Vladika Joanikije: Episkop Atanasije je od svog naroda, svoje duhovne djece, tražio samo da budu ljudi Božiji i da budu slobodni; bio je ponos SPC i njena savjest, nosio je žrtvenost kosovsku, prebilovačku i jasenovačku

Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki i administrator Mitropoloje crnogorsko-primorske g. Joanikije opraštajaći se od blaženopočivšega vladike Atanasija, kazao je da danas ispraćamo iz ovog u novi život Episkopa hercegovačkog, svesrpskog i svepravoslavnog, koji je bio čovjek vaseljenske širine duha.

Ispraćamo čovjeka Hristovog uma, koji je bio među nama kao živo hodeće Jevanđelje, kao apostol, kao novi veliki Atanasije.Čovjeka svetojevanđeljskog i svetootačkog predanja, vaseljenskog učitelja i prosvetitelja, poznatog, cijenjenog u cijelom pravoslavnom svijetu

 “Ispraćamo čovjeka Hristovog uma, koji je bio među nama kao živo hodeće Jevanđelje, kao apostol, kao novi veliki Atanasije.Čovjeka svetojevanđeljskog i svetootačkog predanja, vaseljenskog učitelja i prosvetitelja, poznatog, cijenjenog u cijelom pravoslavnom svijetu. Nenadmašnog bogoslova naših dana, ali i posebnog, izuzetnog čovjeka”, rekao je Preosvećeni Episkop na groblju manastira Tvrdoš u Trebinju, gdje je danas sahranjen umirovljeni vladika Atanasije.

Preosvećeni je naglasio da je vladika Atanasije bio ponos SPC i njena savjest i čovjek koji se nije vezivao ni za šta od ovoga svijeta iako je svima bio blizak:

“U ovome životu se vezivao samo za Carstvo nebesko, za Božansku vječnost, za Hrista Gospoda koji je prošlost, sadašnjost i budućnost. On je krenuo danas ispred svih nas i pred njim je nova budućnost, novi život i uvjereni smo da će on, kao što je bio naš savremenik i učitelj, biti savremenik, učitelj i vaspitač budućim generacijama srpskog roda”, besjedio je vladika, dodavši da je blaženog spomena vladika Atanasije pripadao svima, a naročito raspetom srpskom narodu jer se i sam vezivao za Hrista raspetoga i vaskrsloga.

Bladika Atanasije pripadao svima, a naročito raspetom srpskom narodu jer se i sam vezivao za Hrista raspetoga i vaskrsloga. Iako su ga mnogi doživljavali kao strogog, ispod te stroge spoljašnjosti krilo se meko i saosjećajno srce, duša koja je bila spremna da zaplače nad nesrećom bližnjega, koja je znala da tuguje sa tužnima i raduje se sa radosnima

Iako su ga mnogi doživljavali kao strogog, ispod te stroge spoljašnjosti “krilo se meko i saosjećajno srce, duša koja je bila spremna da zaplače nad nesrećom bližnjega, koja je znala da tuguje sa tužnima i raduje se sa radosnima”.

“Vladika Atanasije je bio po svemu poseban, naročit, ali blizak svima. Posebno treba naglasiti da je njegova riječ bila koliko oštra toliko istinita, ali puna ljubavi.Čovjek velikog srca, velike ljubavi. I svojom končinom zapečatio je svoje djelo. Borio se za istinu Božiju, svoju vjeru pravoslavnu, svoj narod, njegovo jedinstvo, posebno za Kosovo i Metohiju”, naglasio je vladika Joanikije.

Istakao je da je on naročito dubok trag ostavio u svojoj Hecegovini sa kojom se sjedinio u vremenima njenog raspeća, te da je objedinio i ulio hrabrost u srca Hercegovaca kada je trebalo braniti ovu svetu zemlju.

“I kao što ga prima ova hercegovačka napaćena zemlja tako ga je primilo srce svakog pravoslavnog Hercegovca Srbina, i tu će on i da ostane.To je svjedočanstvo da se on nastanio u naručju Božijem i da je smjestio Hrista raspetoga i vaskrsloga još za vrijeme svoga života u svoje srce”, rekao je Episkop Joanikije i objasnio da je blaženopočivši vladika Atanasije znao da dok se ne razapne sa Hristom i svojim narodom, i svakim stradajućim čovjekom, ne može primiti tu blagodat da se Hristos jedini čovjekoljubac smjesti u njegovo srce.

Iako Hercegovina, narod i svi mi žalimo i plačemo za svojim vladikom, osjećamo i veliki ponos i ukrijepljenje što smo, kakao je kazao, imali njega takvog među nama i što ga imamo za buduća pokoljenja i za vječnost.

Nosio je duh svoga duhovnog oca Prepodobnog Justina Ćelijskog i Svetog vladike Nikolaja i učinio sve da njihovo djelo i njihova svetost zablistaju za vrijeme njegovoga života. Uvjereni smo, da se i on njima danas pridružuje i da se pridružuje svome sabratu od najranijih dana Mitropolitu crnogorskom Amfilohiju sa kojim je bio nerazdvojan

“Nosio je duh svoga duhovnog oca Prepodobnog Justina Ćelijskog i Svetog vladike Nikolaja i učinio sve da njihovo djelo i njihova svetost zablistaju za vrijeme njegovoga života. Nadamo se, i uvjereni smo, da se i on njima danas pridružuje i da se pridružuje svome sabratu od najranijih dana Mitropolitu crnogorskom Amfilohiju sa kojim je bio nerazdvojan”, rekao je Episkop budimljansko-nikšićki i administrator Mitropoloje crnogorsko-primorske i podsjetio da su oni ispunili zavještanje o. Justina da budu dvojica, ali kao jedan.

Mitropolit je volio vladiku Atanasije i oslanjao se na njega, ali, kazao je Episkop Joanikije mi “znamo koliko je Atanasije ljubio svog brata Amfilohija”. Objasnio je da kao što su u Beogradu kao profesori i jeromonasi razorali njivu Gospodnju i posijali duhovno sjeme, i preporodili Beograd riječju Božijom, tako su zajedno “oni orali i sijali duhovno sjeme na njivi Crne Gore i Hercegovine, dopunjavali se, hrabrili se, i evo zajedno i otišli iz ovoga života”.

Episkop Atanasije je od svog naroda, svoje duhovne djece, tražio samo da budu ljudi Božiji i da budu slobodni.

“Boljeg pedagoga, vaspitača i profesora nismo mogli sresti i nismo sreli u životu. Neka ga Gospod nagradi za njegove trudove, borbu, za njegovu ljubav, posebno za njegovu žrtvu. Nosio je u sebi žrtvenost kosovsku, prebilovačku i jasenovačku, i tu ljubav prema svome rodu i njegovom stradanju mogu imati samo veliki Božiji ljudi.”

Danas ispraćamo našeg vladiku Atanasija, našeg Tasu, i osjećamo veliki bol zbog rastanka, ali, naglasio je Preosvećeni Episkop Joanikije, “molimo se Bogu da mu daruje vječni pokoj, a nama snage da idemo njegovim stopama, a to znači da idemo Hristovim stopama jer je on slijedio Hrista kao njegov novi apostol.

“Bog da mu dušu prosti, neka naš vladika  Dimitrije, njegov naslednik, sa njegovim sveštenstvom i monaštvom i narodom, smogne snage da ovaj veliki gubitak podnese, ali da se i krijepi i snaži njegovim primjerom i svetiteljskim prisustvom jer podsjećamo da ispraćamo svetoga Božijega čovjeka koji ide u naručje Božije. Ali će zauvjek ostati sa nama i biti naš Atanasije, kao što je bio za života”, zaključio je Episkop budimljansko-nikšićki i administrator Mitropoloje crnogorsko-primorske g. Joanikije.

(mitropolija.com)

Videti još: Vladika Grigorije: Ako bismo za nekoga mogli reći da se Bogu naslužio i rodu odužio, onda si to Ti, Atanasije Srpski!