Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Aleks Salmond kao Vilijam Volis
Savremeni svet

Aleks Salmond kao Vilijam Volis

PDF Štampa El. pošta
Stefan Dragičević   
sreda, 08. jun 2011.

Ima li demokratija smisla na Zapadu? Ovom pitanju sam posvetio maksimalnu pažnju jer smatram da od toga zavisi ponašanje i unos iste u druge države i druge sisteme... Ali kada bih rekao ono šta zapadne zemlje „nama rade“ za neke demokratske postulate poput referenduma, zapitam se otkud toliko politike i zašto se taj dio demokratije konstantno guši od međunarodne zajednice prema državama koje žele da ga iskoriste kao svoje legitimno pravo? Nije da sada potenciram priču na Republici Srpskoj i jednom entitetu koji je daleko efikasniji od Federacije ili ako hoćete države BiH, u kome se na svaki spomen „referenduma“ stvara klima nepovjerenja i neprijateljstva.

S tim u vezi podvukao sam jednu paralelu na nedavni istup kraljice Elizabete Druge koja je premijeru Velike Britanije Dejvidu Kameronu otvoreno izrazila zabrinutost zbog dešavanja u saveznoj Škotskoj i bojazni prema škotskoj vlasti o održavanju referenduma za nezavisnost najkasnije do 2015. godine. Kao knedla u grlu Kameronu stoji aktuelni škotski premijer Aleks Salmond koji je to najavio još od kada je bio u opoziciji, a sada povučen podrškom naroda i osvajanjem izbora vjerovatno hoće da realizuje istorijski cilj Škotske i da je uvede u novu eru funkcionisanja i međunarodnog promovisanja.

Shvatam da je to pitanje jako osjetljivo i da se vjerovatno iza kulisa vode žestoke bitke, ali u javnosti se plasiraju izrazito pomirljivi tonovi koji iziskuju nekakvu vrstu „nepromišljene reakcije“. London kao da želi demokratiju da doživi upravo na ovaj način „da se Škoti opredjele u vezi svoje budućnosti“ , međutim nije li posredi pritajni sudar u vezi britanske krune i imovine? Da li je materijalni oblik jači od cijelokupne monarhije koja traje od 1707. godine?

Salmond je prije dvije godine objavio tzv. Bijelu knjigu „Vaša Škotska, vaš glas” u kome decidno objašnjava razloge djelovanja nezavisne Škotske i kakve političke i ekonomske odnose želi da gradi sa susjednom Engleskom, uz naravno klauzulu, dobrosusjedski odnosi. Mnogi su ostrvski analitičari prije mjesec dana postavljali pitanje „Kako Škotska može da stekne nezavisnost kada je usko vezana za trgovinsku razmjenu Londona; Kako može da opstane kao nezavisna država jer će je Engleska izolovati; Nastajaće niz problema u pomorskoj i kopnenoj granici...“ i mnoga druga pitanja, a odgovor je jasan – 5. maja Škotski narod je izabrao i glasao za SNP Aleksa Salmonda za kojeg su vrlo dobro poznati politički pravci djelovanja. Škoti su glasali identično s onim instrumentom kojeg Engleska najviše preferira – demokratija i dobili su desničarsku vlast koja je za ovakvu Škotsku idealna. Škotska nacionalna stranka je na izborima dobila apsolutno povjerenje građana, a čiji je rezultat čak 65 popunjenih mjesta u parlamentu, a koji broji 129 poslanika. Ostali su dobili mizernu podršku koja se ispoljava u sledećim rezultatima: Konzervativci 9, liberal demokrate 4, laburisti 29. Potpuna dominacija desnice u Škotskoj koja je na ovaj način širom otvorila vrata svojoj nezavisnosti i poimanjem samog Salmonda sa istorijskim škotskim likom i djelom Vilijama Volisa.

Proces nezavisnosti u novijem vremenu Škotska je započela 1999. kada je dobila parlament i vladu tadašnjim sporazumom o decentralizaciji Velike Britanije. Kako to uvijek biva, na političkoj sceni se pojave ljudi koji žele da iskoriste pravu priliku i na simboličan način pokrenu pitanje daljeg statusa. I sasvim korektno... što bi zemlja, ako procjeni da može biti stabilnija ako dobije nezavisnost, bila u nekoj uniji zemalja? Zapravo, nije li dovoljno Škotskoj tri vijeka pod dominacijom kraljice i monarhije? Salmondu i njegovim istomišljenicima (a koji su sada u većini) je očigledno dovoljno. Zato i ne čudi onaj ekonomski dio i pokazatelj koji govori da je Škotska u periodu 2008-2011 od eksploatacije nafte iz Sjevernog mora dobila 32 milijarde evra. Hipotetički govoreći, Škotska jeste država, samo je potreban taj formalni dio u kome se ozvaničava nezavisnost.

Međutim, koliko god to paradoksalno zvučalo, Salmond me najviše podsjeća na tradicionalnog Škota koji je ušao u anale istorije boreći se svim sredstvima za nezavisnost Škotske – Vilijama Volisa. U ser Volisovo vrijeme, Englezi su ponižavali Škote, smatrali su ih ljudima drugog reda; neobrazovanima; nedoraslima... kap koja je prelila čašu bila je naredba tadašnjeg engleskog kralja Eduarda Prvog da se Škoti otsjeku od ostatka svijeta jer su se smatrali ne civilizovanima i ljudima koji nemaju morala. Škotska je poslije duge represije i okrutne politike Londona izborila svoju nezavisnost tek 1314. godine u bici kod Bankburna.

London mora da se pomiri sa činjenicom da je Edinburg dobio nove stanare koji se ne slažu sa politikom Kraljevstva i koji žele da promovišu svoje političke ciljeve. Potpuno normalno, a kao vodič mogao je da posluži sam uspon i pad Salmonda 2007. kada je u stvari i pokrenuo cijelu priču o nezavisnosti. Svijet je višepolaran i toga trebaju biti svjesni u Londonu, posebno zato što su bili najveća kolonijalna sila. Sav taj posao oko referenduma i sve zavrzlame nisu od juče, nego je to jedan proces u kome je narod Škotske rekao svoje mišljenje podržavši stranku koja se bori za ideale nezavisnosti. Niko iz Engleske nije mogao da vjeruje da SNP može osvojiti više od 10 poslaničkih mandata, a ono Salmond dobio 65 i potukao do nogu laburiste i konzervativce! Od Salmondovog ulaska u Edinburg usta Londona naprosto su prestala da klepetaju, a pomirljive izjave su dovele do tolike političke demokratije da se jedino kraljica istinski javno brine za opstanak Velike Britanije.

Fudbal kao najznačajnija djelatnost na ostrvu je postala arena za okršaje za navijače i dva najpoznatija tamošnja kluba „Seltik“ (većina desničara za ovaj klub navija) i „Rendžerse“ (liberalisti „unionisti“) u kome su jedni drugima slali pisma sa lažno postavljenim bombama u jeku predizborne kampanje.

Hoće li zemlja gajdi i viskija zasjati u novom svijetlu i steći toliko priželjkivanu nezavisnost u drugoj deceniji 21. vijeka? Da li će napokon desnica pokazati Evropi da je liberalna politika zasnovana na demokratiji suštinska glupost zbog koje Evropa plaća ceh opstanka nacija jer sve više imigranata naseljava razvijene države koje imaju ogrman prirodni priraštaj? 

Ako Aleks Salmond uspije u svojoj namjeri, drugi Vilijam Volis ne gine Škotskoj, a isti onaj Bler trebao bi da se zapita šta je to uradio kada je tako zdušno priželjkivao i tražio nezavisno Kosovo koje prikazuje identičnu situaciju na „stabilnom ostrvu“.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner