Mitropolit Joanikije na Gazimestanu: Kosovo i Metohija, iako je raspeto, ima silu vaskrsenja. Ovo je naša sveta zemlja, naš Jerusalim. Kada kažu „imamo ovaj, ili onaj sporazum“ - najglavniji sporazum je tapija ispisana krvlju, postignut 1389.

„Kosovo i Metohija, iako je raspeto, ima silu vaskrsenja. Ovo je naša sveta zemlja, naš Jerusalim, naše i zemaljsko i nebesko carstvo“, poručio je sa Gazimestana na Vidovdan, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

Kao i svake godine, i danas je na Vidovdan služeno opelo Kosovskim junacima.

Opelo je služio mitropolit zajedno sa vladikama, kao i monasima Raško-prizrenske eparhije, u prisustvu nekoliko stotina posetilaca i vernika i uz obezbeđenje Kosovske policije koja je izdala i posebno uputstvo za ponašanje, uz kontrolu onih koji su ulazili danas u istorijski kompleks.

Nakon tumačenja uloge kneza Lazara – mitropolit je naglasio uspehe njegove vladavine i žrtvu koju je podneo, kao uvod za današnju situaciju i način na koji Crkva to sagledava.

Obnavljamo svoju veru i obnavljamo zavet koji je položio Sv. Knez Lazar na Kosovu, kazao je.

Ne čuh nijednog hrišćanina da kaže Kosovo je izgubljeno kao što govore neki drugi

„Ispunjavamo se nadom. Ispunjavamo se ljubavlju i vidimo da nas žrtveno polje Kosovo i kosovsko-metohijske srpske svetinje objedinjavaju i naš narod koji živi ovde na Kosovu i Metohiji i ceo naš narod u otadžbini i rasejanju, i Kosovu žrtvenome“, kazao je mitropolit, ističući dalje:

„Da je Kosovo takvo mesto koje ima svetost i blagodat da nas sve objedinjuje, nadahnjuje, oplemenjuje i ukrepljuje, i nigde se tako lepo ne osećamo kao ovde. Gde smo svojom krvlju, ne samo u vreme bitke, nego kroz celu našu istoriju, posvedočili svoju hrišćansku, pravoslavnu veru“.

„Ja još nisam čuo nijednog hrišćanina kao što to neki drugi govore, da je izgubljeno Kosovo i Metohija. To nijedan hrišćanin, nijedan pravi Srbin neće nikada reći, ali pojedini govore. Oni koji tako govore, biće da su izgubljeni u vremenu i prostoru i da su vezani samo za zemaljsko, a zaboravili carstvo nebesko, i zaboravili zavet Sv. Kneza Lazara i odstupili od njegovog zaveta. Ali u crkvi još nisam, i hvala Bogu to nikada neće niti biti da se čuje takva reč“.

Mitropolit je u središtu svoje besede izneo i deo koji se tiče aktuelnih sporazuma u vezi sa Kosovom, premda ne spominjući konkretne sporazume.

„I kada kažu – ‘imamo ovaj sporazum, imamo onaj sporazum – koliko je već tih sporazuma bilo, ali najglavniji sporazum, tapija koja je ispisana krvlju, postignut je 1389 godine i potpisao ga je Sv.knez Lazar i Miloš Obilić i Starina Bogdan i 9 braće Jugovića, i Toplica Milan, Ivan Kosančić, i ostali srpski vitezovi. A za njima su tu tapiju potpisivali svi junaci koji su bili za našu otadžbinu, veru i slobodu i svetinje naše do dana današnjega“.

Mlado pokolenje ne sluša one koji govore Kosovo je izgubljeno nego svoje pretke

Na kraju svoje besede mitropolit je pozvao na mudrost, upućujući posebnu zahvalnost sveštenstvu Raško-prizrenske Eparhije, ali i, kako je sam kazao, „oduševljenje“ mladim pokoljenjem.

„Narode Božji, treba nam pameti i mudrosti ali sam oduševljen mladim pokoljenjem koje je Bog pokrenuo i osvetlio i koje Bog sabira u naše svetinje. I u tom pogledu veoma sam zahvalan kao i svi ovde, visoko preosveštenom episkopu Teodosiju i našim igumanima, sveštenicima, monasima i monahinjama, koji imaju toliko ljubavi da svakog dočekaju, ugoste i svakoga napoje svojim čistim srcem i gostoprimstvom, i koji trpe vrlo često velika poniženja i stradanja. Ali Bog daje snagu, jer dele zlo i dobro sa svojim narodom koje im je Bog poverio. Imaju podršku od celog srpskog naroda, ali i od celog pravoslavlja, jer oni ovde štite svetu pravoslavnu veru, naše duboke duhovne i kulturne korene i zalevaju ih, cvetaju i živi su i daju nam snage svima“.

