Komentar dana | |||
Dranje, kuknjava i zapomaganje Aleksandra Vučića samo su odraz nemoći |
![]() |
![]() |
![]() |
nedelja, 04. decembar 2022. | |
Ova nova politika morala je da podrazumeva promtno raspisivanje lokalnih izbora za opštine na severu Kosova i Metohije od strane Skupštine Srbije. Time bi se obesmislili izbori koje Vjosa Osmani predsednica ove separatističke tvorevine raspisuje za Srbe na severu Kosova i Metohije. Takođe je vlast u Beogradu morala pod hitno da poništi Briselski sporazum i da policajcima i sudijama omogući povratak u srpski MUP i srpsko pravosuđe koji su postojali do 2013. godine kada ih je Aleksandar Vučić Briselskim sporazumom predao Prištini.
I umesto da Beograd bude taj koji ima političku inicijativu predsednik Srbije se nažalost upustio u trku za poslaničke funkcije u separatističkoj skupštini i ministarsko mesto sa Radom Trajković i Nenadom Rašićem. Time je devalvirao sam postupak napuštanja separatističkih institucija. I ono što je još gore, kada je izgubio ministarsko mesto pre svega dogovorom Aljbina Kurtija i njegovih zapadnih mentora, predsednik Srbije i njegova „Srpska lista“ najavljuju žalbu ustavnom sudu samoprogašene republike Kosovo. Pravno-politički sistem u svetu ne poznaje primer da predsednik jedne suverene države poštuje i uvažava separatistički ustav stvoren na tlu te iste države. Histerisanje, dranje, kuknjava, zapomaganje Aleksandra Vučića je samo izraz nemoći i pokazuje da on u stvarnosti i nije želeo da napusti separatističke institucije nego je za strategiju imao da on institucije napusti a da ga Evropska unija i Aljbin Kurti mole da se Srbi u njih vrate.
Krajnje je vreme da se predsednik Srbije urazumi i da vođenje nacionalne i državne politike uozbilji. Pitanje Kosova i Metohije je najvažnije srpsko pitanje i tu ne postoji improvizacija. Predsednik Srbije mora da omogući Skupštini Srbije da donese platformu o Kosovu i Metohiji u kojoj bi se i vlast i opozicija konsenzusom dogovorili o rešavanju statusa Kosova i Metohije. Skupština Srbije mora i da oformi tim koji bi vodio pregovore a ne da oni zavise od jednog čoveka, makar to bio predsednik Srbije, i od njegovog ličnog raspoloženja. Ta platforma bi morala Albancima da ponudi jasno i glasno, tvrdokorno bez imalo ustupaka visok stepen autonomije Prištine. Samo to i ništa više. Usvajanjem nove platforme u Skupštini Srbije ojačana bi bila pozicija Srbije u pregovorima i sa Prištnom i sa zemljama Zapada. Time bi se obesmislile sve priče brojnih zapadnih političara koji kao papagaji ponavljaju da Srbija mora da potpiše sa „Kosovom“ sporazum o sveobuhvatnoj normalizaciji odnosa i uzajamnom priznanju. Ovakva ponuda je u najmanju ruku ponižavajuća i plod je vakuuma gde u deset godina vođenja pregovora sa Prištinom od strane Aleksandra Vučića politika Srbije prema južnoj pokrajini podseća na kretanje guske u magli.
Na nesreću građana Srbije Aleksandar Vučić nije spreman a niti podoban za jednu drugačiju politiku. Iz najmanje tri razloga. Prvi, što je njegovo dolazak na vlast bio uslovljen, kako se to po zapadnim terminologijama kaže, konstruktivnim i fleksibilnim pristupom prema Kosovu i Metohiji. Srbi za takvu politiku imaju jednu drugu reč. Drugo, zbog brojnih kriminalno-koruptivnih afera predsednik Srbije je ucenjen od svojih zapadnih mentora i njihovih obaveštajnih službi. I treće, on nije dorastao da rešava pitanje Kosova i Metohije. On taj problem ne razume a niti je dovoljno mudar, niti je dobar strateg a još manje taktičar zbog čega u sukobu sa sepratistima za sve vreme svoje vladavine on gubi sve bitke. Predsednik Srbije nema ni dovoljno kuraži ni dovoljno hrabristi da se uhvati u koštac sa ovim najvažnijim pitanjem za srpsku državu. Zato jedino odlaskom sa političkog trona Aleksandra Vučića Srbija dobija šansu i poziciju da svoju južnu pokrajinu vrati pod svoju jurisdikciju. Sa ovakvim predsednikom na čelu nema neizvesnosti, Kosovo i Metohiju sigruno gubimo. Uostalom, Aleksandar Vučić je u više navrata govorio da mi na Kosovu i Metohiji nemamo ništa. A za ništa se niko ne bori. Kosovska Mitrovica |