Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska | |||
Samrtno proljeće Milorada Dodika? |
![]() |
![]() |
![]() |
četvrtak, 27. decembar 2012. | |
(Novi Reporter, 26. 12. 2012)
Zaprepastio sam se. Kao prvo, nisam to baš tako rekao. Smatrao sam i smatram da u ovom entitetu moramo, koliko je to moguće, spriječiti pljačke i prevare naroda, nepotizam, korupciju, rasprodaju društvenih bogatstava itd. Ali, ono što je mnogo važnije - mi smo, najblaže rečeno, protektorat Zapada. A prema RS taj isti Zapad odnosi se daleko gore nego prema Federaciji, gazi nas svojom čizmom: bombardiranja, demonizacija, ucjene, svrgavanje legitimno izabranih predstavnika, favoriziranje marioneta, a sve garnirano teškim cinizmom, pošto tvrdi da nam sve to radi u ime humanizma i ljudskih prava. Dakle, ta doktrina autohtonog razvoja našeg entiteta je falš doktrina, pošto ne može dati odgovore na slijedeća pitanja: - prvo, kako se, općenito gledano, neka zemlja koja je u neokolonijalnom položaju može normalno razvijati? - zar će oni koji su razbili Jugoslaviju, stvorili od tog prostora niz neokolonijalnih banana-republika i krajnje neprijateljski se odnosili, i odnose se prema Srbima, sada odjednom željeti naš razvoj?
- s tim u vezi, kako riješiti pitanje nepomirljivosti negrađanskih struja Bošnjaka prema „genocidnoj“ RS, a bez njih se ne može voditi nikakva državna politika? *** Ovim upitima ulazimo istovremeno i u suštinu aktuelne problematike, u ocjenu Dodikovog mandata. Dodikova šestogodišnja vladavina Republikom Srpskom bila je pozitivna i negativna: - pozitivno se sastoji u tome što je, na međunarodnom planu, afirmirao ovaj entitet maltene kao državu. Volio netko Dodika ili ne, ova mu se činjenica ne može osporiti. Dodik je shvatio neokolonijalni karakter Zapada i njegov maćehinski odnos prema svemu što je srpsko, i tome se odlučno suprotstavio, tražeći alternativu na Istoku. Za razliku od Zapada, koji ništa dobrog nije uradio za RS (na primjer, od sveukupne pomoći Zapada, svega 17 posto otišlo je u Republiku Srpsku), zaokret prema Rusiji i Kini donio je dašak budućnosti u obliku investiranog kapitala i dotoka sirovina, uz mogućnost znatnog povećanja ekonomskog obima ove suradnje. Nije sve idealno u ovom odnosu, ali je daleko konkretnije i perspektivnije od onoga što Zapad pruža: praznu priču o Europi i o hipokrizijskim ljudskim pravima. Sve u svemu, zahvaljujući hrabrom otporu zapadnom antisrpskom imperijalizmu, Dodik je, kod većine Srba, u RS i Srbiji, postao njihov idol. Tako u Srbiji kažu: „Da nam je Dodik predsjednik, ne bismo izgubili Kosovo, niti bi nas itko ucjenjivao.“ - Dodikova unutrašnja politika u raskoraku je sa rezultatima na vanjskom planu. RS je zapala u teško stanje: visoka nezaposlenost, vladavina sive i crne ekonomije, rasprodaja društvenih bogatstava, kritično stanje u zdravstvu, PIO, željeznicama, šumama, nerazvijenost realnog sektora, milijardsko neplaćanje poreza itd. Pljačkaške privatizacije nisu nikada ozbiljno procesuirane, a lokalni silnici, krijući se iza Dodikovog autoriteta, osiromašivali su narod. Naravno, nije sve Dodikova krivica. Jedan dio toga je naslijeđen, a njegova stranka je daleko od toga da bude kompaktna, kako organizaciono, tako i moralno, i očito ga koči u energičnijim akcijama. Ali, on ne može izbjeći dobar dio komandne odgovornosti za nagomilane probleme. ***
*** Odlazak Dodika značio bi i kraj Republike Srpske, koja bi ostala prazna ljuštura, administrativna provincija kojom se upravlja iz Sarajeva. Vidjevši ono što se događa u Srbiji, ovakav bi slijed događaja u RS značio poraz srpstva i, zadugo, kraj nade za bilo koju vrst samostalnosti srpskih građana i prostora sa obje strane Drine. Zbog toga, očuvanje postignute samostalnosti Republike Srpske nije više pitanje pozicije i opozicije, već, prije svega, državno pitanje. U ovom času potrebna nam je sloga, a ne planirani kaos, lov na vještice, i nova politička garnitura, kojom se upravlja izvana, umjesto stare. Narod zavređuje istinu, zbijene redove i jedinstvo. Shodno tome, a da bi se izbjeglo samrtno proljeće koje se priprema, urgentno su potrebne kratkoročne slijedeće mjere: 1. Neophodno je, u najkraćem mogućem roku, stvoriti konzorcij poslovnih ljudi RS koji će svojim kapitalom pokriti najteže deficite unutar sistema, tako da sistem počne „lakše disati“. To je, u ovim teškim časovima, patriotska dužnost onih koji mogu svojim sredstvima to osigurati, a ne da čitav teret mjera oporavka padne, po tko zna koji put, na leđa radnika i ostalih građana. 2. Urgentno je da političke stranke RS, do novih izbora, formiraju privremenu vladu nacionalnog spasa koja će usko surađivati sa spomenutim konzorcijem poslovnih ljudi, kako u pogledu kratkoročnih, tako i dugoročnih mjera ekonomske i socijalne politike. 3. Nužno je sprovesti hitnu i obimnu komunikaciju sa svima u BiH i svijetu koji su voljni da Republici Srpskoj pomognu u ovim teškim trenucima. |