Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Japan i SAD se igraju vatrom - na pomolu nova „bitka za Pacifik“
Savremeni svet

Japan i SAD se igraju vatrom - na pomolu nova „bitka za Pacifik“

PDF Štampa El. pošta
Vladimir Jevtić   
utorak, 28. april 2015.

Japanski premijer Šinzo Abe se nalazi u jednonedeljnoj poseti Sjedinjenim Državama radi jačanja ekonomskih i odbrambenih veza između dve zemlje. Japanska vlada želi da ponovo razmotri ustav Japana koji je, kako tvrde japanski političari, „pacifistički“ jer dozvoljava Japanu samo samoodbranu. Japanska vlada i vlada SAD su zabrinute zbog rasta kineske vojne moći i osećaju da Kina širi svoju sferu uticaja na Pacifiku. Vlada Japana je posebno zabrinuta zbog teritorijalnog spora sa Kinom oko nenaseljenih ostrva koje Japanci nazivaju Senkaku, a Kinezi Dijaou.

U ovom svetlu već je dolazilo do incidenata između kineske armije i japanske mornarice i vazduhoplovstva. Podsetimo se ovom prilikom nekoliko incidenata i „susreta“ japanskih i kineskih vojnih snaga: kineski ribarski brod je namerno ušao u teritorijalne vode oko spornih ostrva i tada ga je japanska mornarica zaplenila.

Taj incident se dogodio 2013. godine i nakon oštrih kineskih protesta Japan je pustio na slobodu posadu broda. Otkada je Kina u novembru 2013. obznanila „Protivvazdušnu identifikacionu zonu u Istočnokineskom moru“, koja uključuje sporna ostrva i koja podrazumeva da se sve letelice koje naruše ovu zonu moraju identifikovati, kineskom ratnom vazduhoplovstvu desilo se nekoliko incidenata. Čak i pre uspostavljanja pomenute zone tri patrolna osmatračka kineska broda su ušla u sporne teritorijalne vode u februaru 2013. godine.[1]

Nakon uspostavljanja zone desio se incident u kome su učestvovali kineski, japanski i američki ratni avioni. Kada su dva američka bombardera B-52 i još deset japanskih aviona uključujući i presretače tipa F-15 povredili identifikacionu zonu 2013, poletela su dva kineska vojna aviona kako bi pratila i identifikovala letelice koje su se našle u zoni.[2] I Kina, kao i Japan, šalje borbene avione i brodove u spornu zonu oko ostrva kako bi pokazala da ta ostrva smatra svojim i da su spremni da ih brane po svaku cenu.

Kakav je status ovih ostrva u istorijskom pogledu? Japan je kontrolisao ovu grupu ostrva od 1895. kada se pozivao na činjenicu da ostrva ne pripadaju nikome. Nakon Drugog svetskog rata ostrva su kontrolisale SAD i to od 1945. do 1972. Nakon tog perioda ostrva su vraćena Japanu, ali je Kina počela da preispituje japanski suverenitet nad ostrvima nakon otkrića ogromnih naftnih rezervi u vodama oko ostrva i nakon preispitivanja mirovne povelje kojom je okončan prvi kinesko-japanski rat u 19. veku. Naime, Kinezi tvrde da su pre rata ostrva pripadala Kini i da ih Japan treba vratiti kao i sve teritorije koje su bile pod okupacijom japanske carevine. Od 1972. godine ostrva su se nalazila u privatnom vlasništvu sve dok ih Japan nije nacionalizovao u septembru 2012.[3] Sve do danas ključa tihi sukob između Kine i Japana oko spornih ostrva.

Tokom ovonedeljne posete japanskog premijera Abea Vašingtonu dogovorene su nove smernice u vidu „očeličavanja“ odbrane Japana na čitavoj teritoriji. Te smernice podrazumevaju agresivniju ulogu Japana u svetlu jačanja kineske vojne moći i podrazumevaju moguću promenu ili makar reinterpretaciju onih tačaka japanskog ustava koje se odnose na isključivu samoodbranu. Američki državni sekretar DŽon Keri rekao je da su SAD "očeličile" odbranu Japana da pokriva svu teritoriju "uključujući sporna (nenaseljena) ostrva" Senkaku/Diaoju u Istočnom kineskom moru pod kontrolom Tokija.[4] Međutim, nisu samo sporna ostrva u fokusu japansko-američkih pregovora. Najvažnije od svega, sporna ostrva su samo povod, jeste činjenica da je japanska vlada zauzela militaristički kurs, a da je u tome našla potpunu potporu u SAD. Amerika se plaši Kine i zato želi da ojača vojnu saradnju sa svojim saveznikom Japanom.

Japanska vlada se takođe plaši kineske ratne mornarice koja je najmoćnija na azijskom kontinentu i vidi zaštitnika u SAD. Vašington ne želi da prepusti Kini primat na Pacifiku, što je kineski krajnji cilj, i zato je spreman i da otvoreno preti Kini nuklearnim oružjem. Naime, kako navodi medijska kuća RT, američki političari i japanski premijer su se dogovorili da japansku teritoriju, uključujući i sporna ostrva, SAD brane nuklearnim oružjem. To je ozbiljna pretnja koja može opasno zaoštriti odnose između Vašingtona i Pekinga, s obzirom na to da Kina poseduje takođe značajan nuklearni potencijal. Ova pretnja bi mogla da bude uvod u hladni rat između Kine i SAD. Amerikanci po cenu potencijalnog nuklearnog sukoba ne žele da svoj vojni primat prepuste Kini. Međutim, SAD su došle do zida i do krajnje tačke diplomatije jer čim neka zemlja počne da preti nuklearnim oružjem, to znači da se njena spoljna politika nalazi u dubokoj krizi i da nešto ne valja u pogledu stabilnosti američke pozicije u svetu.

Amerika je suočena sa velikim problemima kod kuće, koji uključuju rasnu netrpeljivost između Afroamerikanaca i policije, koja u poslednje vreme vrši teror nad crnačkim stanovništvom širom Amerike. Amerika to prikriva, ali sukobi su dostigli razmere koje se ne mogu sakriti. Najnoviji incident dogodio se u Baltimoru, gde je crni mladić preminuo nakon brutalnog hapšenja od američke policije. Ta još jedna u nizu smrt mladog Afroamerikanca ustalasala je duhove i dovela do najvećih protesta crnačkog stanovništva u Baltimoru.[5] Kako navodi „RT“, oklopna vozila američke nacionalne garde su ušla u Baltimor kako bi pomogla policiji da „smiri nasilne demonstracije“.

Ovo je veoma veliki sociološki problem sa kojim se suočavaju SAD i koji bi mogao da u doglednoj budućnosti eskalira u nešto mnogo gore od nasilnih protesta. Možemo slobodno reći da američkoj vladi „gori pod nogama“ i zato ona preti Kini u cilju skretanja pažnje sa domaćih problema. Ti problemi su toliko veliki da mogu naterati Vašington na nepromišljene poteze. Međutim, ne nalazi se samo američka vlada pod pritiskom. U tekstu smo namerno naglašavali „Japansku vladu“ a izbegavali smo svaku referencu na običan japanski narod.

To smo učinili zbog toga što se obični Japanci ne slažu sa politikom svoje vlade i protive se otvaranju novih ili širenju postojećih američkih vojnih baza na teritoriji Japana. Najveći problemi su na Okinavi, gde je stanovništvo još uvek ogorčeno zbog silovanja jedne devojčice. Godine 2013. dvojica američkih marinaca su osuđena na devet,odnosno deset godina zatvora zbog pomenutog zločina. Na Okinavi su svih 50 000 američkih marinaca u stanju pripravnosti zbog ogorčenja lokalnog stanovništva.[6]

Dakle, i japanska vlada, na čelu sa premijerom Abeom, povlači neracionalne poteze koji nisu u skladu sa opštim raspoloženjem japanskog naroda. Ovakvi potezi američke i japanske vlade i pretnje nuklearnim oružjem nikako ne mogu doprineti stišavanju strasti na uzavrelom Pacifiku. Naprotiv, pošto se obe vlade nalaze pod pritiskom, sasvim je moguće da Japan i Amerika povuku poteze koji će biti potpuno neracionalni i koji će se odraziti na odnose sa Pekingom. Sada kada su SAD motivisane strahom zbog jačanja kineske vojne moći i strahom za budućnost američkog društva i nacije, sasvim je moguće da prve „izgube glavu“ i pokrenu nešto što bi svet dovelo do ivice propasti.


 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner