Početna strana > Hronika > Predrag Marković: Rušenjem zgrade Generalštaba, mi smo se opredelili za brisanje dela naše istorije i dali smo strancima da po svom nahođenju naprave nešto lepše i bolje
Hronika

Predrag Marković: Rušenjem zgrade Generalštaba, mi smo se opredelili za brisanje dela naše istorije i dali smo strancima da po svom nahođenju naprave nešto lepše i bolje

PDF Štampa El. pošta
nedelja, 09. novembar 2025.

Ovih dana su se uzburkale strasti u vezi sa odlukom da se dokrajči rušenje Dobrovićevog Generalštaba, započeto NATO bombardovanjem, te da se na tom mestu podigne luksuzna građevina koju će 99 godina posedovati porodica Donalda Trampa.

Dve zgrade Generalštaba smatraju se biserima modernističke arhitekture. Kao razlog za to rušenje, navedena je nemogućnost obnove. Bilo je i drugih gradova koji su se suočili s problemom ratnih ruševina usred centra. U Evropi je najpoznatiji primer ostatak crkve u nekadašnjem centru Zapadnog Berlina.

Patrljak te građevine je ostavljen i dopunjen muzejskom izložbom. Stilski blisko našem Generalštabu je „Jaje“ u Bejrutu, ogromna nedovršena betonska jajolika bioskopska sala na glavnom gradskom trgu. Sva izbušena rupama od metaka, šrapnela, mina i granata, ova građevina je bila predviđena za rušenje. Protiv toga se podigla javnost i „Jaje“ je danas simbol stradanja, ali i otpornosti grada Bejruta.

Kod nas je u poslednje vreme zbog TV serije „Senke nad Balkanom“ oživelo sećanje na avalsku tvrđavu Žrnov. To jeste bio primer rušenja nekog istorijskog objekta da bi se na njegovom mestu podigao novi - Spomenik neznanom junaku. Ipak, novo zdanje je i samo postalo značajan istorijski spomenik borbi za slobodu i stradanju, a i važno umetničko delo. Možda postoji ubeđenje da će luksuzni hotel na uglu Kneza Miloša i Nemanjine postati spomenik ljubavi Srba prema SAD i veliki umetnički doprinos liku Beograda.

U 21. veku je već podignut spomenik ljubavi Srba i jednog dalekog naroda, uz određenu, neveliku cenu. Bivše vlasti su Azerbejdžancima omogućile da podignu spomenik svom vođi Hejdaru Alijevu, na ulazu u najcentralniji beogradski park, Tašmajdan. Naime, Azerbejdžanci su nudili mnogim svetskim metropolama da im daju malo novca u zamenu za spomenike Alijevu i uređenje parkova. Meksiko Siti je odbio. Našim tadašnjim gradskim vlastima su ljubazno ponudili da uz njihovog vođu stoji i neki naš vladar koga najviše volimo. Bio je pametnih ljudi koji su zavapili kako nema smisla da, recimo, car Dušan stoji uz kaspijskog diktatora, bivšeg generala KGB. Nađeno je kompromisno rešenje. Podignut je spomenik Miloradu Paviću, koji je širom sveta proslavio drevni narod Hazare, za koje mnogi Azeri veruju da su njihovi preci. Ipak, Azeri nisu srušili nijedan istorijski spomenik, samo su podigli retro skulpture u duhu socijalističkog realizma uz park u sovjetskom stilu. Hejdar Alijev, uz zaboravljeni kiosk s propagandom Azerbejdžana, ne štrči toliko na licu Beograda.

Teško je proceniti koja zdanja iz prošlosti treba da se čuvaju. Italijani su se opredelili da čuvaju celokupno arhitektonsko nasleđe, čak i bez mnogo popravki i udešavanja. Tamo se vide tragovi istorije, sa sve ožiljcima burnih vremena. Rušenjem zgrade Generalštaba, mi smo se opredelili za brisanje dela naše istorije i, puni poverenja, dali smo strancima da po svom nahođenju naprave nešto lepše i bolje, svakako komercijalnije. Hotel porodice Tramp će verovatno ukrasiti naš grad isto onako kako ga krase brojni tržni centri.

(Kurir)

 
Pošaljite komentar

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li mislite da će u 2025. godini biti održani vanredni parlamentarni izbori?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner