Kosovo i Metohija | |||
Srpske svetinje u Metohiji - anđeli polomljenih krila |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 19. januar 2011. | |
![]() Sva ova pravoslavna svetilištapotiču uglavnom iz XIV veka, iz vremena kralja Milutina, Stefana Dečanskog, cara Dušana injihovih naslednika i vlastele. Oni su,zapravo, i inicirali njihovu gradnju, bili su zaštitnici i ktitori, bogato ih darujući posedima, materijalnim i umetničkim dobrima. Taj ogroman duhovni, materijalni i kulturni potencijal stvaran je kroz mnoga stoleća.Sledbenici davnih osnivača i graditelja ovih hramova uspeli su da ih očuvaju i u najtežim vremenima turske v Manastir Svete Trojice na brdu Rusenica iznad Mušutišta i hram Svetog Đorđa u selu Rečane kraj Suve Reke minirani su u toku ovih nereda i oni i oni praktično više ne postoje. To isto dogodilo se i sa crkvom Bogorodice Odigitrije, u centru sela Mušutište, koju je 1315. godine podigao kazanac Dragoslav. Ovaj hram, iako na samoj periferiji Prizrenskog podgora, bio je svima poznat, jer se svrstavao među najstarije pravoslavne hramove u Metohiji. Njegovi najraniji živopisi urađeni su već sredinom XIV veka, tako da ga je i ta umetnička komponenta činila značajnim. Na daleko poznat i čuven bio je manastir Svete trojice na Rusenici, koji je poslednjih Nedaleko od sada porušenog manastira SveteTrojice je čuvena Koriša, manastir sa isposnicom Sv. Petra Koriškog,jedinog svetitelja među srpskim pustinožiteljima. A samo pola sata hoda od Svete Trojice do visokih planinskih litica iznad manastira stiže se do takođe poznate pećinske isposnice Rusenice. Kompleks od pet isposnica sa prizidanim crkvicama – kapelama nalazi se u obližnjem Matoskom potoku, koji se uskim i strmim kanjonom spušta ka selu Mušutištu.
Prilaz je bio moguć jedino preko manje bočne padine, na kojoj se vide konture isklesanih stepenika. Veliki pećinski otvor nalazio se sa južne strane litice i njega su monasi zatvorili masivnim zidom,visokim oko deset metara. Pregrađujući pećinu i po vertikali, što ugradnjom drvenih stubova i greda nije bilo teško izvesti, dobili su po dva odelenja na donjoj i gornjoj etaži. Pored ovih prostorija, u gornjem delu pećine, klesanjem u steni, načinjena je monaška ćelija. U opisu onih koji su istraživali ovu isposnicu kaže se da na pregradnom zidu ima zanimljivih zapisa iz prošlih vekova, kao i tragova davno rađenih fresaka. U prizemnom delu,u jednoj od pećinskih prostorija, vidljiv je fresko tehnikom oslikani krst kojim je, kako se veruje, osveštano ovo kultno mesto. Da je krajem XIIIi tokom XIV veka život anahoreta, monaha isposnika, na ovom području bio razvijen i sa dosta pristalica takvom načinu duhovnog asketizma, pokazuju i već pomenute isposnice u Matoskom potoku. One se nalaze na visokim i teško pristupačnim planinskim kotama izvorišnog dela potoka. Ima ih pet – šest i svojim položajem deluju impresivno: pećine-isposnice nalaze se jedna iznad druge,smeštene u udubljenjima stene visoke oko 60 metara. Međusobno su povezane strmim stazama i basamacima klesanim u steni. Ove isposnice očuvane su u ranijem obliku i izgledu sve do danas zahvaljujući upravo U ravničarskom delu Prizrenskog podgora, na oko tri kilometra od Suve Reke, nalazi se selo Rečane za koga kažu da je jedno od najstarijih u Metohiji. Da je to tačno potvrđuje podatak da se ime rečane pojavljuje i u povelji cara Dušana iz 1348. godine.Tom poveljom,naime,car Dušan daruje ovo napredno metohijsko selo svom manastiru Sveti Arhanđeli kod Prizrena, pri čemu su precizno naznačene i seoske međe. One su, kažu, ostale neizmenjene, sa istim nazivima, sve do danas.
Hram Sv. Đorđa bio je zadužbina nekog vlastelina-vojvode čije je ime bilo zapisano na u nadgrobnoj ploči, na podu crkve, tu gde je vojvoda i sahranjen. Ali, vremenom je ime u najvećem delu izbrisano,pa ga je nemoguće tačno identifikovati. Po zapisima konzervatora koji su bili angažovani na zaštiti hrama, crkva Sv.Đorđa u Rečanima predstavlja veoma lep primerak vlasteoske zadužbine, kakve su građene tokom XIV veka i nešto kasnije. To je,kažu Crkva u rečanima bila je bogato živopisana..Na oslikanim zidovima prikazane su scene velikih praznika – Dimitrija, Prokopija, Nestora i Merkurija, zatim motivi iz ciklusa posvećenog patronu crkve Sv. Đorđu, portreti svetih Petra i Pavla, Konstantina, Jelene i svetih lekara – Kuzmana, Damjana i Pantelejmona. Po proceni slikara konzervatora živopisi u Rečanima urađeni su u drugoj polovini XIV veka |