Početna strana > Rubrike > Politički život > Šta je glavni cilj „malog Šengena“?
Politički život

Šta je glavni cilj „malog Šengena“?

PDF Štampa El. pošta
Aleksandar Mihailović   
sreda, 20. novembar 2019.

Ovih dana veliku polemiku u Srbiji i okruženju izaziva dogovor Albanije, Srbije i Severne Makedonije oko „malog šengena“, a najviše se upiru političari iz Srbije da objasne narodu kako je to nešto izuzetno, dok  ministarka Crne Gore za ekonomiju kaže da je „gubljenje energije“, ne objašnjava mnogo zbog čega tako misli ako je to povezivanje ekonomija Zapadnog Balkana, stvaranje carinske unije koja olakšava život, protok robe, kapitala, ljudi samo sa ličnim kartama, radne snage sa jedinstvenom radnom dozvolom, ideja, investicija, eliminiše jako skupa zadržavanja prevoznika na granicama, olakšava zapošljavanja, uvažavanje diploma,.. rečju, uštede su u milijardama koje se mogu usmeriti u neke pametnije i korisnije stvari kako bi svima život bio mnogo lakši i lepši, sa manje nepotrebnih zaduživanja.

„Nije u pitanju stvaranje nove Jugoslavije“, „Evropa pozdravlja dobrosusedsku saradnju i razvoj“, „tako se lakše pripremamo za ulazak u veću EU zajednicu“,.. pljušte naslovi sa svih strana, citiraju se akteri velikog dogovora i otvaranja puta saradnji i povezivanju unutar regiona.

Sumnjičavi ističu sa pravom opasnost da se na mala – velika vrata „Kosovo“ uvede u priču kao država i da se tako narod pripremi i za zvanično priznanje, ali, ako već sve funkcioniše, „pa šta“?

Stiče se utisak da je sve nekako iznenada došlo iako već dugo postoje takva razmišljanja, koja i imaju ozbiljnu podršku zdrave pameti i državničke mudrosti, ali, konkretnih planova, projekata i ugovora nema, sve je u sferi ideje, dobrih namera, reklo bi se – izborne propagandne kampanje.

Mnogi analitičari i komentatori pokušavaju da odgonetnu šta se ustvari iza svega krije, šta se to iza brega valja, pa se glasno pitaju, „čemu ovo ako imamo CEFTA sporazum, može li opet neko da posegne za nekim suludim taksama, da li će i nova ideja proći kao prethodna?“

Sumnjičavi ističu sa pravom opasnost da se na mala – velika vrata „Kosovo“ uvede u priču kao država i da se tako narod pripremi i za zvanično priznanje, ali, ako već sve funkcioniše, „pa šta“?

Sergej Trifunović koji se sve više bavi politikom nego svojim osnovnim zanimanjem, glasno se pita u intervjuu nedeljniku „Vreme“, „zašto Srbija ne bi priznala Kosovo ako će se obezbediti neki uslovi, povratak proteranih, zaštita imovine, posebno SPC? Stanje na Kosovu se ne može rešiti poricanjem, ne želi da laže ljude s kojima živi zato što je to popularno, laganje je postalo prihvaćeni način ponašanja“.

Šta reći nekome ko ne zna da ni jedna država na svetu nije svoj narod pretvorila u nacionalnu manjinu i u svom srcu nacionalnu manjinu u narod i dala državu teroristima, kriminalcima, zločincima i trgovcima ljudskim organima svog naroda, čime se Srbija uvodi u nove podele, razgraničenja i kompromisne kapitulacije sa drugim nacionalnim manjinama, što znači i građanski rat?

Kao da citira omiljenog  Predsednika, ili se možda priprema za tu funkciju pa vežba, a možda i samo glumi, sve jedno, ipak, teško mu se može pomoći da dođe do odgovora ako ne razume i ne shvata, valjda je mnogo mlad, da je KiM najbogatiji, najsvetiji i najduhovniji deo Srbije bez koga nema ni Srbije ni njene prošlosti i istorije, što bi bilo i pljuvanje po precima i njihovim žrtvama. Šta reći nekome ko ne zna da ni jedna država na svetu nije svoj narod pretvorila u nacionalnu manjinu i u svom srcu nacionalnu manjinu u narod i dala državu teroristima, kriminalcima, zločincima i trgovcima ljudskim organima svog naroda, čime se Srbija uvodi u nove podele, razgraničenja i kompromisne kapitulacije sa drugim nacionalnim manjinama, što znači i građanski rat?

Da je glavni cilj priznanje "Kosova" na "lukav" način, da li bi Rama o tome glasno govorio i insistirao da i "Kosovo" bude deo toga? Pre će biti da je to sporedni cilj koji, ako se ostvari, daje nuklearno gorivo stvaranju Velike Albanije. U svakom slučaju skreće pažnju i odvraća pogled javnosti od onog što se kuva u zajedničkom loncu sa EU i NATO. U tome pomažu sve učestalija uslovljavanja da Srbija mora da prizna „K“ ako želi da uđe u EU, gde su najglasniji glasnogovornici iz SAD i Nemačke, čak i najnižeg ranga državni činovnici, i oni moraju da se slušaju.

Predsednik fondacije Maršalov plan Volfgang Petrič  pokušava da nas probudi slanjem poruke: „Evropa se samo pretvarala da vas želi“.  To ja tvrdim oduvek, da nikada nismo ni bili u planu za pristup novoj „sili osovine“ okupljenoj oko NATO, samo oni koji su spremni da se za interese novog svetskog poretka i samoproglašenih gospodara sveta bore protiv Rusije i Pravoslavlja i osvajaju njihova enormna prirodna bogatstva. Da su iskreni primili bi mnogo organizovaniju, pravno uređeniju, srećniju i funkcionalniju državu Jugoslaviju, a ne neke nesamostalne Liliputance, 11 puta zaduženije i nesposobne da opstanu bez tuđih cucli, sa 4 miliona više nezaposlenih i više stotina mladih koji dnevno odlaze u beli svet.

Svetska banka ukazuju da je u periodu od 1990- 2015. broj obrazovanih kadrova koji je emigrirao sa Zapadnog Balkana bio šest puta veći nego iz ostatka sveta. Dok se domaći lideri diče ekonomskim razvojem, liderstvom njihovih država u tome, ubedljiv je još jedan parametar koji pokazuje da EU u istraživanje i razvoj ulaže 618e po glavi stanovnika, a zemlje Zapadnog Balkana od 6e u Albaniji do 48e u Srbiji. Srpske vođe tvrde da u stopi privrednog rasta prednjačimo u Evropi, a statistički pokazatelji govore da je privredni rast Srbije u ovom milenijumu ukupno -11%, u BiH -1%, Hrvatskoj +57%, Sloveniji +98%,.. Turskoj +239%, te MMF i Evropski statistički zavod upozoravaju Srbiju da će se potpuno zamrznuti njen privredni rast ukoliko je još 250.000 radno sposobnih napusti. U Srbiji je cena rada nešto preko 1 evra po radnom satu, dok se u EU kreće i do 40e, a za 500.000 u ekstremnom siromaštvu ko te pita.

Veliki prijatelji Srbije, SAD i Nemačka pokušavaju da joj pomognu u očuvanju kontingenta radne snage, finansiraju obnovu i opremanje savremene picerije u centru Beograda, u Cetinjskoj ulici, gde će se zaposliti isključivo migranti, obećavaju i lanac sličnih objekata, uglavnom vezanih za hranu, zanimljiv plan, neki teoretičari zavere bi rekli i opasan, dok je poslanica SNS Ljiljana Malušić oduševljena zakonom koji će liberalizovati vizni režim i izdavanje radnih dozvola te poziva narod da pomogne migrantima, da im da sve svoje prazne stanove, kuće, salaše, ona će verovatno svoju sobu koju ne koristi, 50.000 je takvih objekata, kaže ona, „Srbija je na začelju Evrope po natalitetu i tako bi rešila i taj problem“. Nema šta, jako ozbiljna i odgovorna politika, za 5-10g to je 2-3 milionska armija koja bi potpuno promenila demografsku i svekoliku sliku Srbije.

Da je sve ozbiljno potvrđuju i Vučić i Brnabić koji očekuju da će Srbija morati zbog „eksplozije“ u svom razvoju da uvozi radnu snagu, što jes-jes, samo za okretanje kocki i pranje kaldrme najmanje nekoliko hiljada, i iznenada najavljuje investicije od 12 milijardi evra, ne zna se još odakle su, da li od tetke iz Kanade, ujka Soroša ili nekog strica, ali, najavljuje i uređenje komunalija u svim selima, pa i onih 1.200 opustelih. Za koga se sela opremaju i napušteni objekti za sada je velika tajna.

Da li je to priprema za dolazak migranata samo posledica namere da se na najbezbolniji način širom otvore vrata za dolazak na stotine hiljada migranata najkraćim i najbržim putem?

Da li je to priprema za dolazak migranata, da li je ovaj minić od Šengena, zanimljivo je da je vezan za samo jedan pravac i koridor, drugi u okruženju i nisu zainteresovani za njega uz sve obećane benefite, samo posledica namere da se na najbezbolniji način širom otvore vrata za dolazak na stotine hiljada migranata najkraćim i najbržim putem?

Šta očekivati i koliku iskrenost od potpisnika od kojih dvojica imaju zabodene noževe u leđa Srbiji, koji priznaju njeno zločinačko razbijanje i okupaciju dela njene teritorije, koji se zalažu i za ulazak kriminalaca u Interpol i Unesko?

Ko ima i koliko dbele obraze i duboke džepove, koliko plitku savest i nacionalnu bezosećajnost da prihvati prljavu igru Nemačke, SAD, UK i Francuske i svoju državu uvede u talas novih tenzija, podela, građanskog rata i nestajanja i već sada mladima i budućim generacijama toliko zagorča život da će sve masovnije da odlaze? Kako izaći i sa čime pred pretke, posebno jer i sam Makron poručuje da su EU i NATO na izdisaju? Gde mi to srljamo i zbog čega?

(Autor je pukovnik u penziji)

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner