Imam utisak da sam ovaj tekst već čitao a možda i nisam. Ili sve opisano je tačno, prepoznatljivo jer je doživljeno, proživljeno. Sve nam je krenulo naopako kad samo dozvolili zapadnoj demokratiji da nam piše Ustav, da ignoriše neustavne radnje kada to njima odgovara, itd. Vratimo se našoj Srbiji iz doba Obrenovića ili tu negde. Tada je svaka opština imala svog poslanika u narodnoj skupštini što danas nije slučaj. Ko je hteo da bude poslanik, stao je na crtu i narod je glasao za jedinku a ne za stranku. Nije bilo mobilnih telefona a izabrani je dobio naziv "narodni poslanik". Zapadna demokratija uvela nam je "stranačkog poslanika" nazivajući ga narodnim. Progutali smo veliku glupost jer stranačkog poslanika bira šef stranke, njen vlasnik i dalje znamo. Zvonce. Na ovaj način Predsednik stranke je predsednik države koji po svom ćefu komunicira sa tuđinima. Narod se tu ništa ne pita. Narod samo guta dirigovane vesti. Pa prijatno!