Početna strana > Debate > Kuda ide Srbija > Ima li Srbija strategiju?
Kuda ide Srbija

Ima li Srbija strategiju?

PDF Štampa El. pošta
Živadin Jovanović   
sreda, 14. decembar 2011.
(Beograd, 13. decembar 2011.)

Ulaskom u drugu deceniju rada Beogradski forum se dalje afirmisao u domaćoj i inostranoj javnosti, u srpskom rasejanju kao nezavisno, nestranačko i neprofitno udruženje.

Forum ukazuje na opasnosti koje sobom nosi kolebljiva, nedosledna i najasna politika u vezi sa statusom Kosova i Metohije. Stav Foruma je da se ne sme odstupati od zaštite legitimnih državnih i nacionalnih interesa garantovanih rezolucijom SB UN 1244. Kandidatura za članstvo u EU nije opravdanje za stalna uzmicanja niti ona predstavlja vrednost koja se može povezivati sa statusom Kosova i Metohije. Odgovorni za budućnost Srbij moraju da se suoče sa činjenicama da EU, posebno njene najuticajnije članice, nisu neutralne, još manje konstruktivne u srpsko-albanskom sporu. Ti faktori decenijama na mnoge načine demonstriraju jasnu jednostranu podršku albanskoj strani. One nastoje da apetite Albanaca zadovoljavaju žrtvovanjem vitalnih srpski interesa Srbije.

Članice EU i NATO, koje su 12 godina prisutne na Kosovu i Metohiji i preko vojne i civilne misije (UNMIK, EULEX) nose odgovornost za masovno kršenje ljudskih prava Srba u Pokrajini, za sprečavanje slobodnog i bezbednog povratka preko 230.000 proteranih Srba i drugih ne-Albanaca. One su se tokom protekle dve decenije ispoljile kao učesnici u cepanju srpske nacije i državne teritorije Srbije. EU i NATO nastavljaju jasnu proalbanski ulogu sve do današnjih dana, bez nagoveštaja da je u bližoj budućnosti napuste. O tome se mora voditi računa ne radi zaoštravanja odnosa bilo sa NATO ili sa EU, još manje sa konkretnim zemljama, već jednostavno, radi vođenja realnije politike, postavljanja realnih ciljeva i vremena neophodnog za njihovo ostvarivanje. Vreme potrebno za rešavanje složenih problema kao što je status Kosova i Metohije ne može se meriti datumima sednica foruma u Brislu niti vremenom izbora u Srbiji. To jre kratkovido i neodgovorno.

Preterana „konstruktivnost“, „fleksibilnost“ i „kreativnost“ u tumačenju jasnih ucena i ultimatuma EU i njenih članica, stalno pomeranje tzv. crvene linije odbrane državnih i nacionalnih interesa na dole, ravno je nepostojanju bilo kakve državne strategije i politike. Rezolucija SB UN 1244 je deo međunarodnog prava trajnog značaja, kristalno jasan i sadržajan osnov zaštite vitalnih interesa Srbije. Neodgovorno je da se tako vredan, istorijski dokumenat pominje uzgredno i fragmentarno, da se koristi kao smokvin list kojim se pokušava prikriti puzeće priznavanje ilegalnog otimanja državne teritorije. Srbija je izvršila sve svoje obaveze iz tog dokumenta. Zato je normalno da postavi jasan zahtev da i svi drugi izvrše svoje obaveze i da se pitanje statusa Pokrajine, a ne samo njenog severnog dela, uvrsti u dnevni red.

Izražavamo solidarnost sa srpskim narodom na Kosovu i Metohiji, kako sa onima u enklavama opasanim bodljikavom žicom, tako i sa onima na severu Pokrajine koji mirnim sredstvima štite svoj opstanak i slobodu. Nastavićemo da ih podržavamo u svim opravdanim zahtevima i nadljudskim naporima da štite svoja osnovna ljudska prava, uključujući pravo na postojanje i samoopredeljenje. Nastavićemo da učestvujemo u humanitarnim aktivnostim za pomoć najugroženijima.

Srbiji je, zaista, potreban preokret u politici, ne kakav advokatišu lobisti NATO-a i Imperije, već koji očekuje većina građana Srbije. Zaštita opstanka, odbrana državne teritorije i ekonomski razvoj nisu konkurentne vrednosti kako se to proučuje srpskoj javnosti, već nerazdvojne predpostavke slobode, identiteta i dostojanstva. Poruke da te vrednosti zavise od milosti ili ekonomske moći drugih, da se zato moramo predati i odreći svog porekla, identiteta i državne teritorije, svedoče o uznemirujućem poremećaju u sistemu vrednosti.

Umesto neprekidne priče o pomoći i zavisnosti od volje Brisla, MMF-a i inostranstva uopšte, potrebno je okretanje sebi i sopstvenim resursima i njihovo pokretanje. To čini svaka ozbiljna država. To ni za koga nije autarhija i izolacionizam već najozbiljnija predpostavka nezavisnosti i ravnopravnosti u podeli rada i u odnosima sa drugim zemljama i integracijama. Rastureni i rastočeni resursi traže odgovornost. Ipak, oni nisu sasvim uništeni u proizvodnji hrane, obnovljive energije, industriji, saobraćaju. Dunav kao arterija evropske privrede predstavlja ogroman potencijal Srbije koji je manje iskorišćen nego u bilo kojoj drugoj podunavskoj zemlji. To se ne može objasniti nedostatkom investicionih forndova, već isključivo nedostatkom strategije razvoja. Najveći resursi Srbije su u ljudima, stručnjacima, nauci, inovacijama. Nažalost, svi ti resursi nisu u vidokrugu vlasti. One su imale i imaju druge prioritete. Posledice su beda, siromaštvo, enormna nezaposlenost i najveći odliv stručnjaka u inostranstvo.

Globalna ekonomska kriza, uzrokovana unutrašnjim problemima liberalnog korporativnog  kapitalizma, nosi sa sobom mopbve rizike od širenja intervencionizma, prebacivanja tereta krize sa najrazvijenijih na manje razvijene zemlje bogate energentima i strateškim sirovinama. Umnožavaju se vojne intervencije i pretnje novim agresijama pod lažnim izgovorima. U toku je borba za preraspodelu prirodnih i ekonomskih resursa na planeti. Asocijacije na istoriju 30-tih 20. veka su neizbežne.

Smatramo da snage mira, ravnopravnosti i solidarnosti moraju ispoljiti još veću aktivnost, jedinstvo i prisustvo u javnosti. Perspektiva svetskih odnosa je u ravnopravnosti, reciprocitetu i partnerstvu, ne u hijerarhiji, diktatima i hegemonizmu. Širenje militarizma, vojnih intervencija pod lažnim izgovorima, pretnje suverenitetu i teritorijalnom integritetu, kršenje Povelje Ujedinjenih nacija i međunarodnog prava sve više ugrožavaju mir i bezbednost u svetu. Takva politika zaslužuje jasnu osudu svakoga kome stalo do sigurne budućnosti u miru i napretku. Moralna obnova i katarza danas su najpotrebniji nosiocima koncepta liberalnog kapitalizma, neokolonijalističkih, globalističkih i drugih sličnih ideologija .

Za kakav koncept strategije Srbije se zalaže Beogradski forum?

1. Okretanje sebi i sopstvenim resursima, uz punu otvorenost za saradnju sa drugima u Evropi i svetu na osnovama ravnopravnosti i obostranih interesa;

2. Očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje kao najvažnijeg državnog i nacionalnog interesa;

3. Mirno političko rešenje statusa pokrajine Kosovo i Metohija na osnovu celovite primene rezolucije Saveta bezbednosti UN 1244;

4. Neutralnost koja će biti podignuta na nivo ustavnog principa;

5. Očuvanje normalnih dobrih odnosa sa SAD i Zapadom uopšte na osnovama ravnopravnosti i uzajamnosti interesa;

6. Otvorenost prema EU, sve do punopravnog članstva, bez ucena, ultimatuma i trgovine. Srbija neće plaćati ni status kandidata ni članstvo prihvatanjem otimanja Kosova i Metohije de facto ili de iure.

7. Ubrzani razvoj odnosa i saradnje sa Rusijom, Kinom, Indijom, Brazilom i svim drugim zemljama koje uvažavaju Srbiju kao ravnopravnog partnera i podržavaju njen suverenitet i teritorijalni integritet;

8. Strateški odnos prema srpskom rasejanju, zaštita ljudskih prava pripadnika srpskog naroda u bivšim jugoslovenskim republikama, slobodan i bezbedan povratak Srba izbeglica i raseljenih lica na njihova ognjišta.

(Autor je predsednik Beogradskog foruma za svet ravnopravnih i bivši ministar spoljnih poslova SR Jugoslavije;Izvodi iz referata podnetog Skupštini Beogradskog foruma 13. decembra 2011)

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner