Savremeni svet | |||
Diktatori naučili lekcije iz Gadafijevog slučaja |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 04. april 2011. | |
(The National Interest, March 25, 2011)
Pre par dana sam primetio da jedna od posledica prisiljavanja Moamera Gadafija da napusti vlast, što Zapad - na neki način - pokušava sada da uradi, je da uništi bilo kakvu mogućnost da drugim autoritarnim režimima padne na pamet da se ugledaju na Gadafija po pitanju postizanja sporazuma sa Zapadom o pitanjima kao što su nuklearno oružje ili terorizam. Libijski lider je bio napravio takav dogovor, i odustao je od terorizma i svog programa nekonvencionalnog oružja u zamenu za normalne odnose i prihvatanje u zajednicu naroda. Zapad sada pokazuje da će, sa dilom ili bez, u svakom slučaju iskoristiti priliku da se otarasi Gadafijevog režima. Jasna lekcija je da Zapadu ne treba verovati, da su besmislene sve šargarepe koje nudi, i da bi drugi režimi bili naivčine ako bi napravili dogovor sa Zapadom oko nečega kao što je odustajanje od programa nuklearnog naoružanja. Nije prošlo mnogo pre nego što je najmanje jedna diktatura ne samo izvukla tu pouku, već i javno prozborila o tome. Zvanična severnokorejska novinska agencija distribuirala je ovonedeljne komentare jednog zvaničnika ministarstva spoljnih poslova koji je rekao da je Libija prevarena kada je 2003. godine postigla sporazum sa SAD i Velikom Britanijom. Zapadne sile, navodi ovaj zvaničnik, igraju veliku igru štapa i šargarepe. "Libijska kriza pružila je međunarodnoj zajednicu ozbiljnu lekciju", rekao je isti zvaničnik. On je naveo da Severna Koreja neće načiniti istu grešku kao Gadafi i da zapravo čini pravu stvar time što zadržava svako oružje koje ima. Sjedinjene Države su pružile liderima Severne Koreje ne samo jednu lekciju, već ceo kurs o tome šta činiti sa svojim programom nuklearnog naoružanja. Rat u Iraku kao i američka politika prema samoj Severnoj Koreji, predstavljaju praktičan primer da ako ste slučajno mislili da se bacite na pravljenje nuklearnog oružja, sa tim požurite punom parom i osigurajte bar jednu bombu u podrumu kao sredstvo odvraćanja, pre nego što Sjedinjene Države ili neko drugi upotrebi vojnu silu kako bi vas se otarasio. A u vezi sa libijskom situacijom, lekcija je da se treba grčevito držati za kakvo god nuklearno oružje koje ste već uspeli da napravite. Nema sumnje da su vladari Irana, s obzirom da nisu praznoglavi, izvukli iste lekcije. Biće veoma teško i zahtevaće mnogo vremena i truda, odučiti ih.
Ništa od ovoga ne bi trebalo da iznenadi onoga ko je dobro proučio Tomasa Šelinga (Thomas C. Schelling) i principe diplomatije odvraćanja i prinude. Uspešno vršenje uticaja zavisi ne samo od verovanja druge strane da ćete izvršiti pretnju ukoliko ne bude sarađivala, već i od njenog verovanja da nećete izvršiti pretnju ukoliko bude sarađivala. Valjalo bi da naučimo tu lekciju i obustavimo bankrotiranje sopstvene diplomatije. Pol R. Pilar je direktor poslediplomskih studija bezbednosti na Univerzitetu DŽordžtaun i bivši nacionalni obaveštajni oficir za Bliski istok i Južnu Aziju (Prevod: NSPM) |