Početna strana > Rubrike > Politički život > Preprodaja patriotizma
Politički život

Preprodaja patriotizma

PDF Štampa El. pošta
Aleksandar Kostić   
sreda, 24. mart 2010.

Patriotizam u Srbiji nije više tražena roba, ali još može fino da posluži da se narodu zamažu oči, dok se završavaju poslovi. Tako se i poslednjih dana na stranicama Večernjih novosti opet raširila ljubav prema domovini i domaćoj imovini, koju treba braniti od stranaca, a ugledni pisci i javni delatnici traže da te dnevne novine ostanu u domaćim rukama i nastave svoju misiju očuvanja srpstva. U ponovo probuđenom patriotskom zanosu, malo ko se pita koliko su "Novosti" zaista srpske i narodne, kakva je uloga nemačkog VAC-a u zakulisnim radnjama, ko trenutno kontroliše i ko je pravi vlasnik Kompanije "Novosti".

Pod kapom režima

Moguće je i da je Kompanija "Novosti" jedan od rekordera po dužini vlasničke transformacije, pošto je njena privatizacija započela još 1989.[1]Međutim, s obzirom na ugled i medijsku moć Večernjih novosti, režim Slobodana Miloševića ih pred svoj pad uzima pod svoje, i kršenjem više zakona poništava vlasničku transformaciju iz 1999. Odlukom Savezne vlade početkom marta 2000. godine list i preduzeće "Novosti" pripojeni su Saveznoj javnoj ustanovi "Borba", sa 100% državnim kapitalom. Posle oktobarske kvazirevolucije, kao spontano-prinudni novi upravnik, na čelo lista dolazi Manojlo Vukotić, a u martu 2001. tadašnja Savezna vlada vraća "Novostima" status samostalne savezne firme i akcionarskog društva. To, međutim, nije automatski značilo i potpuno vraćanje na staro, a novom reorganizacijom iz 2002. kuća “Borba”, kao Savezna javna ustanova, podeljena je na Kompaniju „Novosti”, Kompaniju “Borba” i Kompaniju “Štamparija Borba”. U oktobru 2002. izvršena je nova procena kapitala Kompanije „Novosti“ - mali akcionari bili su vlasnici 63,34 % akcija, PIO fondu pripadalo je 7,15%, a vlasnik 29.61 % postala je Državna zajednica SCG.

Borba za svaku deonicu

Nakon što je odnos vlasništva postao jasan, krenula je borba za privatizaciju, u koju su se uključili gotovo svi oni koji se ovih dana prozivaju po medijima. Prema izvorima NUNS-a, Novosti su još 2004. trebale da budu prodate nemačkom medijskom koncernu VAC[2], uz pomoć Manojla Vukotića i podršku tadašnjeg Saveznog sekretara za informisanje SCG Slobodana Orlića. Međutim, pošto prvi pregovori u Esenu nisu urodili plodom, došlo je do prekida saradnje između Orlića i Vukotića.[3] U maju 2005. pošto je VAC postao vlasnik "Politike", "Dnevnika" i podgoričkih "Vijesti", dostavio je ponudu i za kupovinu najmanje 51 odsto akcija Kompanije "Novosti", po ceni od oko 2000 evra po akciji. Ponuda je, međutim, dovela do sukoba tadašnje Vlade Srbije i tadašnjeg Saveta ministara državne zajednice SCG i izazvala smenu republičkog javnog pravobranioca. Vlada Srbije je tada iz iz političkih razloga, zbog nejasnog odnosa imovine Srbije i SCG i zbog mogućnosti medijskog monopola zaustavila privatizaciju.[4] Povodom toga, inicijator prodaje Slobodan Orlić, je izjavio da se Vlada Vojislava Koštunice tada direktno umešala u prava malih akcionara i izvršila direktan pritisak na rad pravosudnih organa, a zbog zaustavljanja privatizacije takođe je protestovao i VAC.

U januaru 2006. VAC je najavio da je spreman da plati i više od 2000 evra po deonici, dok se kao kandidat pojavio i Vlade Divac, sa cenom od 2500 evra. Kao što je poznato, Divac je na kraju oteran zbog pritiska države i mnoštva anonimnih pretnji.[5]. Ponuda VAC-a je i dalje bila na stolu, a Nemci su zatim izjavili da su spremni da plate čak 3600 evra po akciji. Međutim, 27. maja 2006. na Skupštini akcionara Kompanije "Novosti", Manojlo Vukotić je u igru uveo do tada nepoznate kupce. On je okupljenima rekao da su „našli dobre, bogate iskusne srpske privrednike voljne da kupe akcije, koji hoće da plate najveću do sad ponuđenu cenu od najmanje 3200 evra po akciji“ Vukotić je dalje objasnio da „oni hoće da, ako to bude najbolje rešenje, da se kasnije zajedno sa Vladom Srbije, traži strateški partner“. Vukotić nije naveo imena nepoznatih kupaca, već je objasnio da tog dana to „ ne može reći“, ali da je on uveren u njihove dobre namere, njihovo znanje, njihove ambicije, da za njih garantuje i da „stoji iza njih, ili ispred njih“.[6]

Skupština ipak nije dala potpuno poverenje Vukotiću, a na sednici od 30. maja 2006. utvrđenoje da su do tada za kupovinu „Novosti“ pristigle dve ponude: prva – ponuda generalnog direktora u ime anonimnih kupaca od 3200 evra po akciji i druga – firme SENTA iz Lihtenštajna koja je data u ime VAC-a, u iznosu od 3600 evra po akciji. Radi toga je formirana tročlana komisija, čiji je zadatak bio da obavi razgovore sa poznatim i anonimnim potencijalnim kupcima. S obzirom da su se već tada pojavile indicije da su anonimni ponuđači Miroslav Mišković i Milan Beko, komisija im se obratila. Beko je je međutim odbio bilo kakav kontakt, a iz kabineta Delta Holdinga komisiji je stigao odgovor da Delta i njen predsednik Miroslav Mišković nemaju aposlutno nikakve veze sa ponudom „dobrih i bogatih privrednika“, kao ni da Delta i Mišković povodom akcija "Novosti" nemaju nikakve veze sa Milanom Bekom.

U međuvremenu, komisija je 5. 06. 2006. obavila razgovor i sa Srđanom Kerimom, direktorom VAC-a za Jugoistočnu Evropu. Kerim je komisiji potvrdio da je firma „SENTA Handels anštalt“ iz Lihtenštajna bila ovlašćena da Skupštini kompanije dostavi ponudu od 3600 evra za svaku akciju. Kerim je potvrdio obavezu socijalnog programa i Komisiji predočio da je VAC spreman da se nadmeće sa konkurentima i da neće kupiti manje od 51 odsto akcija, i da je spreman isključivo na regularnu kupovinu iz prve ruke. Kerim je izneo i stav o drugoj ponudi. Kako je rekao, po saznanjima VAC-a, „grupu srpskih privrednika, čine sem Manojla Vukotića još dvojica biznismena čija se imena najčešće pominju u medijima, a njihova ponuda je unapred sračunata na preprodaju kupljenih akcija“, što se i ne krije, pošto se pominje traženje strateškog partnera. Kerim je Komisiji rekao da je VAC-ov problem sa g. Vukotićem konstantno u tome što on, za dve godine koliko su u kontaktima, stalno pokušava da VAC-u preproda „Novosti“, a da je do njihovog razlaza došlo nakon što mu je postalo jasno da VAC želi kupovinu direktno od akcionara. Po Kerimovim rečima, pokušaji preprodaje su ponovljeni odmah posle završetka godišnje Skupštine akcionara kompanije Novosti, pošto je , kako je rekao, jedan iz te trojke „dobrih i uspešnih i bogatih srpskih privrednika“ u jednoj evropskoj metropoli ponudio da VAC od njih kupi deo „Novosti“ koji budu kupili uz Vukotićevu pomoć. Kerim je saopštio da je taj predlog VAC odbio i izričito naveo da bi VAC u kupovinu Novosti ušao sam, a da je saradnja sa Stankom Subotićem organičena samo na zajedničko preduzeće "Futura plus". [7]

Trgovina akcijama bez učešća VAC-a

Prema nezvaničnim teorijama, vlada Vojislava Koštunice iz plotičkih razloga je sprečila da VAC kupi „Novosti“, što je nedavno posredno potvrdio i Koštunica.[8]. Značajno je i to što, kada je trgovina akcijama „Novosti“ na Beogradskoj berzi počela, početkom septembra 2006, VAC-a odjedanput nije bilo. Najveći broj deonica, 27%, kupila je tada kompanija "Ardos holding", registrovana 1. aprila 2006. godine u Salzburgu s osivačkim kapitalom od 35.000 eura. Brokerska kuća „MV Investments“, u kojoj je većinski vlasnik Miodrag Kostić, kupila je 14,24%, a beogradsko preduzeće „Stadluks“, koje se nalazi u vlasništvu luksemburške kompanije „Stadluks Investment“ kupilo 13,5% deonica „Novosti“. U medijima su se odmah pojavile špekulacije da je vlasnik Stadluksa Milan Beko, a Ardosa Miroslav Mišković. Povodom toga, Delta je saopštila da je Miroslav Mišković posudio novac kupcima Novosti i da planira da ga zameni za deonice ako mu dug ne bude vraćen, a Delta je odmah ušla i u organe upravljanja kompanije. Oko 60 posto Kompanije "Novosti" tako je prodato za nešto više od 13 miliona evra, a čini se da je najzadovoljniji kupovinom bio Manojlo Vukotić, kome je izgleda pošlo za rukom da u ulozi „igrača iza zavese“, kako ga je ranije nazvao prvi čovek VAC-a Bodo Hombah, zadrži svoj položaj, koji bi u slučaju drukčijeg raspleta bio uzdrman. [9] Posle kupovine, Vukotić je o kupcima rekao: "Mogu da nagovestim da su to srpski biznismeni, bez obzira kako se njihove firme zvale i gde bile registrovane. To sam i hteo. Novosti će sačuvati svoju uređivačku politiku, svoj prestiž, svoj ugled i svoj tiraž".

Nakon toga, šest dana posle početka kupovine, brokerska kuća MV Investments, prodala je svoje deonice Statluksu, koji je onda zajedno sa Ardosom po Zakonu o preuzimanju morao da ponudi ostalim vlasnicima otkup njihovog udela. Vlasnička struktura Kompanije "Novosti" ponovo se promenila u oktobru 2006, kada je Milan Beko kupio kao fizičko lice, 18 akcija (0,26 %) „Novosti“. U javnosti potpuno nepoznata austrijska firma "Trimaks investments", registrovana u Salcburgu, tada je kupila 24,98% akcija ove kompanije, dok je "Stadluks“ ostao sa 8,91%. U javnosti je Trimaks odmah počeo da se povezuje sa Bekom, a danas vlasnička stuktura Novosti izgleda još malo drugačije: Republika Srbija kontroliše 29,5 odsto akcija, Fond za PIO 7,15 odsto, Trimaks investments 24,99%, Ardos holding 24,90% i kompanija koja se ranije nije pojavljivala, Karamat holdings poseduje 12,35%. Akcija Kompanija "Novosti".

Prljav veš pred očima javnosti

Ponovo pokretanje pitanja ko stoji iza vlasništva "Novosti" pokrenuto je posle „upada“ Stanka Subotića u emisiji Jugoslava Ćosića, kada je on rekao da je Miškoviću i Beku, pored Luke Beograd, dao pare i za „Novosti“. Subotić je zatim dao intervju i Crnogorskoj televiziji IN, gde je podrobno objasnio da je firma „SENTA“ preko koje je VAC inače dao ponudu od 36oo evra po akciji njegova, a da je on sa firmama od Miše Beka i Miškovića „Ardos“, „Trimaks“ i „Karamat“ sklopio ugovor. Subotić je onda njima uplatio 26 miliona evra, a oni su za otkup akcija Novosti na berzi potrošili 8 ili 9 miliona. Kako Subotić tvrdi, tri meseca posle kupovine oni su po ugovoru te akcije trebalo da predaju njemu, odnosno VAC-u, ali, kako je Subotić rekao to Mišković i Beko nisu učinili. Po njegovim tvrdnjama, VAC-u je ova kupovina onemogućena zbog mogućnosti monopola, a oni već četiri godine ne žele da predaju akcije za koje su plaćeni.[10]

Sudeći prema Subotićevim rečima, možda su se u posao kupovine Novosti zaista uključili posrednici, a da su Nemci možda i prihvatili ponudu „dobrog i uspešnog privrednika“ da prekupe „Novosti“. VAC je međutim odmah izašao sa demantijima Subotićevih tvrdnji. U autorskom tekstu u “Politici”, član borda direktora VAC-a Peter Lange demantovao je tvrdnje Subotića da je njegovim novcem kupljen deo akcija „Večernjih novosti”, Lange je naglasio da je 2001. poslovne kontakte sa Subotićem VAC uspostavio preko uglednih političara iz tog doba koji su imali značajne veze sa njim.i da zbog toga VAC nije imao sumnje u njegov integritet, i naveo da su veze VAC-a sa Subotićem prekinute, kada je i status Subotića „promenjen“, odnosno kada je protiv njega podignuta optužnica. „Novac je podignut isključivo sa nemačkih računa kompanije. U ovom trenutku čekamo dozvolu od antimonopolske komisije, koja je podneta u skladu sa propisima u Srbiji“, navedeno je u saopštenju. Na zahtev novinara Presa da VAC dostavi ugovor u kupovini akcija „Novosti", za koji su oni obezbedili novac, Lange je međutim rekao da to nije moguće «bez izričitog odobrenja i saglasnosti našeg srpskog partnera (a koji nije gospodin Subotić), pošto su pravno obavezni na diskreciju.[11]

Postavlja se pitanje ko je onda VAC-ov srpski partner, a dok se to ne sazna, nemačka kompanija je otkrila neke detalje svojih dogovora sa Manojlom Vukotićem. U javnost je iznet Ugovor o konsultanstkim uslugama iz 2002, po kojem bi Vukotić, u slučaju da uspešno posreduje u prodaji "Novosti" VAC-u, dobio pola miliona evra. Takođe je saopšteno i da je Vukotić za 2002. godinu primio honorar od 75000 evra. Posle Vukotićevih odlučnih demantija[12], bivši ovlašćeni glavni predstavnik VAC-a u Srbiji Joakim Caumzegel, izjavio je za B92 da se radilo isključivo o podršci prodaji kompanije ‘Novosti’, i da je Vukotić kontaktirao VAC i ponudio se kao najpodesnija osoba za kupovinu kompanije.[13] U isto vreme,direktor i glavni urednik Večernjih novosti posegao je uvek efikasnim oružjem, odnosno patriotizmom, a u "Novostima"se svakodnevno ređaju napadi na VAC uz vapaje brojnih javnih ličnosti da "Novosti" treba da ostanu srpske i narodne. Vukotić je objavio i otvoreno pismo Bodu Hombahu u kome iznosi vrlo oštre optužbe. Vukotić je u svom pismu demantovao da je uzeo novac, i saopštio da nije želeo da dozvoli da VAC kupi Novosti i upropasti ih, kao što se to desilo sa "Politikom" i "Dnevnikom". „Sada ste u velikoj nuždi. Vaši poslovi, odrađeni sa ljudima koje država Srbija traži uz pomoć crvenih Interpolovih poternica, kao što su Stanko Subotić i Darko Šarić, izbijaju na videlo, prepoznati su i na tragu su policijskih i sudskih razrešenja. Vi sada poričete da ste se sa njima maltene poznavali, a istovremeno obelodanjujete da ste poslove u ovoj zemlji odrađivali uz Canetovu pomoć, preko njegovih uglednih političkih prijatelja!“ – kaže između ostalog Vukotić. [14]

S obzirom da je bitka za "Novosti" tek na početku, verovatno je da će na videlo izaći još prljavog veša. Takođe, u javnosti se malo pominje, ali moguće je da je jedan od razloga za sukob i borba oko prava na vlasništvo poslovne zgrade "Borba", za koju se sve vreme bore kompanije „Borba“ i „Novosti“. Ipak, može se reći da je moguće da je VAC, u svojoj žarkoj želji da kupi Večernje novosti, to činio posredstvom drugih kompanija i ličnosti, a nemačka kompanije se izgleda nije mnogo obazirala na prošlost vlasnika "Future plus" i "Štampe", već je njen cilj, kao i svuda gde posluje bio da zgrabi što više. VAC se inače nedavno javno legitimisao, tražeći da mu se dozvoli „ulazak u posed”. Pre nekoliko meseci VAC je od Komisije za zaštitu konkurencije zatražio odobrenje za kupovinu većinskog udela u "Novostima", odnosno paketa od 60 odsto akcija. Povodom toga, predsednica Saveta Komisije Dijana Marković-Bajalović izjavila je da Komisija još nije donela odluku o tom zahtevu i da je Komisija od VAC-a zatražila dodatnu dokumentaciju. U isto vreme, firme koje na sajtu Agencije za privredne registre i danas slove kao formalni vlasnici se za sada nisu oglasile, makar ne javno, možda i zato što je pre nekoliko godina Kompanija "Novosti" bila u daleko boljem stanju.

Katastrofalno poslovanje

Iako ih Vukotić tako predstavlja, po zvaničnim podacima "Novosti "nisu srpske niti narodne, već su u većinskom vlasništvu tri kompanije koje su registrovane u inostranstvu, i iza kojih najverovatnije stoje ljudi kojima je do Srbije, a i do „Novosti“ stalo samo dotle dok im one pune džep. Iako o vlasništvu „Novosti“ nema potpuno transparentnih podataka, o tome ko su zapravo vlasnici, ili ko kontroliše „Novosti“ može posvedočiti i struktura Upravnog odbora ove kompanije. Posle prodaje 2006, jednog člana UO dali su zaposleni, a po dva člana Mišković i Beko. U ime Beka tu su bili Goran Mrđa i mr Rastko Lazić, u ime Delte Brana Milunov i Aleksandar Bojić, a dok je trajala Koštuničina Vlada, državu su predstavljali Dejan Gajić, kao predsednik UO i Miladin Popović. Međutim, i ovaj odnos se ubrzo promenio. Najpre je promenjen statut i ukinuto je pravo zaposlenih da imaju svog člana, dok je tri člana u UO dobio Milan Beko. Od dolaska nove Vlade, država nema svog predstavnika u UO, a samo jednom se u ime Vlade na sednici pojavio Nebojša Krstić. Vršilac dužnosti predsednika UO „Novosti“ trenutno je Goran Mrđa, tako da izgleda da već mesecima "Novostima" u preko UO upravljaju Beko i Mišković. Karakteristično je i to što na sajtu Agencije za privredne registre, za razliku od na primer „Politike“ nema nikakvih podataka o predsedniku i članovima UO Kompanije „Novosti“. Najtužnije od svega je što sadašnji vlasnici i upravljači nisu nimalo doprineli da se status „Novosti“ popravi, već je stanje u toj kompaniji tokom proteklih godina sve lošije. Novosti upadaju u sve veće dugove, dok se tiraž smanjuje. Prema nezvaničnim podacima, prosečan štampani tiraž tokom 2002. godine je bio oko 245000 primeraka, sa remintendom 20%, 2004. godine prosečan tiraž je bio oko 270000, a već 2005. godine prosečan tiraž je pao na oko 240000 hiljada primeraka, sa remintendom 20%. Prema nekim verzijama, tiraž se smanjio jer su Novosti tada poskupela se 20 na 30 dinara, znatno pre konkurenata, a zbog izdavanja dve edicije knjiga Novosti su došle u velike probleme sa likvidnošću. Tiraž je nastavio da pada, tako da je 2008. godine iznosio oko 200000, sa remintendom blizu 30%, a u 2009. godini prema nezvaničnim podacima, on je pao na oko 190000 sa remintendom od blizu 30%. Podaci nedavno obavljene „dilidžens“ studije o stanju u Novostima takođe su pokazali loše stanje. Dugovi su ogromni, a vrednost akcija drastično pada, a moguće je da se njihova cena obara da bi se na kraju jeftino prodao i državni paket akcija. Prema podacima iz 2008. kompanija je u završnom računu iz 2008. iskazala gubitak od čak 503,9 miliona dinara, ili oko 5 miliona evra, što je preneto i u [15] 2009. godinu. Zajedno s manjkom iz 2009. godine, "Novosti" su sada u gubitku od oko 6 miliona evra, što prevazilazi osnovni kapital kompanije. Dugovi su takođe veliki i iznose oko 10 miliona evra. U ovakvom stanju kakve su danas Novosti ne mogu da opstanu, a tolike gubitke čak i patriotizam teško da može da sakrije.

 


[1] „Novosti“ su se tada izdvojile iz tadašnje NIGRO “Borba”, a sve interne deonice su kupili zaposleni, koji su tako postali vlasnici svojih novina. Revalorizacijom iz 1993. 100% privatnog kapitala svedeno na 23%, dok je ostatak od 67% postao društveni kapital. Novim Zakonom o svojinskoj transformaciji 1999. "Novosti“ su ponovo emitovale akcije. Tadašnji zaposleni i bivši zaposleni kupuju 76% akcija, deo akcija došao je u posed PIO Fonda, a ostatak je pripao državi.

[2] Vest dojče algemajne cajtung ima sedište u Esenu i izlazi u 28 lokalnih izdanja u matičnoj Rurskoj oblasti. Kao vlasnik ili suvlasnik izdaje 24 dnevna lista, 43 časopisa za široku čitalačku publiku, 33 stručna časopisa, 4 TV časopisa i mnoštvo komercijalnih izdanja u Nemačkoj, Češkoj, Austriji, Mađarskoj, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, Rumuniji i Bugarskoj. Samo tiraž dnevnih novina u okviru ove grupacije približava se cifri od pet miliona primeraka. Jedan od najuticajnijih ljudi ove kompanije je Bodo Hombah, bivši koordinator Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope.

[3] Privatizacija “Borbe” - Začarani krug politike i bezakonja - http://www.nuns.org.yu/dosije/14/16.jsp

[4] Ko je vlasnik Kompanije - Na pomolu nova afera- http://www.nuns.org.yu/dosije/16/08.jsp

[5] Miroslav Mišković i Milan Beko ipak preuzeli Novosti - http://www.poslovni.hr/20916.aspx

[6] Izlaganje Manojla Vukotića na Skupštini akcionara Kompanije Novosti, 27.05.2006.

[7] NIP KOMPANIJA NOVOSTI AD – Informacija o razgovoru Radne grupe Skupštine Kompanije «Novosti» sa direktorom VAC-a za Jugoistočnu Evropu Srđanom Kerimom u Vranju, 05.06.2006.

[8] „Kada sam ušao u Nemanjinu, „Novosti“ su bile srpske novine i, kada sam izašao iz Nemanjine, „Novosti“ su ostale naše novine. Bilo je mnogo i otvorenih i zakulisnih pokušaja, najpre preko organa tadašnje državne zajednice, da VAC pored „Politike“ kupi i „Novosti“. I tada je VAC poslovao sa firmama koje nisu ulivale poverenje. Smatrao sam tada, i smatram i danas, da treba sve da se uradi da „Novosti“ ostanu srpske novine. I kada je reč o odbrani nacionalnih i državnih interesa, neophodno je da postoje makar jedne uticajne novine koje nisu u rukama stranaca.“ - http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=4&status=jedna&vest=174184&title_add=Ne %C4%87e%20da%20ih%20Cane%20zove&kword_add=novosti%2C%20stanko%20subotic

[9] Novosti u vlasništvu Miroslava Miškovića i Milana Beka- http://www.poslovni.hr/21114.aspx


 

 

 
 
 
 
 
 
 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner