Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska | |||
Priča o referendumu produžila život Dejtonskoj BiH |
subota, 06. april 2024. | |
Međunarodnim mirovnim ugovorom, poznat i kao Dejtonski sporzum, stvorena je Dejtonska BiH (1995.g.) kao državna zajednica i to na način da su Muslimansko-hrvatska Federacija i Republika Srpska prenijele dio svojih prava i obaveza na zajedničke institucije BiH, a suverenitet, kao najviše pravo odlučivanja , ostao je u entitetima (Šta je nama BiH). Tvorci tog i takvog sporazuma predvidjeli su da njihov „plod“ nazvan Dejtonska BiH živi deset godina. Zato su ga već od 1996. g. počeli mijenjati putem nasilnog ili iznuđenog prenosa ovlaštenja sa nivoa entiteta na zajedničke institucije BiH a sve u pokušaju da stvore državu BiH, koju je (potpisnik ovih redova) prije dvadesetak godina nazivao nemogućom državom. Evo, dvadeset je godina kako je 5. i 6. aprila 2004. godine, kao „grom iz vedra neba“, odjeknula „čarobna“ riječ – referendum. Tog dana 5. aprila potpisnik ovih redova napisao je saopštenje „Narod se pita“ tadašnjeg Udruženja građana „Zajedno do istine“. U njemu se između ostalog kaže: „Ukoliko se nastavi sa gaženjem ovlašćenja Republike Srpske dobijenih Dejtonskim sporazumom i nasilnom smjenom legalno i legitimno izabranih srpskih političara od strane visokog predstavnika, Udruženje će pokrenuti inicijativu da Narodna skupština Republike Srpske raspiše referendum na kojem bi se građani Srpske izjasnili da li su za njeno izdvajanje iz, kako smo uvijek govorili, nametnute BiH. U saopštenju se navodi i da će narod pitati Pedija Eždauna (tadašnjeg visokog predstavnika) gdje smo mi, Srbi i Republika Srpska u evropskim integracijama. Do 2006. godine Udruženje „Zajedno do istine“ (a od 2005. g. novo udruženje Srbski narodni pokret – Izbor je naš) posjetilo je svako veće mjesto u Srpskoj i uz poruku „Odbranimo sebe, odbranimo Srpsku, dajmo svoj potpis i izdvojimo je iz nametnute BiH“, prikupilo 50.000 potpisa građana koji traže da Narodna skupština raspiše navedeni referendum. U periodu u kojem se izašlo iz rata i srpski narod „spustio ruke“ nijemo posmatrajući kako se razvlašćuje Republika Srpska a stranci iznenađeni sa kojom lakoćom srpski političari to rzvlašćivanje realizuju, što silom, što ucjenama. U takvom ambijentu 5.aprila 2004. godine „udario je grom iz vedra neba“ . Dakle u vremenu kad je narod „spustio ruke“, a niko od srpskih političara nije pružio otpor nestajanju Dejtonske BiH (isticao je i predviđeni njen upotrebni rok), pokrenute su mnoge aktivnosti i događaji u vezi stvaranja ambijenta u kojem bi došlo do mirnog razdruživanja Muslimansko-hrvatske Federacije i Republike Srpske. Kažu, slika vredi kao hiljadu riječi, zato molimo čitaoce da pogledaju malu foto galeriju. Te i takve aktivnosti nisu ostale nezapažene od strane OHR-a, Visokog predstavnika (svojevremeno su bile tačke dnevnog reda PIK-a koje su se ticale aktivnosti Pokreta), čak su svjetski mediji kroz kratke vijesti sve to prenosili: https://www.slobodnaevropa.org/a/659179.html, https://rositsa.livejournal.com/220114.html?, https://www.stoletie.ru/geopolitika/novaya_balkanskaya_perestroka.htm, https://www.ohr.int/?ohr_archive=ohr-bih-media-round-up-1742006-4, https://www.slobodnaevropa.org/a/670691.html, https://www.novine.ca/ms/www.novine.ca/arhiva/2006/1057/naslovne.html, https://ba.voanews.com/a/a-29-2006-06-15-voa2-85881587/668328.html, https://www.poslovni.hr/hrvatska/oko-300-prosvjednika-trazilo-izdvajanje-rs-iz-bih-15467, https://www.slobodnaevropa.org/a/699876.html, Na Zapadu se od 2004. godine počelo pričati da Republika Srpska hoće da se „odcijepi od BiH“. Tek prije nekoliko godina razumjeli smo šta smo uradili i značaj rečenice čovjeka stranca, upućene potpisniku ovih redova: „Niste svjesni šta ste uradili za svoj narod“. Mladen Ivanić u jednoj televizijskoj emisiji ljeta 2022. godine rekao je „Narod nije svjestan koliki je pritisak Zapada na srpske političare bio do 2004. godine“. Pitamo sve šta se to desilo u toj 2004. godini kada je pritisak naglo opao ? Mi kažemo „čarobna“ riječ referendum. Ideja o referendumu koji znači sloboda uspostavila je metafizički odnos sa srpskim narodom koji je privučen porukom „Odbranimo sebe, odbranimo srpsku“, ustao i sa radošću dao svoj potpis za izdvajanje Srpske iz nametnute BiH. Pragmatičan, vješt i hrabar političar Milorad Dodik (juna 2006. godine), tadašnji premijer, vidjevši da je srpski narod srcem za referendum, a da OHR i Visoki predstavnik ne ispunjava želje Bošnjačkog kongresa Sjeverne Amerike i mnogih bošnjačkih političara da potpisnika ovih redova, kao pokretača inicijative za referendum, uhapsi, a NVO Srpski narodni pokret – Izbor je naš zabrani, nastavio je da izgovara tu čarobnu riječ, Referendum, kojom je učvrstio svoju vlast u Republici Srpskoj. SNP –Izbor je naš i njegov predsjednik (potpisnik ovih redova) veoma je zahvalan tadašnjem premijeru Miloradu Dodiku što je pokazao hrabrost da nosi tu veličanstvenu ideju referenduma, što znači sloboda Srpskoj. U protivnom, da nije bilo takvog srpskog političara, mi kao pokretači ideje iz nevladinog sektora, bili bi i ostali utopisti koji su puno toga dali, ali bez konačnog političkog rezultata. SAD jesu htjele centralizaciju BiH i faktički nestanak entiteta, ali ne po svaku cijenu. U vremenu u kojem se razbila SFRJ, a SAD ostvarile značajne ciljeve, srpski narod je ostao duboko nezadovoljan, jer kao najveći, najvažniji i istorijski narod na prostoru bivše SFRJ nema riješeno svoje nacionalno pitanje, a neki manji narodi su to urdili. SAD nisu htjele da uđu u nekontrolisane procese i nove sukobe, zato su sa pažnjom i značajem pristupile analizi situacije u Dejtonskoj BiH proizašloj 5.aprila 2004. godine od kada je pokrenuta priča o referendumu i produžile život Dejtonskoj BiH. Skoro godinu dana nije bilo pritiska na srpske političare, htjeli su da vide ko stoji iza inicijative, ko je finansira i koja je snaga. Zbog toga se 2005. godine mogao i odbraniti MUP Republike Srpske, kada su se srpski političari počeli odupirati prenosu ovlaštenja na zajedničke institucije BiH. I život Dejtonske BiH je produžen. Već u samom početku djelovanja SNP-a Izbor je naš, spoznali smo da je prelomna tačka za budućnost naroda na ovim prostorima prihvatanje činjenice da je Dejtonska BiH, po svom uređenju, državna zajednica koja nema teritoriju. Teritoriju ( šume, vode, zemljište…) imaju Muslimansko-Hrvatska federacija i Republika Srpska u odnosu 51 prema 49 procenata teritorije bivše jugoslovenske Republike BiH. Pravno problematična i nelegitimna odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda (Bošnjaka, Srba i Hrvata) na prostoru oba entiteta ruši temelje Dejtonskog sporazuma i činjenicu da je tim ugovorom Muslimansko-Hrvatska federacija (nastala Vašingtonskim sporazumom 1994.) političko-ekonomski entitet Muslimana, Bošnjaka i Hrvata, a Republika Srpska da je političko-ekonomski entitet srpskog naroda. U oba entiteta, podrazumeva se, da su svi ostali imali sva najviša prava kao nacionalna manjina, kako je to i u državama Zapadne Evrope. Takvom nelegitimnim odlukom Ustavnog suda BiH stvoreni su uslovi da se na nepravi način uđe u proces centralizacije BiH i nestanak entiteta, mijenjajući društveno i političko uređenje Dejtonske BiH. Samim tim entiteti gube suverenitet kao i teritoriju, a što su dobili Aneksom 4 Dejtonskog sporazuma. Spoznali smo i da je najvažniji cilj Svijetskog centra moći na našim prostorima, da srpski narod, na ivaj ili onaj način, ubaci u NATO i da ga suprostavi bratskom ruskom narodu. Svijesni smo i da iza procesa centralizacije BiH i nestanka Republike Srpske u suštini ne stoji muslimanski, bošnjački narod i njihovi političari, već centar svjetske moći sa Zapada koji želi da nametne nepravednu globalizaciju, porobi čovječanstvo i zagospodari svim svjetskim bogatstvima. Da bi ostvrili te ciljeve najviše se služe „instrumentom“ kojeg najviše vole, „zavadi pa vladaj“. Zato je 2015. godine u Savjetu bezbijednosti UN-a predložena rezolucija o genocidu u Srebrenici (Srbima pravoslavcima i Bošnjacima muslimanima). Donošenje takve rezolucije u Savjetu bezbijednosti UN spriječila je Ruska Federacija Ali oni ne odustaju. Najavljeno je da će ovoga puta Njemačka, u Generalnoj skupštini Ujedinjenih Nacija predložiti navedenu rezoluciju. Za glasanje u Generalnoj skupštini UN-a ne postoji veto stalnih članica Savjeta bezbijednosti. Takva rezolucija imala bi za cilj da se postavi nepremostiva prepreka za dobre odnose i saradnju između Srba i Bošnjaka, a onda Rusije i Turske, Pravoslavlja i Islama. Što će reći, da pravoslavlje i islam, kao i druge osnovne religije, imaju zajedničkog neprijatelja u vidu Centra svetske moći koji sprovodi nepravednu globalizaciju, uništava tradicionalne , a nameće nakaradne vrednosti. Od ogromnog je značaja da se Srpska odbrani, ne samo za srpski narod, već i za čovječanstvo, posebno na Zapadu koje želi biti slobodno. Slobodna Republika Srpska im je primjer i nada da i oni mogu napraviti podvig. Srpska iako mala i po broju stanovnika, pokazuje želju i snagu da se odupre i odbrani svoj život postojanja u slobodi. Jednog dana slobodno čovječanstvo slaviće 9. januar kada je 1992. nastala Srpska Republika. Naslovna stranica Glasa Srpske na kojoj je saopštenje „Narod se pita“ Banja Luka, 17.3.2006; Protestna šetnja Banja Luka, 17.3.2006; Protestna šetnja Banja Luka, 17.3.2006; Protestna šetnja
Banja Luka, 15.6.2006. Akcija Srpska zove (https://tinyurl.com/2bv75jzd) Banja Luka, 15.6.2006. Akcija Srpska zove (https://tinyurl.com/2bv75jzd) Banja Luka, 29.03.2007; Šetnja Banjalukom i predaja potpisa NS RS za raspisivanje referenduma (https://tinyurl.com/2xn79xna)
Banja Luka, 27.3.2008; Miting „Narod govori“ Banja Luka, 27.3.2008; Miting „Narod govori“ Doboj, 30.9.2009; Performans „Bušenje “NATO-a Banja Luka, 24.3.2010; Protestna šetnja Banja Luka, 9.1.2019; Proslava Dana Republike Srpske (Autor je predsednik pokreta "Izbor je naš", Banja Luka 5. april 2024. godine) (sedmasila.rs) |