina nije čarobni štapić“, i njena primena ne znači automatski pobedu nad epidemijom.

Činjenica da se neka osoba vakcinisala nekom od vakcina koje se upotrebljavaju u Srbiji, znači samo to, da je ta osoba u ušla u proces stvaranja imuniteta i zaštite protiv koroonavirusa, koji ima svoj vremenski okvir, a čije vremenske granice zavise od individualnih osobina vakcinisane osobe (starosti, prethodnog imunog statusa, opšteg zdravstvenog stanja, prisutnih hroničnih bolesti, terapije tih hroničnih bolesti, genetskih predispozicija, itd.) i vrste i karakteristika konkretne vakcine koja je primenjena.

Ukratko:

A) Ako ste se vakcinisali vakconom „Fajzer – Biontek“, to znači da će vaš organizam najverovatnije početi da stvara specifična antitela protiv koronavirusa već krajem druge nedelje nakon primanja prve doze vakcine, a da će verovatno nakon desetak dana od primanja druge doze vakcine, nivo stvorenih specifičnih antitela biti vrlo visok i verovatno dovoljan da vas zaštiti.

B) Ako ste se vakcinisali vakcinom „Sputnjik V“, to znači da će vaš organizam najverovatnije početi da stvara specifična antitela protiv koronavirusa pri isteku treće nedelje od primanja prve vakcine (odnosno neposredno pred prijem druge doze vakcine), a da će vaš organizma verovatno imati dovoljno visok nivo antitela pri kraju druge nedelje od druge doze vakcine.

C) Ako ste se vakcinisali kineskom vakcinom „Sinofarm“, to znači da će vaš organizam, najverovatnije početi da stvara specifična antitela protiv koronavirusa tek oko dve nedelje od primanja druge doze vakcine, a taj proces stvaranja će se verovatno završiti tek nakon pune 3 do 4 nedelje od druge doze vakcine.

D) Ako ste se vakcinisali vakcinom „Astra – ZenEka“, to znači, da će vaš organizam, najverovatnije početi da stvara specifična antitela protiv koronavirusa, pri isteku treće nedelje od primanja prve doze (za ovaj podatak nemam direktne informacije poreklom iz srpskih laboratorija – već pretpostavljam da će dinamika stvaranja zaštite biti vrlo verovatno slična ruskoj vakcini „Sputnjik V“, obzirom na to da je sastav vakcine „Astra Zeneka“ identičan sastavu prve doze ruske vacine!). Imajući u vidu da se druga doza ove vakcine prima tek nakon 12 nedelja od primanja prve doze, jasno je da će se najverovatnije postići dovoljan nivo zaštite tek nakon isteka 14 dana od prijema druge doze vakcine, a to je period od skoro 4 meseca, što je možda njena jedina mana!

Kao što možete i sami videti, u ovom najkraćem mogućem opisu brzine stvaranja zaštite od infekcije koronavirusom, datom za svaku pojedinačnu vrstu vakcine, podvukao sam i najčešće upotrebljavane i najvažnije reči. To su reči verovatno i najverovatnije! Dakle, reči verovatno i najverovatnije označavaju šta će se i kada desiti kod većine vakcinisanih osoba pomenutim vakcinama, ali ne i kod svih vakcinisanih osoba! Ali, niko vam pojedinačno ne može garantovati da ćete baš vi biti u toj pomenutoj većini! Drugim rečima, kojom će konkretno brzinom i u kom obimu vaš organizam stvoriti zaštitu protiv koronavirusa zavisi umnogome od onih gore nabrojanih individulanih karakteristika organizma svake vakcinisane osobe pojedinačno. Dakle, može se statistički sigurno pretpostaviti da će neke osobe stvoriti brži i viši nivo zaštite (mlađe osobe, trenutno vrlo zdrave osobe, u dobroj kondiciji, genetski nasleđenom jakom imunitetu, bez hroničnih bolesti, koje se zdravo i kvalitetno hrane i žive, koje su se odmorile, itd), a neke osobe će sigurno stvoriti sporiju i slabiju zaštitu od one dinamike koju smo izneli kao verovatnu i najverovatniju!

Dakle, ovo gore su samo orijentacioni vremenski okviri i nijednoj osobi se ne može garantovati vreme u kome će se sigurno stvoriti potreban nivo zaštite! Jednostavno, svaki ljudski organizam je priča za sebe i ne može se tako štošta sa sigurnošću predvideti!

Da bih vam dodatno pojasnio zašto je to baš tako, evo i mog višedecenijskog veterinarskog iskustva u primeni vakcina protiv pojave koronavirusa kod živine:

Čak i kada sve piliće vakcinišete istog dana, a oni su prethodno čitavog svog života hranjeni istim koncentratom, pili istu vodu, bili smešteni na istoj farmi (unutar koje je prisutna ista temperatura, vlažnost i svetlost), dobili svi istu vakcinu, u istoj količini – uvek dobijate različite nivoe zaštiteprotiv koronavirusa (iako većina pilića ima prosečne i očekivane vrednosti), koji se postižu i u različitim vremenskim periodima (kod nekih pilića za desetak dana, kod drugih za dvadeset dana!), ali imate i uvek desetak procenata pilića koji imaju ekstremno niske i nedovoljne nivoe zaštite, i desetak procenata koji imaju ekstremno visoke nivoe zaštite protiv koronavirusa živine. Zašto je tako? Pre svega zato, što ti pilići imaju različite genetske osobine (različiti su im majka-koka i otac-petao). Dakle, i kada imate ovoliko potpuno istih faktora (starost, hrana, voda, uslovi života, vakcina), nivo postignute zaštite od koronavirusa se drastično razlikuje kod pojedinih vakcinisanih pilića.

A sada zamislite koliko je kompleksno i složeno pitanje predviđanja vremena potrebnog da se stvori imunitet kod ljudi i predvidi njihov nivo, odnosno količina stvorenih antitela!? A tu imate ljude, čija starost ne da nije ista (kao kod pilića gde je starost ista bukvalno u jedan jedini dan – svi se izlegli iz jajeta istog dana!), već se razlikuje starost vakcinisanih osoba i po nekoliko decenija, pa se čitavog života različito hrane, piju različitu vodu, žive u različitim kućama i uslovima, udišu različit vazduh, imaju različite bolesti, imaju različite terapije, primaju različite vakcine, i povrh svega, imaju, kao i pilići i različite roditelje!

Drugim rečima, da ne bismo srljali i nepotrebno pravili greške, koje nas u krajnjoj liniji mogu koštati i života, potrebno je da se što duže ponašamo potpuno isto kao da uopšte nismo ni vakcinisani. Dakle, bilo kakvo inficiranje koronavirusom, neposredno nakon primanja prve doze vakcine, može rezultirati klinički teškim oblikom bolesti, isto onako kao da se niste ni vakcinisali! Što se kasnije inficirate koronavirusom, na primer, nekoliko nedelja od primanja prve doze, ili čak i nakon primanja druge doze vakcine, može se u praksi pokazati veća ili manja korist, odnosno ublažiti se klinička slika, ali ne i garantovano kod svih vakcinisanih! Potrebno je da prođe gore pomenuti minimalni vremenski period od primanja druge doze vakcine, kako bi ste mogli izvući maksimalnu korist od izvršene vakcinacije!

Da bih to pojasnio, prvo ćemo shvatiti šta znači efikasnost vakcine. Efikasnost različitih vakcina deklarisana od strane proizvođača vakcina, ide od oko 80% (na primer za kinesku vakcinu „Sinofarm“), oko 92% (za rusku vakcinu „Sputnjik V“), pa do blizu 95% (na primer za vakcinu „Fajzer – Biontek“), dok kod vakcine „Astra Zeneke“, efikasnost se kreće od oko 60% pa do čak 90%, u zavisnosti od zemlje u kojoj je vakcina klinički ispitivana, ali i od veličine doze i vremenskog intervala između dve doze. Šta to znači konkretno u primeni tih vakcina?

Ako vakcina ima efikasnost 80% (kao kineska „Sinofarm“), to znači da 80% vakcinisanih ljudi tom vakcinom se uopšte neće nikada razbolesti od koronavirusa ( na primer 800. 000 ljudi od 1 miliona vakcinisanih), a da će se onih 200. 000 teorijski moći inficirati, ali ogromna većina od njih će imati vrlo blag klinički oblik bolesti (jedva da će i primetiti da su se inficirali!), a svega par procenata od njih (što je na milion par hiljada ili desetina hiljada) imati neki srednje teški oblik, koji adekvatnom terapijom, i to kod kuće, neće preći nikada u težak klinički oblik koji bi mogao ugroziti nečiji život.

Ako vakcina ima efikasnost 95% (kao na primer „Fajzer – Biontek“), to znači da 95% vakcinisanih ljudi tom vakcinom se uopšte neće nikada razbolesti od koronavirusa (na primer 950.000 od 1 miliona vakcinisanih), a da će od onih 50.000 koji će teorijski moći da se inficiraju, većina imati vrlo blag klinički oblik bolesti (gotovo bez simptoma), a svega nekoliko procenata (par hiljada) imati neki možda srednje teški klinički oblik bolesti, koji uz adekvatnu terapiju neće preći u težak klinički oblik bolesti.

Možda vam, na prvi pogled, kada ste ovo pročitali, izgleda kao da vas vakcine nedovoljno štite, ali to je zato što niste uzeli u obzir sledeći bitan detalj. Ako smo se skoro svi vakcinisani, ili bar 3 četvrtine populacije Srbije, onda će oni ljudi koji su se inificirali, a koji su  nevakcinisani, vrlo teško „naći“ osobu koja je potpuno osetljiva i koju mogu inficirati (jer od 4 osobe koje sretne su 3 vakcinisane), i ako je nekada oboleli mogao da zarazi svakog koga je sreo i bio u kontaktu sa njim (svi su bili nevakcinisani!), sada od deset njih koje bude sreo, on može možda da zarazi samo 2 osobe koje se još nisu vakcinisane, i koje su i dalje osetljive na infekciju. Ali on treba po zakonu verovatnoće da sretne baše te dve osobe, a matematička verovatnoća je surova, jer i ako nekog uspe da inficira, ta sledeća obolela osoba će takođe teško naći novu osetljivu osobu da inficira. I ono što je najvažnije, ako ta inficirana osoba uspe da inficira neku vakcinisanu osobu (rekli smo da je u zavisnosti od vrste vakcine i njene efikasnosti taj udeo od 5% do 20%), ogroman udeo njih neće uopšte proizvesto dovoljnu količinu virusa da bi ga mogao ikada više preneti na nekog drugog. Dakle, vakcinisane osobe koje imaju nešto nižu postignutu zaštitu i koje spadaju u one koje se i dalje teorijski mogu inficirati, i koje će imati vrlo blagu kliničku sliku bolesti, u jako malom procentu (ako je to uopšte i procenat u pitanju – pre će biti promil – hiljaditi deo procenta!) mogu uopšte nekog drugog zaraziti. Sve ove činjenice zajedno, efikasno prekidaju dalju epidemiju, kako kod vakcinisanih životinja, tako i kod vakcinisanih ljudi!

Kada bi se svi ljudi u Srbiji vakcinisali, odnosno kada bi taj udeo vakcinisanih bio oko 80% procenata, ne verujem da bi ukupan broj ljudi, na godišnjem nivou, koji bi oboleo od kovida 19 i zahtevao bolničko lečenje, bio veći od trenutno nedeljnog nivoa obolelih! Dakle, to bi bilo 50 puta manje za hospitalizaciju nego sada! Dakle, trebalo bi nam 50 puta manje bolnica! Ili, bilo bi dovoljno da imamo jednu specijalizovanu ustanovu, vrhunski opremljenu, za celu Srbiju, s najboljim ekspertima, koji bi podmirivali potrebe cele zemlje, dok bi se ostatak zdravstvenog sistema vratio u „mirnodopsko“ funkcionisanje.

Ali i kad bi....

Ali nažalost, to je sve samo jedno ali i kad bi.... Prvi objavljeni rezultati ministarstva zdravlja Izraela, koji govore i efikasnosti i zaštiti od kovida 19, nakon sprovedene vakcinacije kod skoro 40% stanovništva, jasno ukazuju da broj novozaraženih osoba počinje naglo da opada. Pratićemo te rezultate i dalje. Uz to, dokazano je na primeru Izraela, da vakcinisane osobe, i kada se inficiraju, u preko 98% slučajeva nemaju čak ni temperaturu niti bilo kakve teškoće vezane za disajne organe (najčešće samo gubitak čula mirisa), a u čak 99% su zaštićeni od teškog kliničkog oblika bolesti. Napominjem, to znači da od onih 10% do 20% od ukupno vakcinisanih koji se i dalje mogu inficirati koronavirusom, samo 1% dobije neki teži klinički oblik bolesti, i to uglavnom oni koji su su najstariji i najbolesniji! Kod tih starosnih kategorija do sada uobičajena smrtnost je išla i do 15-20%! A nakon vakcinacije, više ne govorimo o njihovoj smrtnosti u procentima (i to desetinama!), već samo o jednom procentu koji se mora hospitalizovati! Naravno, treba obavezno uzeti u obzir, da iako je 40% stanovnika vakcinisano, kod ogromne većine njih još nije prošlo dovoljno vremena da se potpuno formira zaštita, a rezultati su već i ovako dobri!

I za kraj, jednostavno rečeno, sve vrste vakcina, bez obzira na vrstu bolesti, i dužinu primene i kod ljudi i kod životinja, kao i bez obzira na vrste tehnologije koja je primenjena za njihovu proizvodnju, funkcionišu na ovom istom principu! Ne postoji ni jedna jedina vakcina, koja štiti 100% od zaražavanja od neke bolesti, bilo da govorimo o ljudima bilo da govorimo o životinjama. Smatra se da svaka vakcina koja ima efikasnost od „samo“ 60% jeste dovoljno efikasna da stavi pod kontrolu širenje bilo koje bolesti. I sami vidite da je kod svih vakcina koje se trenutno  primenjuju u Srbiji, efikasnost znatno veća od te granice. Uz to, rezultati koji neprestano pristižu iz različitih zemalja gde se sve ove vakcine još primenjuju, govore o postignutoj većoj efikasnosti od one koje su deklarisali sami proizvođači vakcina.

Uz to, govoreći o vakcinama i njihovoj efikasnosti u zaštiti od različitih tzv. mutiranih sojeva koronavirusa, za sada sve vakcine štite i od njih, ali sa dokumentovanom nešto manjom efikasnošću, koja je i dalje daleko viša od onih pomenutih 60% procenata koji se smatraju dovoljnom u suzbijanju epidemija (da napomenem, da Svetska Zdravstvena Organizacija smatra dovoljno efikasnom svaku vakcinu koja ima preko 50% efikasnosti u zaštiti od inficiranja – na primer to je kriterijum za sezonsku vakcinu  protiv gripa – koja se primenjuje veće duže od pola veka i sa uspehom štiti naše starije sugrađane).

Važno je napomenuti i da mnogi svetski naučnici, sa kojima se slaže i moja malenkost, smatraju inaktivisane vakcine (kao što je kineska vakcina „Sinofarm“), mnogo „otpornijom“ na postojeće i eventualne nove mutacije virusa korone, imajući u vidu da se ona proizvodi od celih virusnih čestica i da samim tim ima nekoliko, tačnije 4 različite vrste specifičnih antitela protiv 4 različita strukturna dela koronavirusa, za razliku od ostalih vakcina, koje se sve baziraju na samo jednom strukturnom delu koronavirusa, i to baš onom koji se smatra najpodložnijim mutacijama. Ujedno, ta vrsta vakcina – inaktivisana (kineski „Sinefarm“), ima i zabeležen najmanji broj neželjenih vakcinalnih reakcija u odnosu na sve ostale vakcine (kod kojih je mnogo češća pojava temperature, malaksalosti, bola u mišićima, proliva, bolova u zglobovima, itd). Ali, ona ima i zaštitu koja se stvara najsporije.

Kao i sve unašim životima, sve ima i svoje prednosti i svoje mane, bez obzira o čemu govorimo.

O trenutnoj epidemiološkoj situaciji – šta je pošlo po zlu?!

Dakle, kada smo imali više nego tešku situaciju krajem novembra i početkom decembra prošle godine (upravo u vreme kada sam i zbog čega sam i objavio onaj čitani tekst o koronavirusu i načinima zaštite od zaražavanja), među prvima sam se ohrabrio i usudio da kažem da je „prenošenje koronavirusa“ u Srbiji, verovatno u tom momentu dostiglo svoj vrhunac i da ćemo se samo masovnijim pridržavanjem mera lične zaštite i propisanih mera od strane države, uz sprovođenje zabrane ikakvih masovnih okupljanja, uspeti da zaustavimo „divljanje“ epidemije. I kao što znate, polovinom decembra su brojke počele, polako, ali sigurno da opadaju, da bi se isti trend nastavio i u prvim nedeljama nove 2021. godine. I onda se taj trend nastavlja, ali polako i usporava, da bi u periodu oko 20. januara (iznosio oko 1.200 novozaraženih), broj dnevno novozaraženih počeo da se koleba (čas ide gore, čas dole), a onda i da se polako, ali sigurno, kreće u suprotnom pravcu i da iz dana u dan raste – sve do današnjih dana!

I to sve počinje da se dešava, baša kada kreće masovna vakcinacija u Srbiji, ali i udarni i najskuplji termini za zimovanje, da bi se drastično i dodatno pogoršala situacija, baš u trenucima kad otpočinje i masovna revakcinacija!

Prerani slavodobitni osećaj sigurnosti i pobede (kao kad nam naša fudbalska reprezanticija ili tim povedu 2:0, a onda jednostavno „stanu“ sa sjajnom igrom!), izazvan i medijski sveprisutnom činjenicom i hvalospevom da smo kao država među „najboljima“ u Evropi i svetu po broju vakcinisanih ljudi, uz „propuštanje“ prilike da se baš tada, drastično i nemilosrdno upozori na značaj i daljeg strogog pridržavanja propisanih preventivnih mera (kada vodi 2:0 naša fudbalska reprezentacija treba i dalje da igra oprezno i snažno, kao da je i dalje 0:0!) i da kazni svako narušavanje propisanih preventivnih mera koje su sve vreme na snazi u Srbiji! Ne, odgovorni ne samo što to ne čine, već još i propuštaju silne prilike (šanse da damo još koji gol!), da se na svim „javnim događajima“, gde se kao organizator pojavljuje država ili neke njene institucije, ili neke druge ugledne institucije (na primer crkva), pošalje jasna i nedvosmislena poruka svima, da se distanca mora i dalje držati, da se maske moraju u svim rizičnim situacijama obavezno i dalje nositi, da je broj ljudi koji se može okupiti na jednom mestu i dalje pod strogom kontrolom, bez obzira na „organizatora i povod“!

Tako je počelo sigurno i masovno da se urušava poštovanje svih propisanih mera i principa , po principu, a što ja da poštujem mere kad oni koji ih propisuju – ne poštuju! Ne možeš narodu da naređuješ jedno a radiš drugo! Ne možeš da se ponašaš sa narodom kao da si njegov okupator: „ Radi ono što ti ja kažem da radiš – nemoj da gledaš i radiš ono šta ja radim – jer ti nisi ja!“ To nikada ne može da se radi ni u jednoj zemlji, a naročito ne u Srbiji! To ne smeš i ne možeš ni malom detetu da radiš – ti držiš noge na klub-stočiću, a kad to uradi dete sa druge strane – ti skočiš na njega i narediš mu da se noge nikada ne smeju dizati na klub-stočić!? Naravno da dete neće razumeti suštinu i da će biti zbunjeno i ubeđeno da ga kinjiš! Ne možeš da tražiš od naroda da nosi masku u zatvorenom prostoru kada god je prisutan veći broj ljudi i kada nije moguće držati propisanu distancu od 2 metra – a prvi se toga nikada ne pridržavaš! Ne može niko (ni opozicija, ni vlast) usred epidemije da proslavlja postignute ili nepostignute rezultate na izborima u opštoj gunguli i haosu, i pri tom svi zagrljeni i srećni, i svi bez maski! Zašto se neko ne bi mnogo više radovao na svadbi svoje dece (ženidbi sina ili udaji ćerke) i radio to isto?? Po kom kriterijumu on nema pravo na to – a ti kao političar imaš?

Znam da nije jednostavno, jer sam i sam bio puno puta u (ne)prilici, kada sam gostovao uživo u studiju mnogih televizija, da zbog nedovoljnog odstojanja između mene i novinara (ili sagovornika) tražim ili da pre emisije povećaju to rastojanje između nas ili da nosim masku. Puno puta sam uspeo da promenim raspored sedenja, a puno puta sam bio prinuđen i da nosim masku. Ali nikada nisam odustao od principa! Naravno, kada sam snimao TV emisije, gde je orgoman studio od nekoliko stotina kvadrata (i sa velikom visinom plafona) bio prazan i nije bilo nikoga sem mene, voditelja i snimatelja (sa velikim međusobnim odstojanjem), nisam nosio masku! Ali, kada god je bio nedopustivo veliki broj tehničkog osoblja prisutan, a uz to i veliki broj gostiju u studiju koji sede blizu jedan drugom, onda sam uvek nosio masku i ja i svi ostali!

Šta očekujete od običnog sveta, ako, i pored svih propisanih preventivnih mera na snazi, dozvoliš da se odigra koncert nekog „muškarca obučenog u žensku haljinu“ (zaista ne znam kako se zove taj „umetnik“)!? Odgovorni kažu da su na koncertu bile poštovane sve propisane mere! Ozbiljno? Zašto onda niste dozvolili i da i svi ostali muzičari održavaju koncerte pod tim istim uslovima, kad je to ok?! Zašto je „crni petak“ morao da izgleda onako kako je izgledao u očima javnosti?? Mislite, ova dva događaja su bila pre više od dva meseca, zašto to pominjem sada? Pa zato što se „poverenje javnosti u važnost i značaj pridržavanja propisanih mera“ kruni i opada uvek polako, ali sigurno i dodatno urušava sa svakim takvim sledećim događajem!

Takođe, ako je umro patrijarh SPC-e i obavlja se sve ono što se obaviti mora u tim prilikama, ako se održava veliki skup velikodostojnika SPC-e, kada se bira novi patrijarh, ako je umro bilo koji ugledni i popularni umetnik Srbije, i sledi njegova sahrana i dostojanstveni ispraćaj, ako se otvara spomenik jednoj od najznačajnijih istorijskih ličnosti Srbije Stefanu Nemanji, ako se otvara gondola, ako se otvara žičara, i pri svim tim situacijama se nikada ne propusti šansa da se NA OČIGLED CELOKUPNE JAVNOSTI SRBIJE NEDVOSMISLENO PREKRŠE SVE PROPISANE PREVENTIVNE MERE OD STRANE DRŽAVE SRBIJE, ŠTA TAČNO OČEKUJETE U PONAŠANjU  NARODA U SRBIJI??

Ako ta masovna kršenja propisanih mera predstavnici države probaju da objasne nekakvim „posebnim emocijama i posebnom situacijom“, zašto onda i neko drugi u Srbiji, kada sahranjuje i ispraća svoje najbliže i najmilije, na primer svog oca ili majku, ne bi isto tako mogao da se pozove na svoje „emocije i posebnu situaciju“ i da pozove par stotina ljudi na sahranu!? Izvinite gospodo, ali svakome je preminuli otac ili majka, mnogo važniji i od preminulog patrijarha i od bilo kog preminulog pevača!

Ako se pri svim ovim pomenutim događajima, niko od prisutnih, uključujući i najviše predstavnike države, ne pridržava ni ograničenja broja prisutnih ljudi na jednom mestu, ni propisane distance, ni nošenja maski, zašto očekujete da će se narod u Srbiji pridržavati tih istih mera?

Ako ta masovna kršenja propisanih mera predstavnici države probaju da objasne nekakvim „posebnim emocijama i posebnom situacijom“, zašto onda i neko drugi u Srbiji, kada sahranjuje i ispraća svoje najbliže i najmilije, na primer svog oca ili majku, ne bi isto tako mogao da se pozove na svoje „emocije i posebnu situaciju“ i da pozove par stotina ljudi na sahranu!? Izvinite gospodo, ali svakome je preminuli otac ili majka, mnogo važniji i od preminulog patrijarha i od bilo kog preminulog pevača! Kada neko hoće da slavi rođendan svog deteta, ili ženidbu ili udaju, verujte mi, da je njemu to mnogo važniji i radosniji događaj od „proslave rezultata izbora njegove stranke“, ili otvaranja gondole ili spomenika Stefanu Nemanji! Svakom je obeležavanje njegove krsne slave, mnogo važnije od bilo kog pomenutog događaja! I šta onda očekujete da će se desiti, nego ovo što se desilo??

Šta očekujete da će se tačno desiti sa poštovanjem propisanih preventivnih mera kod naroda u Srbiji, ako prikažete snimak sa Kopaonika, ili sa Zlatibora, u samom „piku“ sezone, na kome skoro niko ne poštuje bilo koju preventivnu meru? Ili, ako svi znaju da jedan lokal poštuje sve propisane mere (jer mora), a drugi odmah do njega ne poštuje nijednu jedinu meru (jer sme i može)? Ili hoteli – jedni poštuju, a drugi ne?

Šta tačno očekujete od običnog naroda, u sprovođenju propisanih preventivnih mera, ako čujete da u svakom većem gradu u Srbiji (a ja znam bar za 7-8 takvih gradova, zahvaljujući svojim prijateljima koji žive u njima), postoji ogroman broj ugostitelja koji potpuno poštuju sve propisane mere, uključujući i skraćeno radno vreme, ali isto tako i da postoji i određeni manji broj ugostiteljskih objekata i restorana, koji rade svaku noć „dokle god hoćeš“ i uvek su prepuni gostiju! Uz sve to, uvek ima i onih ugostiteljskih objekata, u kojima se nakon propisanog radnog vremena, primaju samo „birani i ugledni gosti“, gde se organizuje obavezno i „živa“ muzika (proslave zatvorenog tipa), uz neizostavno i obavezno prisustvo probrane političke elite (pre bih rekao kvazielite i običnog šljama), uz neizostavno i obavezno društvo „moćnih privatnika“ i „bogataša“ koji im daju osećaj soptvene važnosti i podgrevaju im sujetu uspešnosti, a sve na očigled običnog sveta – koji ih gleda i sluša kako „uživaju“ jer im se tako može!

Zašto se mora običnom svetu opet „gurati“ prst u oko sada i pri tome ga stalno „prozivati“ da je neodgovoran i lud, kada se ogromna većina odazvala i poštovala sve donete mere i to čak i onda kada nismo ni imali vakcinu kao najvažnije oružje u borbi protiv kovida 19 (govorim o početku decembra prošle godine), uspevajući tada da zaustavi i uspori transmisiju koronavirusa samo odgovornim ponašanjem, i to baš u vreme velikog broja slava i pre i posle Nove Godine, Božića i Srpske Nove Godine! Čak je i proslava najveće slave u Srbiji, Svetog Nikole, bila tako skromno i odgovorno proslavljena da se uopšte nije „osetio“ porast broja novozaraženih zbog tog važnog datuma u kalendaru najvećeg broja porodica u Srbiji!

Zašto je za dva dana državnog praznika (15. i 16. februar), uz logično spajanje sa prethodna dva dana vikenda, moralo da se odigra „zlatiborsko čudo“?! Moj prijatelj je bio svedok nepridržavanja ikakvih mera u ugostiteljskim objektima na Zlatiboru u tom periodu. Drugi moj prijatelj, koji je išao na Zlatibor 16. februara popodne, kaže da je kolona automobila koji su se tada vraćali kući, tog poslednjeg neradnog dana, bila neprekidna od Preljine do Zlatibora i da je u toj koloni najviše automobila bilo sa registracijom Beograda, Novog Sada i Niša! On mi je to tada rekao! Da li su vam poznata imena ovih gradova po nečemu drugom ovih dana, osim po konstantno najvećem broju novozaraženih na dnevnom nivou! Na kraju krajeva, siguran sam da na tom delu puta od Zlatibora do Preljine ima bar jedna dobro postavljena kamera, koja može da izbroji sve automobile po registracijama pojedinih gradova, a isto tako i sa Kopaonika! Samo izvolite i proverite!

Da ne zaboravim nešto veoma važno – mladi, to jest deca, uvek rade isto ono što i roditelji! Kada roditelji kažu: „ma dokle ja da se pridržavam svega i mučnim sebe“, kada se preventivnih mera ne pridržavaju ni oni koji su ih propisali, onda vrlo brzo i deca i mladi „osvoje to polje slobode“ i počnu da se ponašaju kao i roditelji! I eto odgovora na pitanje zašto sada ima najviše bolesnih kod radno aktivnog stanovništva (jer oni idu na skijanje i odmor, a ne penzioneri) i njihove dece i mladih, dok se stariji i dalje mnogo više čuvaju, a uz to su i masovno vakcinisani i revakcinisani – što je prava sreća!

I sada, kada se sve ovo već desilo i kada su posledice takvog ponašanja vidljive i jasne svakome u Srbiji, moramo ponovo da „apelujemo“ kod običnog naroda da počne ponovo da se pridržava propisanih preventivnih mera. U suprotnom, preti nam zatvaranje i zabrana kretanja! Da, samo što je apsurd u tome, što će oni, koji su svojim više nego neodgovornim ponašanjem, lošim primerom, nesprovođenjem preventivnih mera uticali da dođemo ponovo u ovu situaciju, moći i dalje da se kreću i krše preventivne mere (a i već su se vratili sa divnog zimovanja i odmora, na kome su se super proveli!)

Pouka za kraj

1. Budući da postoji čitav nezvanični pokret i njegov „ovan“ predvodnik, za sprečavanje skraćenja radnog vremena ugostiteljskih objekata, jer je to „mnogo bitno za ekonomiju, važnije i od života ljudi“, a polazeći od genijalne pretpostavke, da se ljudi ne zaražavaju zato što restorani rade duže nego zato što se ne poštuju preventivne mere! „Ovan“ predvodnik (iako je i sam ugledni i visoki predstavnik državnih organa) apeluje da je potrebno da se samo sprovodi oštrija kontrola sprovođenja propisanih preventivnih mera (a on sam direktno nadležan i za te mere sprovođenja kontrole!?)

E pa ja imam ideju, kako da pomognem „ovnu“ predvodniku i tom snažnom pokretu na čijem je čelu (i kojima podnosi javno izveštaje o svom uspehu, a ne državnim organima i narodu koji ga je na to mesto postavio), koji sprečava čak i medicinski deo Kriznog štaba da donese preko potrebne nove mere, da bi se još spasilo što se spasiti može (izmena u zadnjih 10 minuta utakmice, koju već gubimo!)

Budući da naša država očigledno vrhunski primenjuje najnovije digitalne i informacione tehnologije u svom funkcionisanju, predlažem da se što hitnije obezbede potrebni resursi, da svi ti ugledni ugostitelji, koji po pravilu imaju i kvalitetan video nadzor u svojim objektima, onda samo isti „nakače“ direktno na interenet i učine ih u svakom trenutku dostupnim nadležnim inspekcijskim službama, kako bi se u svakom trenutku mogle da „uvere“ u poštovanje propisanih preventivnih mera u njihovim objektima! U slučaju evidentnog i video dokazima potkrepljenog kršenja propisanih preventivnih mera – objekat se mora zatvoriti trajno – i to do završetka epidemije!

Digitalizujte sistem kontrole sprovođenja preventivnih mera, pomoću video nadzora nad svim ugostiteljskim objektima u Srbiji koji hoće da rade strogo poštujući preventivne propisane mere! To nije veliki trošak ni za njih, a ni za državu.

2. U slučaju da se negde otkrije ilegalna masovna žurka, onda se organizator i vlasnik prostora moraju teretiti po tačkama zakona o svesnom ugrožavanju zdravlja ljudi (gde su zaprećene višegodišnje kazne zatvora) a ne samo novčanim kaznama. Ako takva zatvorska kazna postoji u Zakonu o veterini, za one koji šire zaraznu bolest među životinjama, sigiran sam da mora postojati zakonski osnov za još mnogo duže kazne zatvora i za isti prekršaj ugrožavanja zdravlja ljudi.

3. Podržavam unapred sve mere koje je predložio medicinski deo kriznog štaba, kako bi se zaustavio dalji oštar svakodnevni porast broja novozaraženih ljudi u Srbiji! Prosto rečeno, ako zbog ovog stanja ne bude „pukao“ zdravstveni sistem Srbije, „pući“ će zdravstveni radnici Srbije! I sam se čudim i divim – kako li je svima njima kada sve ovo vide i razumeju – a sutra ili noćas imaju ko zna koju po redu smenu u kovid 19 bolnici koja se ponovo puni iz dana u dan i gde se već godinu dana bore za živote ljudi – u najtežim i najrizičnijim mogućim uslovima.

Ne možete ni zamisliti kako tim ljudima iz kovid 19 bolnica izgleda ova situacija u kojoj se trenutno nalazimo. Kako im izgleda i ovo više nego nepotrebno javno natezanje političkih moćnika i medicinski radnika oko toga da li i šta treba preduzeti. Voleo bih da pitam ove iz „političkog dela“ kriznog štaba da li su se ikada kada su išli na neku hitnu hiruršku operaciju, prethodno raspravljali sa hirurgom oko toga šta je u pitanju, da li treba nešto da se preduzme i kada da se preduzme i koliko treba da traje hiruška operacija?? Budući da znam odgovor, a i vi, onda im poručujem: i epidemiolozi, i virusolozi, i infektolozi, i mikrobiolozi, znaju isto tako dobro svoj posao kao i hirurzi!

Da bih vam ilustrovao trenutnu situaciju u zdravstvenom sektoru koji se bavi direktno koronavirusom u Srbiji, najbolje je da vam citiram samo dve poruke koje sam dobio od dva lekara:

I „Osoblje koje se bavi kovidom je na ivici nervnog sloma (pola moje službe je već posetilo psihijatra). Bojimo se da nam od iscrpljenosti i premora ne opadne koncentracija i kvalitet rada, te da počnemo da grešimo. Ja sam radoholičar, ali ovo je van svake pameti! S jedne strane, mi medicinari koji padamo danonoćno na nos od posla, a na drugoj strani pun grad ljudi koji se opušteno šeta, druži, zaražava! A onda me svakog dana neko do njih zove da ga smestim u bolnicu ili da mu nađem mesto negde drugde. Baš sam ljut! Izvini...“

 

II Na moje pitanje kako je i šta radi, taj jedan doktor mi je odgovorio sledećom porukom: „Evo ništa. Sedim i brišem poruke i brojeve telefona umrlih pacijenata. Znaš, oni budu po nekoliko nedelja u bolnici, zbližim se sa njima, često dopisujem i čujem preko mobilnog telefona i kada nisam ja u smeni da vidim kako su, ali nekima od njih se stanje tako naglo pogorša – da završe na respiratoru – meni ostanu njihove poruke u telefonu. Tako svakih desetak dana sednem, čitam njihove poruke poslednji put i plačem dok ih brišem...“

Apelujem da se pod hitno prestane sa svakodnevnim „rutinskim, bezosećajnim, neljudskim“ saopštavanjem broja umrlih na dnevnom nivou u Srbiji! To su ljudi, to su žrtve, a ne brojke, i ne trebaju da se saopštavaju samo kao statistička činjenica! Dajte da im vratimo ljudska lica!

4. Imajući u vidu da je ovakvim daljim pogoršanjem epidemiološke situacije ugrožena i sama masovna vakcinacija (povećava se i mogućnost da se na punktovima za vakcinisanje, među desetinama hiljada ljudi dnevno, pojavi i veliki broj ljudi koji su možda u inkubaciji, a pre pojave simptoma), predlažem da se za sve firme, preduzeća, kompanije, institucije, ustanove, koje naprave spisak svojih zaposlenih koji su zainteresovani za vakcinisanje, a on iznosi preko 80 ili 90% zaposlenih, da se obavezno pošalje mobilna ekipa i vakcinacija obavi direktno kod njih, jer se time drastično smanjuje mogućnost zaražavanja, a povećava odziv za vakcinaciju (lakše je ljudima da se vakcinišu na poslu nego da idu na punktove!)

5. Apelujem da se pod hitno prestane sa svakodnevnim „rutinskim, bezosećajnim, neljudskim“ saopštavanjem broja umrlih na dnevnom nivou u Srbiji! To su ljudi, to su žrtve, a ne brojke, i ne trebaju da se saopštavaju samo kao statistička činjenica! Dajte da humanizujemo te žrtve. Dajte da im vratimo ljudska lica! Dajte da im ukažemo poštovanje, koje zaslužuje svaki čovek. Nije ništa novo u našem mentalitetu da o sopstvenim žrtvama ne vodimo uopšte računa!

Ne znam koji se to zakon krši, ako se saopšte osnovni podaci o svakoj žrtvi poimence – makar iz pijeteta. Mi moramo da postanemo svesni toga da neki ljudi sa svojim imenima i prezimenima umiru svakodnevno – da bi se naša svest podigla na taj nivo – da svojim odgovornim ponašanjem zaštitimo najmilije, najbliže iz sopstvenog okruženja, kao i svoje prijatelje. Kažem vam to jer osećam neviđen bes što hteo ne hteo, moram svakodnevno da slušam i znam imena i prezimena najvećih probisveta, ubica, mafijaša, kriminalaca, kurvi, (često i njihovih karakterno najčešće ništa boljih žrtvi međusobnih obračuna) u Srbiji, a ne znamo imena i prezimena onih koji na žalost svakodnevno izgube bitku za svoj život u ratu protiv virusa, koji traje već godinu dana u Srbiji! Tim činom se vraća samopoštovanje i mobiliše ono najbolje i ljudsko u svakom od nas.

Neka nam je Bog u pomoći!

(Autor je magistrirao je iz oblasti imunologije, a doktorirao na oblasti mikrobiologije i to na virusu ptičijeg gripa. Ima dve specijalizacije. Trenutno je u zvanju naučnog savetnika i redovni je član Akademije veterinarske medicine)

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner