Komentar dana | |||
Rasizam i satanizacija Srba kao stalna inspiracija zapadnih političara, novinara i diplomata |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 17. jun 2015. | |
S druge strane, takva ograničenja i slični obziri ne važe i kad se u zapadnim zemljama govori o srpskom narodu, pošto je on u tom delu sveta postao sinonim za sva moguća zla, a terminologija koja se upotrebljavala i upotrebljava za njega ima za cilj da satanizuje Srbe i – razume se - opravda terorističke napade članica NATO na Srbiju i Crnu Goru i sve moguće posledice toga zločina... U tom cilju je, recimo, američki državni sekretar Lorens Igleberger govorio kako Srbi nisu mnogo pametni, američki pisac, glumac i politički komentator Morton Kondraks za njih je upotrebljavao naziv “kopilad”, Ričard Holbruk je koristio izraz “zločinačke ništarije”, dok je sadašnji potpredsednik SAD, DŽozef Bajden i nedavni nesuđeni domaćin našeg premijera, svojevremeno iskoristio CNN da obavesti svet kako su Srbi “zaostali, neuki i izopačeni”. Ovakvi stavovi, javno izrečeni, kao što se i moglo očekivati, nisu izazvali nikakvo reagovanje raznoraznih svetskih organizacija i pojedinaca zaduženih za toleranciju i razumevanje među narodima. “Sudije” nisu autorima “svirale” čak ni prekršaj, a kamoli da su im pokazale žuti ili crveni karton. Uostalom, ako se zađe malo u prošlost pronaći će se - a u vezi sa ovako lošim ocenama srpskog naroda - veoma zanimljivo razmišljanje engleskog književnika Lorensa Darela (1912-1990), čije je najpoznatije delo Aleksandrijski kvartet. Lorens Darel bio je sredinom prošlog veka ataše za štampu ambasade Velike Britanije u Beogradu.
Nije poznato da li i današnji američki američki ambasador u Beogradu u potpunosti deli mišljenje nekadašnjeg atašea za štampu ambasade Velike Britanije, ali nema sumnje da se i on bavi proučavanjem mentalnog zdravlja srpskog naroda. Pre nekoliko sedmica on je obelodanio svoja psihijatrijska zapažanja i neuvijeno saopštio svoju besplatnu dijagnozu za srpski narod. “Srbi su pomalo šizoifrenični”, kaže gospodin Kirbi, "srce vas vuče ka istoku, ali glava vas usmerava ka zapadu”. Zanimljivo je (ili možda i nije?), da ova izjava samozvanog psihijatra Stejt departmenta nije izazvala ni najmanje reagovanje našeg državnog vrha. Kao da je niko nije čuo. Ni predsednik Republike, ni svi ministri u Vladi, pa ni svemoćni i svugde prisutni premijer nisu u njoj videli ništa neobično ni uvredljivo po srpski narod. Stoga u njoj i nisu zapazili više nego dovoljan razlog da se g. Kirbi označi kao “persona non grata”, posle čega bi on, po uobičajenom redu stvari, otišao u oproštajnu posetu kod Tomislava Nikolića, a Stejt department poslao u Beograd novog ambasadora. No, kako se to nije dogodilo, g. Kirbi je i danas stanovnik našeg glavnog grada i može se sa sigurnošću pretpostaviti da on nastavlja da proučava mentalno zdravlje srpskog naroda, a koje procenjuje na osnovu spremnosti njegovih državnika da pokorno i bez roptanja ispunjavaju sve što od njih zatraži Vašington. Za razliku od g. Kirbija, Lorens Darel je svoje mišljenje o Srbima i Beograđanima ostavio u pismima koje je slao prijateljima, dok je američki ambasador izrekao javnu uvredu srpskom narodu. To samo pokazuje koliko se vremena menjaju, pa sa njima i način ponašanja predstavnika moćnih zemalja prema vlastima i građanima slabih i malih država. |