„Neka Gospod blagoslovi mlado pokolenje i sve one koji se ovde okupljaju, pre svega u Gračanici, Pećkoj Patrijaršiji, Visokim Dečanima, Zočištu… i ostalim svetinjama na Kosovu i Metohiji i koji idu božjim putem i stalno obnavljaju zavet Sv. Kneza i ne slušaju one koji govore da je Kosovo izgubljeno, nego slušaju svoje pretke i žrtve koje su prinošene na oltaru vere i slobode“, još je kazao mitopolit na kraju besede.

„Da bude srećan i blagosloven, da domovima ponesete blagoslov sa raspetog Kosova i Metohije. Da bude srećan i još svetliji i blagosloveniji i da se okupljamo u sve većem broju. Svake nedelje i praznika su pune svetinje“.

Vidovdan u manastiru Gračanica: Mi se nećemo odreći naših svetinja, ali ni našeg Kosova i Metohije

Praznik Svetog mučenika kneza Lazara i svih Svetih mučenika srpskih – Vidovdan, 28. jun, proslavljen je evharistijskim sabranjem u manastiru Gračanica.

Svetu arhijerejsku liturgiju služio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, uz sasluženje Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa i Mitropolita raško-prizrenskog g. Teodosija, Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa mostarsko-trebinjskog i Mitropolita zahumsko-hercegovačkog i stonsko-primorskog g. Dimitrija i preosvećene gospode episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija i novobrdskog Ilariona, vikara Patrijarha srpskog, u molitvenom prisustvu brojnog vjernog naroda.

Sabranima se obratio Mitropolit Dimitrije koji je naglasio da je u Jevanđelju zapisan način, metod, put kako da dođemo, kako da otkrijemo šta je prava ljubav i pravi način da ljubimo Boga i da ljubimo bližnje svoje.

„A put i metod i sredstvo do živoga Boga je naš Spasitelj Gospod Isus Hristos, Njegovo djelo, događaj Njegovog dolaska u svijet, sve ono što je uradio za nas, postavši čovjek od Presvete Bogorodice Djeve Marije, pa onda davši nam spasonosne zapovijesti i na kraju vrhuneći tu svoju službu u krstu i vaskrsenju. U krstu koji je ispunjenje svih Njegovih zapovjestih spasonosnih. Naravno, po vaskrsenju vaznesenje je došlo, a po vaznesenju Duh Sveti se izlio na svu Crkvu Božiju, na svako tijelo, na svako srce čisto, na svako srce koje očekuje utjehu, ljubav, istinu, pravdu, koji čezne za nebeskom pravdom, za nebeskom istinom, za nebeskom ljubavlju“, besjedio je Mitropolit Dimitrije.

Posebno je istakao da nema ništa ljepše, mudrije, spasonosnije, ništa čovjeku primjerenije, ništa humanije, od živoga Hrista:

„Ali Hrista koga srećemo u Crkvi Božijoj, koga srećemo u Liturgiji Božijoj, koga srećemo u zajednici sa Bogom i bližnjima. On je kao što ćemo čuti na ovoj Svetoj liturgiji. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista, ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha – to je Sveta liturgija, sva tri Lica su nju uključena. A Duh Sveti tvori zajednicu, sabira nas u Crkvu, tvori zajednicu od ljudi i oni postaju jedno tijelo. Ali prije toga Duh Sveti ujedini sve naše sile, naše umne sile, naše osjećajne sile, naše srce, našu volju, sve to sabornizuje, ujedini i oblagodati i onda čovjek može svim silama svoje duše, svoga bića, svoje savjesti da služi živome istinitome Bogu. I tu tajnu su živjeli od vijeka hrišćani, i tu tajnu živimo i mi danas u Crkvi i tu tajnu su živjeli i naši sveti preci – naš Sveti car Lazar, koga danas proslavljamo i vojska njegova Svetih vitezova na Kosovu.“

Vladika Dimitrije je kazao da je u Lazarevoj Srbiji sve bilo i sve živjelo kao jedna Crkva, jedna zajednica te da nije čudno da se u toj Crkvi obnovio isihastički duh. Došli su monasi sa Svete Gore i obnovili molitvu živome Bogu, srdačnu molitvu u srcu. I Sveti car Lazar je bio pod velikim utiskom tih Svetih monaha, koji su došli sa Svete Gore i Svetog Sinaja.

„I onda je on moleći se Bogu, živjeći po zapovijestima Božijim, voleći Boga, voleći bližnje, došao do toga da posvjedoči živoga Boga i na Kosovu polju. Ne, nije se uzdao u svoju pamet, u svoje pretpostavke, u procijene neke ljudske, nego je ljubeći Boga, moleći se Bogu, znao da treba da do kraja, kao što je njegov Spasitelj Gospod naš Isus Hrist dao život za bližnje svoje i pokazao ljubav od koje nema veće da neko da život za bližnje svoje, e to je ponovio naš car Lazar i vojska na Kosovu. I to svi mi imamo u svome životu, po svojoj meri, po daru koji nam daje Bog, imamo šansu da ponovimo tu ljubav. Mnogi od nas ne krvlju, ali svako od nas ima šansu da se žrtvuje za bližnje, da živi za bližnje, da se smiri pred živim Bogom i da se žrtvuje za one koje mu je Bog dao da se stara o njima ili da živi u zajednici sa njima i da tako posvjedoči Jevanđelje“, rekao je vladika Dimitrije i zaključio:

„Teško je govoriti vama koji ovde boravite i živite i koji živite tu istinu, živite tu stvarnost, da onaj koji bude vjeran do kraja, primiće vjenac života. Zato vam želim, da vas Duh Sveti utvrdi u tom trpljenju, toj vjeri, u toj vjernosti do kraja, da Duh Sveti siđe na svu Crkvu Božiju, na sve narode, ali i na naš grešni narod i da nas ujedini, ozajedniči, da nas ispravi, da upravi naša srca, sve nas i ovdje na Kosovu i svuda gdje živimo, ne bi li kroz to naše ispravljenje, kroz to naše pokajanje, kroz to naše vraćanje živome Bogu i Bog blagoslovio naš ovaj istorijski privremeni život i mi donijeli ploda koji treba da donesu pravi hrišćanski narodi.“

Obraćajući se vjernom narodu Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop i Mitropolit raško-prizrenski g. Teodosije poručio je da danas svi sabrani oko ove predivne crkve kralja Milutina – Gračanice, polažemo svoj životni ispit kao nekada Sveti knez Lazar, vojskovođe, vojnici, srpski mučenici sve do današnjih dana:

„Tako i mi danas sabrani ovdje, treba da pokažemo ko smo, šta smo i za šta smo opredijeljeni u ovom prolaznom zemaljskom životu. Treba da pokažemo da li držimo zavjet Gospoda našeg Isusa Hrista, da li držimo zavjet Svetoga Save i svih Svetih iz roda našeg, Svetog kneza Lazara i Svetih mučenika i novomučenika, koliko smo vjerni našoj vjeri pravoslavnoj, ali koliko smo vjerni i našim svetinjama i ovoj našoj Svetoj kosovsko-metohijskoj zemlji.“

Vladika je prenio pozdrav i blagoslov Njegove svetosti Patrijarha Porfirija i podsjetio na njegove riječi da dolaskom ovdje – dolazi u Očev dom:

„Nažalost, ove godine njemu je uskraćeno da dođe i u svoj manastir Pećku patrijaršiju, ali i ovdje u Gračanicu. Ali, oni koji misle da će time nešto postići, nasuprot tome, oni pokazuju ko su, šta su i kakva je njihova kultura spriječavajući Prestojatelja naše Crkve da bude sa sveštenstvom, monaštvom, sa vjernim narodom danas na ovaj praznik Vidovdan pored svete Gračanice. Mi smo, hvala Bogu, opredijeljeni za Hristov put, krstovaskrsni put i imamo vjeru i nadu, a Gospod nam daje i ljubav da živjeći po Jevanđelju, ovaj život provodimo tako da njime naslijedimo onaj ljepši, vječni život za koji se opredijelio Sveti knez Lazar i svi Sveti mučenici.”

Na kraju svog obraćanja Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop i Mitropolit raško-prizrenski g. Teodosije je zablagodario prisutnima na ovom sabranju, naglasivši da njime pokazujemo da su naše svetinje – žive svetinje i naše sveto Kosovo i Metohija nama pripadaju.

„Nikakva deklaracija, nikakva rezolucija, ništa napismeno ne može biti jače od ovoga što je danas ovdje prisutno u porti manastira Gračanice. Sveta liturgija i mi sabrani na njoj, tijelo Hristovo. Time pokazujemo da ove svetinje nama pripadaju i da se nećemo odreći ni naših svetinja, ali ni našeg Kosova i Metohije. Hvala vam svima. neka je srećan današnji praznik i da nas Gospod ukrijepi u svakom dobru, u ljubavi i prema braći, ali i ljubavi prema neprijateljima našim, jer nas Gospod tako uči, daje nam silu svoju da možemo ljubiti i neprijatelje naše. Bog vas blagoslovio i svako dobro darovao!“

(KoSSev, mitropolija.com)